REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, Šibenik

K-195/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Zorani Gligić Spahija, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Kranjac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MC, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19; dalje KZ/11), povodom privatne tužbe privatnog tužitelja ĆC, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku iz [adresa], izmijenjene podnescima od 11. ožujka 2025. i 4. prosinca 2025., nakon održane i zaključene glavne rasprave 10. prosinca 2025., u nazočnosti privatnog tužitelja, punomoćnika privatnog tužitelja Krešimira Škarice, odvjetnika iz Zagreba, okrivljenika i braniteljice okrivljenika Ankice Giljanović, odvjetnice iz Šibenika, uz javnu objavu 12. prosinca 2025., u nazočnosti privatnog tužitelja, okrivljenika i braniteljice okrivljenika Ankice Giljanović, odvjetnice iz Šibenika,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08)

okrivljenik MC, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ŽC i M rođene Ć, rođen **.**.1980. u [adresa], gdje i prebiva, Miminac 10, državljanin Republike Hrvatske, diplomirani pravnik, sa završenom VSS, zaposlen, s mjesečnom primanjima od 1500,00 eura, bez imovine, neoženjen, bez djece, lošeg imovnog stanja, kazneno neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

što je dana 18. svibnja 2020. u Šibeniku, u večernjim satima, ispred ulaza u sportsku dvoranu u ulici Miminac u Šibeniku, ispred vanjskog parkirališta, a u imenovanoj ulici, u namjeri da tjelesno ozljedi privatnog tužitelja te nakon što je privatni tužitelj razgovarao s ocem okrivljenika, ŽC (stariji), zbog nesporazuma oko parkinga, okrivljenik ga je u naletu i s obje ruke otvorenim dlanovima gurnuo u predjelu prsa uslijed čega je privatni tužitelj od siline udara pao na leđa i udario glavom u otvorena vrata automobila, pavši na tlo i izgubio svijest, prilikom čega je zadobio najmanje dva udarca u tijelo, uslijed čega je zadobio tjelesne ozljede i to razderotinu glave zatiljno, prijelom 10. rebra, oguljotinu desnog prsišta,

dakle, drugog tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda – opisano i kažnjivo po članku 117. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19; dalje KZ/11),

pa se okrivljenik MC na temelju čl. 117. st. 1. KZ/11

OSUĐUJE

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD ČETIRI (4) MJESECA

Temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljeniku KC i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se kazna zatvora u trajanju od četiri (4) mjeseca na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne (1) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku MC da na ime troškova kaznenog postupka u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude naknadi paušalni trošak u od 100,00 eura, trošak sudsko medicinskog vještaka u iznosu od 106,18 eura i troškove i nužne izdatke privatnog tužitelja te njegovog punomoćnika Krešimira Škarice, odvjetnika iz Zagreba a čija će visina biti izračunata kad se pribave podaci o visini tih troškova.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj je podnio ovom sudu privatnu tužbu od 25. svibnja 2021. protiv okrivljenika MC zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11, a koja privatna tužba je uređena podnescima privatnog tužitelja od 11. ožujka 2025. i 4. prosinca 2025. na način da činjenični opis utuženog kaznenog djela glasi kao u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se izjasnio da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. Okrivljenik je na kraju dokaznog postupka iznio svoju obranu time da je odgovarao na pitanja svoje braniteljice i suda dok nije želio odgovarati na pitanja privatnog tužitelja i njegovog punomoćnika. Porekao je učin kaznenog djela te u bitnome naveo da ga je tog dana 2020. majka ZC, cijela uznemirena, dok je bio u kući, izvijestila da se netko hoće tući s njegovim ocem, sada pok. CC, nakon čega da je izišao iz kuće te na mjestu gdje je bio parkiran oštećenikov automobil zatekao svog oca i brata s jedne strane, a s druge strane je bio privatni tužitelj ĆC koji je bio u vidno alkoholiziranom stanju, psovao je njegovog oca, vrijeđao ga raznim pogrdnim riječima, ispolijevao je doista veliku agresiju, a sve iz razloga jer mu je njegov otac kazao da se ne može parkirati na to mjesto. Naime, privatni tužitelj je tu parkirao svoj automobil, a njegov otac, ne znajući čiji je taj automobil je pozvao policijske službenike kako bi se vlasniku automobila ukazalo da pomakne svoj automobil da otac može tu parkirati, odnosno da može ući u dvorište Partizana. Međutim, privatni tužitelj se ponašao te prigode na način da s njim nije bilo moguće uspostaviti bilo kakvu interakciju, pokušali su ga smiriti, ali bezuspješno, ali on je sam nakon 1-2 minute rekao da će pomaknuti svoj automobil, nakon čega je sjeo u svoj automobil i odvezao se s istim. Za to vrijeme, dok su oni pokušali smiriti privatnog tužitelja da su mu i njegov otac i brat „podilazili“, pokušali su ga smiriti, dakle, ponavlja, tu su bili tada njegov otac, brat i on (okrivljenik). Kad se ĆC otišao sa svojim automobilom preparkirati, njegov otac, brat i on da su tu ostali i dalje. Međutim, nakon nekoliko minuta vratio se privatni tužitelj, pješice, njegov otac je sjedio u svom automobilu na mjestu vozača i vrata s njegove strane su bila otvorena, s tim da se sada ne može izjasniti da li je njegov otac otvorio vrata ili je pak privatni tužitelj otvorio njegova vrata. Dakle, kad se vratio privatni tužitelj je prišao do njegovog oca koji je sjedio u automobilu, na vrlo malu udaljenost, radilo se o centimetrima, i pokušavao je njegovog oca udariti nogom u glavu. Za to vrijeme nalazio se udaljen od očevog automobila nekih 15ak metara, a iza njega su bili njegov brat CC i njegova majka, uopće nije znao da su oni iza njega. Kad je vidio privatnog tužitelja kako pokušava više puta nogom udariti njegovog oca dok sjedi u automobilu na mjestu vozača, on je dotrčao i kad se skroz približio privatnom tužitelju je usporio, praktički stao, i dok je taj njegov napad nogom prema njegovom ocu trajao, da je sa otvorenim dlanovima u predjelu prsa odgurnuo privatnog tužitelja koji je potom stražnjim djelom svoje glave udario u vrata automobila i potom pao na tlo, na leđa, odnosno, možda ne baš skroz na leđa, možda malo na desni bok. Tada je privatni tužitelj izgubio svijest i kad je to vidio pokušao mu je pomoći, ali kako je i dalje bio bez svijesti želio je što prije pozvati hitnu pomoć radi čega je otrčao u kuću, međutim u međuvremenu hitna pomoć je došla jer je netko drugi zvao. Kad je odgurnuo otvorenim dlanovima s obje ruke privatnog tužitelja u predio prsa to je bilo po njegovoj procjeni silom maksimalno srednjeg intenziteta. Također, kako je privatni tužitelj nogom pokušao udarati njegovog oca dok je sjedio u automobilu od mjesta gdje se on nalazio bio mu je dakle više bočno okrenut, a on ga je gurnuo s obje ruke u predio prsa jer se on kad ga ugledao da trči prema njemu okrenuo, odnosno kad je došao do njega on se okrenuo. Da je bio jako blizu privatnog tužitelja kad se on prsima okrenuo prema njemu, ponavlja bili su jako blizu. Kad je privatni tužitelj zamahivao nogom prema njegovom ocu pokušavajući ga udariti, nije ga udario, ali od udarca su ga dijelili gotovo centimetri. Na upit da pobliže opiše svoj dio iskaza u kojem kaže da su njegovog oca od udarca nogom upućenih od strane privatnog tužitelja dijelili samo centimetri, a s obzirom da je izjavio da se od njih u tom trenutku nalazio 15 metara, pa da navede kako je vidio da je za udarac falilo nekoliko centimetara, odgovorio je da je bilo preočito, s obzirom da je privatni tužitelj bio na takvoj udaljenosti od njegovog oca i da je pravo čuda da ga nije udario, a on se za to vrijeme cijelo vrijeme približavao. Njegov otac se nije imao prilike braniti od oštećenikovih napada, govorio mu je da se smiri, njegov otac je već tada bio lošijeg fizičkog stanja. Kad je privatni tužitelj pao na tlo, radilo se o ravnoj podlozi pri čemu je tu bio jedan "sitan" betonski rub, a sad ne zna da li je privatni tužitelj bio u kontaktu s tim rubom. Kad je kazao da je privatni tužitelj bio u vidno alkoholiziranom stanju, on je to primijetio već pri prvom kontaktu s njim, kad su ga pokušali smiriti njegov otac, brat i on, ali to njegovo alkoholizirano stanje se ogledalo u njegovoj histeriji, rekao bi da je bio neubrojiv ali fizički stabilan. Nije teturao, nije posrtao, nije padao, ponavlja, bio je stabilan. Tada u tijeku napada na njegovog oca tu nisu bili niti HC niti SC, oni su došli nakon što je privatni tužitelj bio na tlu, kad se skupilo mnoštvo ljudi. Naime, kad ga je majka izvijestila da se netko hoće tući s ocem, izašao je iz kuće, ostavio je mobitel u kući, to je sve bila brzina. Na poseban upit braniteljice okrivljenika da li je vidio da bi privatni tužitelj nogom udario u automobil njegovog oca, odgovorio je da jeste, udario je nogom u zadnja vrata s vozačeve strane, uslijed čega je otpala lajsna od siline udarca. Zamahivanje nogom prema njegovom ocu je uslijedilo nakon udarca u ta vrata kad je otpala lajsna. Nakon što je privatni tužitelj pao na tlo i izgubio svijest njegov otac je izašao iz automobila. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika iz kojeg razloga je odgurnuo privatnog tužitelja, odgovorio je da je to bilo isključivo što je u nužnoj obranio pokušao spriječiti istodobni, tj. izravno predstojeći protupravni napad na njegovog oca koji je sjedio u automobilu.

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem medicinske dokumentacije za privatnog tužitelja (list 22 spisa), prijave OB Šibensko-kninske županije na ime ĆC (list 50-51 spisa), ispitan je privatni tužitelj ĆC, ispitan je vještak Kristijan Bečić, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka dr. Kristijana Bečića od 10. prosinca 2020. (list 81-84 spisa), ispitani su svjedoci HC, ŽC, SC, izvršen je uvid te je pročitan spis Općinskog suda u Šibeniku broj Pp-127/2021, te je na kraju dokaznog postupka a prije obrane okrivljenika pročitan izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika.

5. Stranke nisu imale prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

6. Iz iskaza privatnog tužitelja ĆC u bitnome proizlazi da je kritične prigode 18. svibnja 2020. u popodnevnim satima, oko 18,00 sati, svoje vozilo parkirao u [adresa] u [adresa], na jedno parkirno mjesto za koje se ne plaća. Potom je otišao u obližnji kafić i dok je sjedio u tom kafiću do njega je došao SC i kazao mu da bi bilo dobro da ode do svog automobila kao i da ga preparkira jer se tamo nalazi ŽC koji glasno izgovara njegovo ime tražeći da makne svoj automobil s tog mjesta na kojem je bio parkiran. Da se uputio do svog automobila gdje je zatekao okrivljenika, njegovog oca CC i njegovog brata CC. Da im se sasvim pristojno obratio i upitao okrivljenikovog oca CC u čemu je problem, a potom je sjeo u svoj automobil i odvezao se na parkirno mjesto pored Kazališta. Međutim, tada je promislio da bi bilo dobro vratiti se na mjesto gdje je prethodno bio parkiran njegov automobil i gdje je bio okrivljenik sa svojim ocem i bratom i onda je izišao iz svog vozila i pješke krenuo prema ovom parkirnom mjestu gdje je ranije bio parkiran njegov automobil. Kada je došao tamo, vidio je okrivljenikovog oca kako svoj automobil parkira na mjesto na kojem je prethodno bilo parkiran njegov automobil i on da mu je na to prigovorio. Kazao mu je li je to način i razlog da mu se tako obraća i da je mogao na normalan način zatražiti od njega da preparkira svoje vozilo. Dok se on nalazio u svom vozilu, da je on (privatni tužitelj) svojom nogom, misli desnom, udario u njegov automobili u zadnji branik, nije se radilo o nikakvom jakom udarcu, niti su od tog na automobilu nastala ikakva oštećenja, nakon čega je odmah u tom trenutku perifernim vidom vidio nekakvu sjenu koja mu dolazi iza leđa, a zadnje čega se sjeća je da se probudio u kolima hitne pomoći. Konstatirane su mu ozljede glave, kao i dvostruka fraktura desnog rebra. Međutim, nakon obrade u hitnoj pomoći on je zatražio napuštanje bolnice i otišao je kući, a kako je nakon toga sve izraženije osjećao bolove u predjelu rebara, ponovno je sutradan ujutro zatražio liječničku pomoć. Da okrivljenika, njegovog oca i brata poznaje od ranije, s okrivljenikovim ocem je bio u jako dobrim odnosima obzirom da je radio u njegovom omiljenom kafiću u kojem je on redovito pio kavu. Da se kritične prigode nije osjećao alkoholiziran, prije ovog događaja, je popio misli dva mala piva od 0,25 dcl. Kada se vratio na ovo parkirno mjesto gdje je prvotno bio parkiran njegov automobil, zatekao je okrivljenikovog oca koji se nalazio u svom automobilu i parkirao na mjesto na kojem je ranije bio parkiran njegov automobil te okrivljenika i njegovog brata CC koji su se nalazili od automobila svog oca udaljeni 10 metara kolika je udaljenost od tog parkirnog mjesta do ulaza u njihovu kuću. Oni su se nalazili njemu (privatnom tužitelju) iza leđa, za vrijeme dok je govorio njihovom ocu da ga je mogao na lijep način zamoliti da prepakira svoje vozilo, oni ništa nisu govorili niti su se miješali, a i da su nešto govorili s obzirom da su bili udaljeni 10 metara od njega, oni ništa nisu mogli čuti. Misli da je na tom mjestu postavljena nadzorna kamera, a u ono vrijeme misli da kamere nije bilo. Dakle, ponovio bi da je zadnje čega se sjeća da je on nogom udario u automobil okrivljenikovog oca, ne sjeća se nikakvog udarca u stražnji dio svog tijela. Međutim, naknadno mu je HC, koji se nalazio na igralištu sportske dvorane, rekao da je vidio kako ga je ovdje nazočni okrivljenik udario, odnosno da je vidio okrivljenikov nalet prema njemu s leđa, a nakon što je on pao na pod da je vidio kako ga okrivljenik nastavio udarati nogom u predio rebara. Nakon toga da su upravo on (HC) i GC "rastavili" okrivljenika od njega i spriječili ga od daljnjeg napada. Također, kazao mu je da su okrivljenikov otac i brat sve to samo promatrali sa strane. Nadalje, od tog događaja s okrivljenikom nije imao nikakav kontakt, time da ga je nakon tog događaja nazvao okrivljenikov otac ŽC i pitao može li ovo sve zaboraviti na što da mu je on odgovorio da mu nije jasno na kakav način to može zaboraviti kao i da se okrivljenikov otac se interesirao za njegove ozljede. U predmetnom događaju da je zadobio tjelesne ozljede od kojih je dugo osjećao posljedice i uzimao analgetike kako bi mogao normalno funkcionirati i obavljati posao. Na upit punomoćnika privatnog tužitelja da li je to mjesto na kojem je parkirao svoj automobil na bilo koji način onemogućavalo ulazak okrivljenika u njegovu kuću i ulaz u samo igralište Partizan ili ometalo prolazak ostalih vozila ili pješaka, odgovorio je da nije, svi su mogli slobodno prolaziti. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja da li mu je okrivljenikov otac nakon što se vratio do svog automobila prvi put govorio neke riječi neprimjerenog sadržaja, odgovorio je da nije već samo ono što je govorio imalo negativan prizvuk. Također, nakon što se pješke vratio do tog mjesta gdje se nalazio okrivljenikov otac i gdje je prethodno bio parkiran njegov automobil, također ga okrivljenikov otac nije vrijeđao. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja sjeća li se možda s koje strane su se nalazili okrivljenik i njegov brat za vrijeme dok je on nogom udario u automobil okrivljenikovog oca, odgovorio je da su se nalazili s njegove desne strane. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja da li su se tom udarcu za kojeg smatra da ga je zadobio od okrivljenika prethodile nekakve rasprave s okrivljenikom, njegovim ocem ili bratom,odgovorio je da nisu. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja da li su mu u bolnici vadili krv i utvrđivali njegovu alkoholiziranost, odgovorio je da se ne sjeća. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja na kojoj udaljenosti od mjesta događaja je bio HC, odgovorio je nekih 10 metara. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja da li bi mu netko kazao da su mu dok je bio na tlu pružali pomoć, odgovorio je da mu je GC vadio jezik da se ne uguši i okretao ga na bok, a HC da je bio pored njega, a nakon što su okrivljenika odvojili od njega da ga dalje ne napada, HC je na neki način "osiguravao" od daljnjih napada, sve do dolaska kola hitne pomoći. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja da li bi mu HC kazao koliko udaraca nogom dok je bio na tlu mu je zadao okrivljenik, odgovorio je da mu to nije kazao. Na poseban upit branitelja okrivljenika da li mu je poznato tko je kritične prigode pozvao hitu pomoć, odgovorio je da mu to nije poznato. Na daljnji upit branitelja okrivljenika sjeća li se što je kazao u bolnici na koji način je zadobio ozljede, odgovorio je da se toga ne sjeća. Na daljnji upit branitelja okrivljenika sjeća li se kada mu je HC ispričao što se dogodilo, odgovorio je da se ne sjeća da li mu je to ispričao odmah prilikom buđenja iz nesvijesti, a to je bilo prilikom dolaska kola hitne pomoći ili kasnije, a zna da su se vidjeli 10ak dana iza ovog događaja. Inače, HC i on su prijatelji iz djetinjstva. Na daljnji upit branitelja okrivljenika kada je podnio kaznenu prijavu i protiv koga, odgovorio je da on osobno nije podnio kaznenu prijavu već je bolnica izvijestila policiju o događaju i policija je dalje postupala po službenoj dužnosti. Na daljnji upit branitelja okrivljenika da li je protiv njega, a vezano za ovaj događaj vođen prekršajni postupak, odgovorio je da su i okrivljenik i on prekršajno prijavljeni zbog prekršaja iz Zakona o narušavanju javnog rada i mira, a ne sjeća se da bi povodom tog dobio bilo kakvu odluku i kaznu. Na daljnji upit branitelja okrivljenika iz kojeg razloga se ponovno pješke vratio do okrivljenika, njegovog oca i brata na ovo mjesto kraj Miminca gdje je prethodno bio parkiran njegov automobil, odgovorio je da je to bilo čisto iz znatiželje jer je htio vidjeti i nije mu bilo jasno iz kojeg su razloga tako postupali prema njemu. Na daljnji upit branitelja okrivljenika ponovio je da nije bilo vrijeđanja od strane okrivljenika, njegovog oca i brata, a on da se prema njima jako pristojno ponašao. Na daljnji upit branitelja okrivljenika koliko je prošlo vremena od prvog parkiranja pa do kraja ovog događaja, odgovorio je nekih sat-sat i pol, dakle prvi puta se parkirao oko 18,00 sati, a probudio se iz nesvijesti oko 19-19,30 sati. Na poseban upit okrivljenika je li kritične prigode prijetio okrivljeniku, odgovorio je da nije.

7. Iz iskaza svjedoka HC u bitnome proizlazi da oštećenika i okrivljenika poznaje cijeli život, da su susjedi i da je sve do ovog događaja s okrivljenikom bio u dobrim odnosima, zapravo njihove obitelji su u dobrim odnosima. Nakon ovog događaja s okrivljenikom nije više baš u dobrim odnosima. Da je on kritične prigode igrao košarku u Partizana sa djetetom svoga rođaka te je u jednom trenutku čuo povišene glasove na parkiralištu koje se nalazi ispred okrivljenikove kuće, a od Partizana je udaljeno 30ak metara. Tu je vidio ĆC i okrivljenikovog oca CC kako su povišenim tonovima raspravljali oko parkirnog mjesta. ĆC je u toj prepirci bio pristojan, sjeća se da je persirao okrivljenikovom ocu, govorio mu je nešto u smislu " ne možete se tako ponašati, ovo je javna površina" itd. Ta prepirka je trajala par minuta nakon čega je ĆC sjeo u svoj automobil i odvezao se. Nakon toga vidio je da je okrivljenikov otac ŽC svoj automobil marke Citroen Saxo parkirao na to parkirno mjesto gdje je prethodno bilo parkirano Vojislavovo vozilo. U toj njihovoj raspravi, odnosno prepirci nije bilo prijetnji niti ružnih riječi. Nakon otprilike 15-20 minuta ĆC se vratio ispred okrivljenikove kuće pješke, pretpostavlja da ga je zanimalo da li se okrivljenikov otac parkirao na to mjesto i što se dogodilo nakon njegovog odlaska. Tada je ponovno čuo povišene tonove i prepirku između okrivljenikovog oca ŽC i ĆC i u jednom trenutku, par minuta nakon Vojislavovog povratka čuo je jedan tupi udarac rukom ili nogom od nešto, nije siguran da li od haubu automobila ili vrata. Kraj automobila okrivljenikovog oca je stajao ĆC, a pored njega je stajao okrivljenikov otac. Nakon što je čuo taj tupi udarac, ali nije siguran u koji dio automobila, ugledao je okrivljenika, koji je stajao sa svojim bratom ŽC ispred ulaznih vrata svoje kuće udaljen od ĆC i ŽC nekih 30ak metara, kako trčeći kreće prema dolje, u pravcu ĆC i svog oca ŽC, dok je njegov brat ŽC za to vrijeme stajao ispred ulaznih vrata svoje kuće. Kad je vidio okrivljenika kako trči prema ĆC, on je brzim hodom krenuo prema mjestu gdje se ĆC nalazio i dok je došao do ĆC on je ležao na tlu, na asfaltu, na boku, već je bilo krvi i bio je u nesvijesti, a u kojem stanju se nalazio sigurno 5-7 minuta. Kad je došao do ĆC iznad njega je stajao okrivljenik i dok je ĆC ležao na tlu zadao mu 1 ili 2 udarca nogom u predjelu boka. Nije siguran više koliko je bilo udaraca, ali sigurno 1 ili 2. Za vrijeme kada je okrivljenik krenuo trčeći prema oštećeniku njegov brat ŽC je stajao ispred ulaznih vrata kuće i on je tako nakon što je ĆC već bio na tlu došao do ĆC, spustio se dolje. Nekako u to vrijeme s glavne ulice je dolazio GC, njih dvojica su trčeći došli do ĆC, glasno su vikali šta radite, jeste li normalni itd., pa je okrivljenik sam prestao udarati oštećenika koji je ležao na tlu. Odmaknuo se na suprotni zid udaljen nekih 2 metra od mjesta gdje je ležao ĆC. Okrivljenikov otac ŽC je stajao iznad ĆC, bio je vidno uznemiren zbog tog udaranja okrivljenika u oštećenika, bio je vidno preplašen i pokušavao je pomoći oštećeniku. Također, da površina na koju je pao ĆC je ravni asfalt i nigdje u blizini nema povišenih dijelova, dakle ravna površina. Ponavlja, nije vidio prvi udarac koji je prethodio padu oštećenika na tlo. Nakon što je ĆC došao sebi, došla je hitna pomoć koja ga je odvezla. Oni se svi druže i piju kavu u istom kafiću i ima saznanja, čuo je, pričalo se da je okrivljenikov otac pokušao stupiti u kontakt s oštećenikom kako bi se interesirao o ozljedama koje je kritične prigode zadobio. Na poseban upit punomoćnika privatnog tužitelja da li je mjesto gdje je oštećenik parkirao automobil javna površina, odgovorio je da jeste, nalazi se ispred dvorišta sportskog objekta Partizan. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja odgovorio je da automobil oštećenika nije smetao prolazu i provozu drugih automobila. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja kazao je da je on sa stepenica te dvorane vidio ĆC kako leži na podu, a što je udaljeno 20ak metara. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja kazao je da je SC oštećeniku dok je ležao na tlu izvadio jezik kako se ne bi ugušio, a on mu je otišao smočiti majicu da dođe k sebi jer je bio bez svijesti. Dok su oni pokušavali pomoći ĆC, okrivljenik je prvo stajao kako je kazao kod obližnjeg zida koji je udaljen 2 metra, a potom je otrčao niz ulicu. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja da li mu je poznato da bi okrivljenikov otac tražio od ĆC da povuče privatnu tužbu, odgovorio je da mu to nije poznato, a kroz nekakvu priču ima saznanja da bi okrivljenikov otac pokušao ublažiti ovaj događaj, govoreći "pa nije to baš tako bilo, pa ne mora baš tako" itd.,a ne zna točno kojim osobama je to govorio. Na poseban upit braniteljice okrivljenika da li je izlazio iz dvorišta dvorane kada je prvi put čuo prvu prepirku između okrivljenikovog oca i oštećenika, kazao je da nije izlazilo iz dvorišta, nego da se samo malo približio dvorišnoj ogradi s unutarnje strane i kako nije čuo nikakve prijetnje niti je bilo nešto ozbiljno, da je nastavio igrati košarku. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika, a vezano za njegov dio iskaza u kojem je kazao da se nakon 15-20 minuta oštećenik vratio, pa kako on zna da se on vratio, kazao je da je čuo visoke tonove između ĆC i ŽC. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika kako zna da se ĆC vratio pješke, kazao je da zna jer je vidio da nema njegovog automobila. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika kada je vidio da nema oštećenikovog automobila, kazao je da je to vidio dok je ležao na tlu dok nije bilo njegovog automobila. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika kazao je da je oko dvorišta dvorane Partizan, kao i samog igrališta prozračna žičana ograda koja je visoka dosta kako lopta ne bi izlazila izvan prostora igrališta. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika pojasnio je da se stepenice koje je spominjao u svom iskazu, a na kojima se nalazio kad je vidio okrivljenika kako trčeći ide prema ĆC, se nalaze na ulazu u samo igralište i udaljene su od mjesta na kojem je oštećenik ležao nekih 20ak metara, od tih stepenica nije bilo nikakvih prepreka koje bi mu onemogućile da vidi mjesto na kojem se nalazi oštećenik. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika je li nakon ovog događaja o tome razgovarao s ošećenikom, kazao je " ne baš", nakon 6-7 dana spomenuli su taj događaj, ali u kontekstu zadobivenih ozljeda i komentirali su što se može dogoditi zbog parkirališta. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika kazao je da je u trenutku dolaska hitne pomoći oštećenik bio na nogama, oni su ga podignuli, posjeli na auto od ŽC jer nije mogao samostalno stajati.

8. Iz iskaza svjedok ŽC, okrivljenikovog brata, u bitnome proizlazi da je 18. svibnja 2020. u popodnevnim satima došao u blizinu kuće u kojoj žive njegovi roditelji ispred koje njegov otac parkira automobil. Kad je došao na to mjesto zatekao je oca koji nije mogao parkirati na mjesto gdje inače parkira u dvorište sportske dvorane Miminac, gdje je bilo parkirano neko vozilo. Da je zvao policijske službenike, a potom nakon 5-10 minuta na to mjesto je došao oštećeni ĆC kojeg poznaje otprije koji je počeo galamiti, počeo je vrijeđati njega, njegovog oca i njegovog brata koji je ovdje okrivljeni govoreći da su ološ grada, da su bezobrazni itd., uglavnom bio je poprilično nasilan. Kad su vidjeli kakav je oni da su se "povlačili" a on je potom sjeo u svoj automobil i odvezao se. Nakon nekog vremena, a zna da nije prošlo puno vremena jer su oni nakon njegovog odlaska još preparkiravali automobile, ĆC se vratio i počeo je napadati njegovog oca ŽC raznim pogrdnim riječima, njegov otac je sjedio u svom automobilu, otvorio je vrata automobila a ĆC je počeo lupati po automobilu, mlatarao je rukama i nogama prema ocu, a nije ga udario. Međutim, njemu je to izgledalo grozno i njegov dojam je bio da će ĆC njega udariti. U tom trenutku kada je ĆC vikao na njegovog oca koji je bio u svom automobilu, on da je bio na ulici Miminac koja je od tog mjesta od kojeg sa nalazio otac i oštećenik udaljena nekih 20ak metara. I dok je ĆC tako mlatarao rukama i nogama prema njegovom ocu, njegov brat MC ga je s obje ruke, otvorenim dlanovima, gurnuo u predjelu prsa od čega je oštećeni nespretno pao na pod, a radi se o ravnoj betonskoj podlozi. Ne može se sad izjasniti na koji način je ĆC pao, da li je pao na prsa ili na leđa, ali nakon što je pao oni su mu pokušali pomoći i njegov otac je kazao da pozovu hitnu. Misli da je ĆC prilikom pada izgubio svijest, ali na kratko. Da se MC također nalazio malo dalje i kad je vidio da ĆC prema ocu mlatara rukama i nogama on se zaletio niz nizbrdicu tih 20ak metara i onda prišao ĆC i kakao je prethodno opisao, odgurnuo ga. Te utužene prigode činilo mu se da ĆC nije baš "sasvim svoj", izgledao je kao da je pio alkohol, osjetio sam miris alkohola. Na poseban upit punomoćnika privatnog tužitelja pojasnio je da njegov otac ima automobil marke Citroen saxo koji parkira na ulazu u Partizan ili u Partizan. Kad je došao na mjesto događaja, zatekao je Vojislavovo auto parkirano ispred ulaza u dvoranu Partizan. Kad je ĆC otišao sa svojim automobilom s tog parkirnog mjesta na ulazu u Partizan, njegov otac je išao preparkirati svoje vozilo i to način da njemu (ŽC) oslobodi mjesto da on može ući u dvorište njihove obiteljske kuće. I tako dok su oni preparkiravali s tim da ne zna da li je njegov otac želio vozilom ući u Partizan ili ga parkirali na sam ulaz dvorane, ali da ostavi mjesta za nesmetan prolaz drugih vozila, a koji prostor ĆC nije ostavio radi čega su i zvali policiju, ĆC se vratio. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja da li su zvali tzv. pauka, odgovorio je da nisu jer tamo ne može doći. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja da li je njegov otac podnio bilo kakvu privatnu tužbu zbog uvreda što mu je kritične prigode uputio oštećenik ĆC, odgovorio je da nije i zbog toga mu je žao. Također, da ne zna da li je njegov otac popravljao automobil zbog oštećenja koja su nastala od strane oštećenika. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja da li se kritične prigode oštećeni ĆC, a prije nego što ga je okrivljeni odgurnuo, na bilo koji način obratio okrivljeniku, odgovorio je da nije. Također, koliko se sjeća nikakvog fizičkog kontakta između oštećenika ĆC i njegovog brata MC, dok je oštećenik bio na podu, nije bilo. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja da opiše kakva je ograda dvorane Partizan, odgovorio je da se radi o pletenoj žičanoj ogradi iz koje se vidi. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja, odgovorio je da se sjeća da je tamo došao HC nakon što je ĆC bio na podu, a SC se ne može sjetiti. Oni su svi pomagali ĆC, pa i HC. Dok su oni pomagali ĆC nakon dolaska hitne njegov brat MC se vrtio tu negdje, svi su bili u šoku, pa tako i on. Misli da on nije napustio mjesto događaja do dolaska hitne pomoći, tu je negdje bio, ali teško se sjetiti svih detalja nakon 5 godina i to je sve za njega jako šokantno. Na poseban upit braniteljice okrivljenika, a s obzirom da je iskazao kako su vrata očevog automobila bila otvorena dok je ĆC mlatarao rukama i nogama, i vikao prema ocu, pa da li je moguće da bi prilikom pada ĆC udario u ta otvorena vrata, odgovorio je da je moguće. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika da još jednom opiše kakva je ograda dvorane Partizan, da li je u cijeloj visini žičana ili ima i betonskog djela, odgovorio je da je ona u jednom djelu betonska do neke visine, ali ne zna koje, a iznad tog betonskog djela nalazi se pletena žičana ograda. Takva je ograda ona koja dijeli dvorište Partizana od ulice, a ograda koja dijeli samo igralište Partizana i parking je dolje najviše 1,5 m metalna i to puna metalna kroz koju se ne vidi, a iznad toga se nalazi pletena žičana.

9. Iz iskaza svjedoka SC proizlazi da gotovo cijeli život poznaje okrivljenika i oštećenika i s njima je u jako dobrim odnosima, pogotovo s okrivljenikom Ž s kojim je odrastao, živjeli su u kućama udaljenih svega 30-40 metara. Oštećenog također poznaje, pije kavu u kafiću u kojem je radio oštećeni. Utužene prigode da je išao prema svojoj kući odnijeti neke stvari i sreo je okrivljenikovog brata ŽC koji mu je kazao da je netko parkirao automobil na cesti i takvim parkiranjem onemogućio prolaz ostalim vozilima i da ne zna čiji je to automobil. Tada da je povezao da bi to mogao biti automobil od oštećenika i kad je prolazio vidio je oštećenog u kafiću s njegovim društvom. Tada mu je prišao i rekao da je sam sreo CC i spomenu mu taj automobil i rekao mu da će čovjek zvati policiju ne znajući da je to njegov automobil. Takva je "praksa na ulici", ako znaju čiji je automobil, rađe ga kontaktiraju da ga pomakne, nego da zovu policiju. Tada se oštećeni K uputio prema mjestu gdje mu je bio parkiran automobil, a on se vratio u svoju radionicu kako bi još neke stvari uzeo i odnio kući, zadrža se tu nekih 15ak minuta i onda je s tim stvarima krenuo prema svojoj kući. Kad je došao blizu kuće, odnosno kad je prošao ulicu Kralja Zvonimira i skrenuo prema svojoj ulici, već od kantuna TC Tommy vidio je K kako leži na podu. Ležao je na leđima na podu, pored njega nikoga nije bilo, a bilo je puno ljudi okolo, udaljenih nekih 3, 5 ili više metara od K. Kad je izašao iza kantuna od trgovine Tommy, vidio je samo K kako leži na tlu i njemu je to bilo prešokantno. Tada JE pristupio do K, htio mu je pružiti prvu pomoć, izvadio mu je jezik i okrenuo ga na bok. Kad je pristupio do K i krenuo mu pružati pomoć, tada su ostali krenuli do njega i do K i pomagali su mu, čak je i okrivljenik došao, svi su bili u službi pomoći. Kad kažem svi, teško mu je reći tko je poimenice sve bio, bio je čak tu i okrivljenik MC, a prepoznao je i HC. Oštećeni K je bio na potiljku cijeli krvav, bilo je dosta krv i brzo je došla hitna pomoć, K je došao k sebi nakon nekih 20ak sekundi, odbijao je liječničku pomoć, ali su ga nagovorili da pođe s hitnom što je i učinio. Da on nije vidio što je prethodilo Vojinom padu na tlo, čuo sam različite verzije priča ali u to ne bi htio ulaziti. Na upit punomoćnika privatnog tužitelja, a kada je on prvi put prolazio i nosio svoje stvari kući, na mjestu gdje je vidio parkiran oštećenikov automobil, da li se tu inače parkiraju automobili, odgovorio je da se parkiraju. To je javni parking, cesta. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja, a s obzirom na položaj parkiranog ošećenikovog vozila da li je on zaklanjao i sprečavao ulaz u dvorište Partizana, kazao je da se moglo prolaziti ali teško, iskusni vozač bi prošao, a manje iskusni teško. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja da li je on kad je prolazio razgovarao s CC i iz tog razgovora shvatio da bi on želi parkirati automobil upravo na to mjesto gdje je parkirao oštećeni ili se pak radilo o tome da on nije mogao proći sa svojim vozilom, kazao je de ja iz razgovora s njim nije shvatio krajnji kontekst i njegovu namjeru, ali stekao je dojam da nije znao da bi to bio Vojin automobil. Parking u dvorištu Partizana je javni parking na koji može parkirati bilo tko. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja da li je oštećeniku pomoć pružao osim njega, HC i okrivljenika, i još netko, kazao je da je tu bio i DC i brojni drugi ljudi. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja, što je on čuo na licu mjesta, odnosno što su ljudi pričali zašto je K na tlu, kazao je da je čuo da je bila nekakva rasprava između K i " Z", a nakon ovog događaja da on s okrivljenikom o tom događaju nije nikad razgovarao, a s oštećenim ĆC je razgovarao te mu je on ispričao svoju stranu priče. Tijekom iskazivanja ovog svjedoka punomoćnik privatnog tužitelja je u predmetni kazneni spis predao 8 fotografija u boji na kojima se nalazi mjesto događaja, ulazak u parkirni prostor dvorane Partizan te je predlažio sudu da svjedoku predoči predmetne fotografije kako bi se isti očitovao gdje se nalazio ĆC u trenutku kad ga je uočio na tlu i gdje se nalazio njegov parkirani automobil. Nakon što su svjedoku predočene fotografije koje je punomoćnik privatnog tužitelja dostavio u predmetni kazneni spis, pa posebno upitan da se izjasni na kojem mjestu se nalazio oštećenik u trenutku kad ga je ugledao, svjedok je naveo da je oštećenik bio na tlu pored osobnog automobila na fotografiji broj 1, udaljen od prednjeg lijevog dijela automobila a oko 1 metar, iznad na igralištu dvorane, iza metalne ograde na fotografiji broj 1 vidio je HC, a pored oštećenog ĆC nije bilo nikoga s tim da od ovog kantuna na desnoj strani on da nije mogao vidjeti druge osobe koje su tamo stajale, a koje su naknadno prišle. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja da li su oštećeniku u trenutku kad ga je ugledao noge bile prema autu ili od automobila, kazao je da su mu noge bile prema automobilu, a glava prema njemu odnosno prema pravcu iz kojeg je on dolazio, a to se sjeća jer mu je prvo vidio krv. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja da li je vidio LC iza te ograde i da li je s njim mogao ostvariti vizualni kontakt kad je došao na mjesto događaja, kazao je da jeste, vidjeli su se. Na poseban upit braniteljice okrivljenika je li siguran u položaj tijela oštećenika kad ga je uočio a koji je prethodno opisao, kazao je da on više zbog proteka vremena ne može reći 100%, ali prvo što je zamijetio bili su glava i krv, pa radi toga mu se čini da je glava bila položena prema njemu. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika na koji način je DC pomagao, kazao je da je on pokušavao razbuditi oštećenika, dozivao ga je K, K. Na poseban upit okrivljenika može li se izjasniti nakon koliko vremena je razgovarao s oštećenikom o tom događaju, kazao je da je to bilo nakon 10-15 dana.

10. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. Kristijana Bečića u bitnome proizlazi da je uvidom u medicinsku dokumentaciju kod oštećenog ĆC utvrđena rana razderotina glave zatiljno, prijelom desnog rebra, ogrebotine desnog prsišta. Rana razderotina glave zatiljno predstavlja tjelesnu ozljedu koja nastaje udarcem tupotvrdim predmetom u područje zatiljnog dijela glave ili navedenog dijela tijela o tupotvrdi predmet. Prijelom 10. rebra predstavlja tjelesnu ozljedu koja nastaje udarcem tupotvrdim predmetnom u područje desnog prsišta ili navedenog dijela tijela o tupotvrdi predmet. Ogrebotine desnog prsišta predstavljaju svaka za sebe i u svojoj ukupnosti tjelesnu ozljedu koja nastaje povlačenjem po koži nekog sredstva male kontaktne površine ili kože po takvom sredstvu. Opisane ozljede u svojoj ukupnosti odgovaraju tjelesnoj ozljedi nastale su u istom aktu te su mogle nastati na način kako se to opisuje u posebnom izvješću.

11. U iskazu na raspravi pred ovim sudom sudski vještak dr. Kristijan Bečić je naveo da ostajem u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja kojeg je izradio za potrebe kaznenog postupka po nalogu ODO Šibenik. Nakon što mu je predočena medicinska dokumentacija na listu 151-157 spisa kazao je da i dalje ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Na poseban upit punomoćnika privatnog tužitelja da li se navedena medicinska dokumentacija koja mu je predočena i nalazi se na listu 151- 157 spisa uzročno-posljedično nastavlja na predmetni događaj, kazao je da dokumentacija koja je izdana u OB Šibenik je citirana u njegovom nalazu i mišljenju, konkretno radi se o specijalističkom nalazu radiologa i povijesti bolesti od 21. svibnja 2020. te specijalističkog nalaza kirurga od 26. svibnja 2020. te se time ne mijenja nalaz i mišljenje. Ostatak priložene dokumentacije čine 4 lista izvatka iz zdravstvenog kartona liječnika obiteljske medicine, a koji se koliko je to vidljivo iz opisanog odnose na priložene nalaze. Jedini navod iz kartona za koji ne zna o čemu se konkretno radi jer nema taj nalaz priložen odnosi se na nalaz kirurga zaveden 16. lipnja 2020. No, iz svega što je vidljivo može se zaključit da se radi o dokumentaciji koja se odnosi na predmetni događaj. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja može li se očitovati o brojnosti udaraca i njihovom intenzitetu na temelju sveukupne medicinske dokumentacije koja se nalazi u predmetnom spisu, kazao je da s obzirom da su opisan ozljede na dva dijela tijela, radi se najmanje o dva zasebna udarca koji su mogli biti u istom aktu. Rana na glavi nastala je udarcem sile slabog intenziteta, dok je za prijelom rebra ipak potrebna nešto veća sila te bi se radilo o sili srednjeg intenziteta. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja, kada se fraktura rebra iz tjelesne ozljede tretira kao teška tjelesna ozljeda, kazao je da postoje brojni kriteriji za kvalifikaciju prijeloma rebara te ih pri vještačenju treba uzeti sve u obzir. Općenito govoreći, prijelom jednog rebra bez pomaka i ozljeda drugih organa uvijek je tjelesna ozljeda bez obzira o kojem se rebru radi. Prijelom tri rebra uvijek je teška tjelesna ozljeda, bez obzira o kojem se rebrima radi. Razlika nastaje kada je riječ o prijelomu dva rebra. Naime, prijelom dva rebra od 1-8 uvijek je teška ozljeda, dok je prijelom od 9-12 uvijek tjelesna ozljeda. Kombinirani prijelom jednog rebra u razini od 1-8 i jednog od 9-12 kvalificira se kao teška tjelesna ozljeda. Na poseban upit braniteljice okrivljenika, a vezano za njegov dio iskaza u kojem je kazao da se ozljeda na glavi i prijelom rebra mogli nastati u istom aktu, pa da se izjasni da li su te ozljede mogle nastati u dva akta, kazao je da su mogle. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika a vezano za njegov pisani nalaz i mišljenje u kojem je naveo da su opisane ozljede mogle nastati na način opisan u posebnom izvješću, pa može li se izjasnit o kakvom se načinu radi, kazao je da u posebnom izvješću navedeno je bilo kako je okrivljeni odgurnuo oštećenog pri čemu je oštećeni opao na leđa i udario glavom u otvorena vrata automobila, pao na tlo i izgubio svijest. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika, a s obzirom na podatak iz medicinske dokumentacije prema kojem bi utužene prigode oštećeni bio alkoholiziran, pa da li bi to stanje alkoholiziranosti utjecalo na njegov pad, a nastavno i vezano za njegov nalaz u kojem je kazao da bi se radilo o udarcu sile lakog intenziteta, kazao je da bi se radilo o pitanju za vještaka toksikologa, tim više što on u spisu nije imao uvid u dokumentaciju iz koje bi utvrdio u kakvom se točno stupnju alkoholiziranosti radilo, iz kojeg uzorka je vađena koncentracija alkohola, da li iz krvi ili iz urina, da li se radilo o fazi apsorpcije ili eliminacije, te može samo kazati hipotetski što bi bilo kod koncentracije alkohola u krvi od 1,76 promila. Kod navedene koncentracije radi se o tzv. teškom pijanom stanju u kojem je ravnoteža i sposobnost koordinacije pokreta teško narušena te osoba ima povećanu mogućnost padova ali i oslabljenu reakciju na napade od strane druge osobe. Ovdje naravno postoje odstupanja ovisno od osobe do osobe, ali te bi netko krupnije konstitucije i s boljom tolerancijom na alkohol hipotetski mogao bolje funkcionirati pod visokom koncentracijom alkohola u krvi nego netko drugi. Na daljnji upit punomoćnika privatnog tužitelja mogu li se hipotetski izjasniti da li prijelom 10. rebra može nastati udarcem nogom u rebro ili padom o tvrdu podlogu, kazao je da je sve to navedeno u pisanom nalazu i mišljenju.

12. Nalaz i mišljenja vještaka dr. Kristijana Bečića prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, na predmetni nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi te njegova vjerodostojnost ničim nije dovedena u pitanje.

13. Iz spisa Općinskog suda u Šibeniku broj Pp-127/2021 proizlazi da je ovdje oštećenik ĆC presudom od 24. svibnja 2021., proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjenog 18. svibnja 2020. u [adresa] na štetu ŽC a za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna.

14. Ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu vezu te u vezu sa obranom okrivljenika, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik MC upravo na način opisan u izreci ove presude počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda – opisano u članku 117. stavak 1. KZ/11 te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

15. U prvom redu, u odnosu na pravodobnost privatne tužbe, valja reći da se sukladno odredbi čl. 61. st. 1. ZKP/08 za kaznena djela za koja se progoni po privatnoj tužbi, tužba mora podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja. Nadalje, prema st. 3. istog članka kada žrtva ili pravna osoba na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno podnesu kaznenu prijavu ili prijedlog za progon, a u tijeku postupka se utvrdi da se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po privatnoj tužbi, prijava, odnosno prijedlog za progon smatra se kao pravovremena privatna tužba ako su podneseni u roku propisanom za privatnu tužbu.

16. Dakle, nije sporno da se utuženi događaj zbio 18. svibnja 2020. a iz stanja spisa proizlazi da je privatni tužitelj ĆC podnio PU Šibensko-kninskoj, PP Šibenik kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja 28. kolovoza 2020., a o čemu mu je izdana i Potvrda od 28. kolovoza 2020. u kojoj se navodi da je ĆC podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. stavak 1. KZ/11 protiv nepoznatog počinitelja, a potom PU Šibensko-kninska, dostavila nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu Posebno izvješće kao dopunu kaznene prijave broj KU-346/20 od 20. rujna 2020. u kojem je navedeno da je počinitelj prijavljenog kaznenog djela MC. Kraj takvog stanja stvari i činjenice da tijekom postupka nije dovedena u pitanje vjerodostojnost navedene materijalne dokumentacije sastavljene u PU Šibensko-kninskoj, PP Šibenik te kada se isto dovede u vezu s iskazom svjedoka HC koji je na upit da li je nakon ovog događaja o tome razgovarao s oštećenikom naveo " ne baš", nakon 6- 7 dana spomenuli su taj događaj, ali u kontekstu zadobivenih ozljeda i komentirali su što se može dogoditi zbog parkirališta, za zaključiti je da privatni tužitelj još uvijek pa niti u vrijeme podnošenja kaznene prijave 28. kolovoza 2020. doista nije znao tko je bez svake sumnje počinitelj kaznenog djela u kojem je zadobio opisane ozljede tim više jer i sam privatni tužitelj u svom iskazu nije naveo da bi vidio kako ga je upravo okrivljenik udario. Nadalje, Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku je rješenjem broj KP-DO-835/2020 od 10. prosinca 2020. odbacilo kaznenu prijavu protiv MC zbog kaznenih djela iz čl. 121. st. 1. te čl. 118. st. 1. KZ/11 s uputom oštećeniku u smislu čl. 55. ZKP/08 da može preuzeti progon protiv osumnjičenika u roku od 8 dana od primitka rješenja, koje je oštećenik (privatni tužitelj) ĆC zaprimio 17. veljače 2021. te u ostavljenom roku postupio sukladno uputi iz rješenja o odbačaju i podnio sucu istrage prijedlog za provođenje istrage i dokaznih radnji. Međutim, rješenjem suca istrage Županijskog suda u Šibeniku broj Kir- 82/2021 od 18. svibnja 2021., odbijen je kao neosnovan prijedlog za provođenjem istrage i dokaznih radnji dok se u obrazloženju tog rješenja navodi da bi se moglo raditi o kaznenom djelu tjelesne ozljede koje se goni po privatnoj tužbi. Po primitku navedenog rješenja suca istrage u kojem se upućuje privatni tužitelj o kojem kaznenom djelu bi se u konkretnom slučaju moglo raditi kao i da se isto progoni po privatnoj tužbi, privatni je tužitelj podnio predmetnu privatnu tužbu od 25. svibnja 2021., koja je kod ovog suda zaprimljena 31. svibnja 2021. a koja privatna tužba je, imajući u vidu sve izneseno, prema stajalištu ovog suda, pravodobna.

17. Nadalje, u predmetnom postupku nije sporno da je utužene prigode između privatnog tužitelja i okrivljenikovog oca ŽC došlo do nesporazuma i verbalnog sukoba zbog parkirnog mjesta, nije sporno da je okrivljenik MC s obje ruke otvorenim dlanovima odgurnuo privatnog tužitelja dok se nalazio pored automobila u vlasništvu okrivljenikovog oca uslijed čega je privatni tužitelj pao na leđa i udario glavom u otvorena vrata automobila te ujedno nije sporno da je privatni tužitelj te utužene prigode zadobio tjelesne ozljede u vidu razderotinu glave zatiljno, prijelom 10. rebra te oguljotinu desnog prsišta.

18. Međutim sporno je da li je utužene prigode upravo okrivljenik MC postupao u nužnoj obrani nastojeći spriječiti istodobni odnosno izravno predstojeći protupravni napad na svog oca CC kao i da li je okrivljenik privatnom tužitelju kada je pao na tlo zadao najmanje dva udarca u tijelo.

19. Okrivljenik je u svojoj obrani priznao da je odgurnuo privatnog tužitelja, ali da je to bilo u nužnoj obrani navodeći da je privatni tužitelj prišao do njegovog oca koji je sjedio u automobilu, na vrlo malu udaljenost, radilo se o centimetrima i pokušavao je njegovog oca udariti nogom u glavu. Za to vrijeme nalazio se udaljen od očevog automobila nekih 15ak metara i kad je vidio privatnog tužitelja kako pokušava više puta nogom udariti njegovog oca dok sjedi u automobilu na mjestu vozača, on je dotrčao i kad se skroz približio privatnom tužitelju je usporio, praktički stao, i dok je taj njegov napad nogom prema njegovom ocu trajao, da je sa otvorenim dlanovima u predjelu prsa odgurnuo privatnog tužitelja koji je potom stražnjim djelom svoje glave udario u vrata automobila i potom pao na tlo te izgubio svijest a kada je to vidio pokušao mu je pomoći. Međutim, ovakvu obranu okrivljenika u kojoj ukazuje da je odgurnuo privatnog tužitelja jer je postupao u nužnoj obrani sud nije prihvatio.

20. Naime, iz iskaza privatnog tužitelja ĆC, a koji iskaz ovaj sud u cijelosti prihvaća kao istinit i vjerodostojan jer je dosljedan te u njemu nema kontradiktornosti, ne proizlazi da je privatni tužitelj utužene prigode na bilo koji način fizički nasrtao i napadao okrivljenikovog oca, odnosno da ga je pokušavao udariti nogom u glavu dok je sjedio u svom automobilu već samo da je nogom udario u njegov automobil, u zadnji branik, a nakon toga da je vidio nekakvu sjenu koja mu dolazi iza leđa i potom se ničega više ne sjeća. Dakle, nakon udarca nogom u automobil okrivljenikovog oca, privatnog tužitelja je okrivljenik odgurnuo te je isti pao na pod pa dakle nije niti mogao više nogom pokušavati udariti okrivljenikovog oca dok je sjedio u automobilu, kako je to u svojoj obrani tvrdio okrivljenik. Svakako bi bilo životno i logično da u situaciji opisanoj po okrivljeniku a u kojoj privatni tužitelj na udaljenosti od svega par centimetara pokušava nogom udariti njegovog oca dok ovaj sjedi u automobilu, da ga je doista i udario pa ako ne u glavu onda makar u bilo koji drugi dio tijela, što ovdje nije slučaj pri čemu se s tim u vezi posebno ističe da su okrivljenik i njegov brat ŽC decidirano naveli da privatni tužitelj tada nije udario okrivljenikovog oca. Nadalje, okrivljenikov brat ŽC u svom iskazu je naveo da je privatni tužitelj "mlatarao rukama i nogama prema njegovom ocu" pa takav njegov iskaz ne potkrepljuje navode okrivljenika koji je izričito tvrdio da je privatni tužitelj pokušao nogom udariti njegovog oca, iz čega je očito da je ovaj svjedok koji je okrivljenikov brat nastojao svojim iskazom poduprijeti okrivljenikovu tezu o postupanju u nužnoj obrani uslijed napada na njihovog oca.

21. Nadalje, okrivljenik je u svojoj obrani tvrdio da je nakon pada privatnog tužitelja ĆC na pod istome pokušao pomoći, negirajući zapravo time udarce nogom u privatnog tužitelja dok se nalazio na tlu. Međutim, imajući u vidu iskaz svjedoka HC te rezultate provedenog sudskomedicinskog vještačenja, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik privatnom tužitelju, dok se nalazio na podu u besvjesnom stanju, zadao najmanje dva udarca nogom u tijelo, uslijed čega je privatni tužitelj zadobio prijelom 10. rebra i oguljotinu desnog prsišta.

22. Naime, svjedok HC je u svom iskazu detaljno opisao dinamiku i okolnosti utuženog događaja odnosno sve ono što je neposredno uočio utužene prigode te iz njegovog iskaza proizlazi da je okrivljenik privatnom tužitelju, dok je bio na podu, zadao jedan ili dva udarca nogom u predjelu boka. Iskaz ovog svjedoka sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, detaljan i vjerodostojan te u njegom iskazu nema nikakvih nelogičnosti i kontradiktornosti dok sud nije našao niti jedan opravdani razlog zbog kojeg bi ovaj svjedok neistinito iskazivao posebice ako se ima u vidu da cijeli život poznaje i okrivljenika i oštećenika te da je s njima u dobrim odnosima. Nadalje, kada se upravo ovakav iskaz svjedoka HC dovede u vezu s nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka dr. Kristijana Bečića koji je naveo da prijelom 10. rebra predstavlja tjelesnu ozljedu koja nastaje udarcem tupotvrdim predmetnom u područje desnog prsišta ili navedenog dijela tijela o tupotvrdi predmet, a da ogrebotine desnog prsišta predstavljaju svaka za sebe i u svojoj ukupnosti tjelesnu ozljedu koja nastaje povlačenjem po koži nekog sredstva male kontaktne površine ili kože po takvom sredstvu kao i da se obzirom da su opisane ozljede na dva dijela tijela radi najmanje o dva zasebna udarca koji su mogli biti u istom aktu, tada se nameće zaključak da je okrivljenik utužene prigode privatnom tužitelju dok je bio na tlu zadao najmanje dva udarca nogom u tijelo uslijed čega je privatni tužitelj zadobio prijelom 10. rebra i oguljotinu desnog prsišta. Kraj navedenih utvrđenja, sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj je naveo da je pokušao pomoći privatnom tužitelju nakon što je pao na pod, a ujedno nije prihvatio niti iskaz svjedoka ŽC koji je naveo da nikakvog fizičkog kontakta između ĆC i njegovog brata MC dok je ĆC bio na podu nije bilo jer je očito da je takvim iskazom ovaj svjedok ŽC nastojao olakšati procesnu poziciju okrivljenika u ovom postupku te otkloniti ili barem umanjiti okrivljenikovu kaznenu odgovornost.

23. Stoga, imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, ocjena je ovog suda da utužene prigode nije postojao niti istodobni niti izravno predstojeći protupravni napad od strane privatnog tužitelja prema okrivljenikovom ocu niti postoje ikakvi dokazi o tome da je privatni tužitelj imao namjeru napasti ili ugroziti tjelesni integritet okrivljenikovog oca radi čega u svim okolnostima utuženog događaja nije postojala potreba za odbijanjem tog napada te se ne radi o nužnoj obrani kako u odnosu na postupanje okrivljenika kada je otvorenim dlanovima odgurnuo privatnog tužitelja prilikom čega ga oborio na tlo, tako posebice niti u situaciji kada je istog dok se nalazio u nesvijesti na podu udarao nogama u tijelo. Stoga je ocjena suda da je okrivljenikovo postupanje utužene prigode isključivo bilo s ciljem da tjelesno ozljedi privatnog tužitelja, kojeg je s obje ruke odgurnuo u predjelu prsa i to u naletu a što također proizlazi iz iskaza svjedoka HC koji je naveo da je vidio okrivljenika kako "trčeći kreće prema dolje". Iskaz svjedoka SC sud nije posebno cijenio jer ovaj svjedok nema saznanja o spornim činjenicama utuženog kaznenog djela te je na mjesto događaja došao nakon što je privatni tužitelj već zadobio opisane ozljede.

24. Slijedom svega navedenog, a posebno imajući u vidu iskaz privatnog tužitelja te iskaz svjedoka HC a što sve s obzirom na utvrđene ozljede i način njihovog nastanka potvrđuje i vještak sudske medicine dr. Kristijan Bečić, proizlazi da je okrivljenik utužene prigode postupio na način pobliže opisan u izreci odnosno u namjeri da ga tjelesno ozljedi te nakon što je privatni tužitelj razgovarao s ocem okrivljenika, ŽC (stariji), zbog nesporazuma oko parkinga, okrivljenik ga je u naletu i s obje ruke otvorenim dlanovima gurnuo u predjelu prsa uslijed čega je privatni tužitelj od siline udara pao na leđa i udario glavom u otvorena vrata automobila, pavši na tlo i izgubio svijest, prilikom čega je zadobio najmanje dva udarca u tijelo, uslijed čega je zadobio tjelesne ozljede i to razderotinu glave zatiljno, prijelom 10. rebra, oguljotinu desnog prsišta. Imajući u vidu navedeno nedvojbeno utvrđeno je da je okrivljenik utužene prigode upravo u cilju da privatnog tužitelja tjelesno ozljedi istog sa otvorenim dlanovima odgurnuo a potom kad ga je privatni tužitelj pao na pod istog najmanje dva puta udario nogom u tijelu te mu svime time nanio opisanu ozljedu razderotinu glave zatiljno, prijelom 10. rebra, oguljotinu desnog prsišta.

25. Stoga su ostvareni objektivni elementi utuženog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st.1. KZ/11 dok je u pogledu subjektivnog elementa utvrđeno da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan svojeg djela i htio njegovo počinjenje, odnosno znao je da će opisanim postupanjem odnosno guranjem privatnog tužitelja baciti na pod i udaranjem nogama u tijelo privatnog tužitelja tjelesno ozlijediti i to je htio.

26. Ubrojivost i svijest okrivljenika o protupravnosti nisu ničim dovedeni u pitanje niti osporeni tijekom postupka niti je okrivljenik kod suda pobudio sumnju u svoju ubrojivost tempore criminis radi čega sud istog smatra ubrojivim.

27. Slijedom svega navedenog, iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1 KZ/11 za koje kazneno djelo ga je valjalo proglasiti krivim i osuditi po zakonu.

28. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne sud je vodio računa o svim okolnostima o kojima ovisi izricanje njezine vrste i mjere, primjenjujući opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja i cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike, te njegovo ponašanje nakon počinjenog djela.

29. Tako je sud okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da do sada nije kazneno osuđivan, što znači da je njegov dosadašnji život bio u skladu sa zakonom te da je utuženi događaj očito jedan izolirani slučaj protupravnog ponašanja kod ovog okrivljenika.

30. S druge strane, kao otegotnu okolnost sud je okrivljeniku cijenio stupanj krivnje koji je maksimalan jer je okrivljenik postupao s izravnom namjerom dok nekih drugih otegotnih okolnosti na strani ovog okrivljenika sud nije našao.

31. Stoga, cijeneći sve okolnosti koje se tiču osobe okrivljenika, težine počinjenog djela, stupnja krivnje kao i okolnosti pod kojima je predmetno kazneno djelo počinjeno, sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca jer će se po ocjeni ovog suda upravo tako izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

32. Člankom 56. stavak 2. KZ/11 je propisano da sud može počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili na novčanu kaznu izreći uvjetnu osudu kad ocijeni da počinitelj i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Pritom će se voditi računa o ličnosti počinitelja, njegovu prijašnjem životu, osobito je li ranije osuđivan, obiteljskim prilikama, okolnostima počinjenja samog kaznenog djela te ponašanju nakon počinjenog kaznenog djela.

33. Okrivljenik do sada nije kazneno osuđivan što ukazuje da je njegov raniji život bio u skladu sa zakonom te da je predmetni utuženi događaj očito jedan izolirani slučaj u njegovom životu, pa imajući u vidu navedeno kao i protek vremena od utuženog kaznenog djela a u kojem periodu okrivljenik nije evidentiran kao počinitelj protupravnih djela, ocjena je ovog suda da će se svrha kaznenopravnih sankcija postići i bez izvršenja izrečene kazne uz izricanje uvjetne osude.

34. Prilikom odmjeravanja roka kušnje, a imajući u vidu kako težinu počinjenog kaznenog djela i sve prethodno navedene okolnosti koje utječu na samu sankciju, ovaj sud je mišljenja da je rok kušnje u trajanju od jedne (1) godine primjeren s obzirom na ličnost okrivljenika, njegov prijašnji život i samo kazneno djelo.

35. Odluka o troškovima postupka rezultat je osuđujuće presude, složenosti i trajanja postupka te je sud, u smislu odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 kao i Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" broj 145/11), obvezao okrivljenika na uplatu iznosa od 100,00 eura na ime paušalnog troška čija je namjena da pokrije izdatke nastale kao posljedica pokretanja i vođenja kaznenog postupka u kojem je pred sudom održano više ročišta, trošak sudsko medicinskog vještaka u iznosu od 106,18 eura i troškove i nužne izdatke privatnog tužitelja te njegovog punomoćnika Krešimira Škarice, odvjetnika iz Zagreba a čija će visina biti izračunata kad se pribave podaci o visini tih troškova, pa imajući u vidu imovinske prilike okrivljenika koji je zaposlen s redovnim mjesečnim primanjima od oko 1.500,00 eura, to plaćanjem navedenog iznosa, po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

Šibenik, 12. prosinca 2025.

SUDAC

Zorana Gligić Spahija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DN-a:

1. Privatni tužitelj

2. Punomoćnik privatnog tužitelja Krešimir Škarica, odvjetnik iz Zagreba

3. Okrivljenik MC

4. Branitelj okrivljenika Ankica Giljanović, odvjetnica u Šibeniku

5. U spis