Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4713/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Darko Vrljić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Eos Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, koga zastupa punomoćnik Dinko Šperanda, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-74/2023-28 od 2. rujna 2024., dana 12. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-74/2023-28 od 2. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice protiv rješenja o pristojbi toga suda poslovni broj P-74/2023-25 od 22. kolovoza 2024. kojim joj je naloženo plaćanje sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 331,81 eura.

2. Protiv toga rješenja tužiteljica je izjavila žalbu zbog pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), prijedlogom da "sud usvoji njenu žalbu i ukine pobijano rješenje".

3. Žalba nije osnovana.

4. U ovom sporu je presudom suda prvoga stupnja od 24. svibnja 2023., pravomoćnom 26. listopada 2023., odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi. Na poziv suda rješenjem od 20. veljače 2023. da odgovori na tužbu, uz upozorenje na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe, tuženik je podneskom od 21. ožujka 2023. odgovorio na tužbu.

5. Po pravomoćnosti presude kojom je odbijen njen tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je naložio tužiteljici plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 331,81 eura.

6. Tužiteljičin prigovor protiv rješenja kojim joj je naloženo plaćanje ove pristojbe odbijen je ovdje pobijanim rješenjem. Po shvaćanju suda prvog stupnja pogrešno je shvaćanje tužiteljice da prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23 - dalje: ZSP), nije dužna platiti ovu pristojbu. Naime, žaliteljica tvrdi da je prema odredbi čl. 3. st. 1. citiranog Zakona pristojbu dužna platiti osoba na čiji zahtjev ili u čijem interesu je poduzeta pojedina radnja a ovdje je riječ o odgovoru na njenu tužbu. Također smatra da odredba čl. 4. istog Zakona nije osnov za utvrđenje obveze već samo za utvrđenje vremena nastanka obveze.

7. Ovaj sud prihvaća kao pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da obveza tužiteljice proizlazi iz odredbe čl. 4. t. 2. ZSP prema kojoj obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

8. Iako je radnja odgovora na tužbu nesumnjivo poduzeta u korist tuženika, citiranom zakonskom odredbom je, očito kao izuzetak od odredbe čl. 3. toga Zakona, propisano ne samo vrijeme nastanka obveze plaćanja pristojbe za tu radnju (kako tvrdi žaliteljica) već i osnov obveze a to je uspjeh stranaka u sporu o kojem ovisi tko od njih i u kojem omjeru snosi ovu obvezu. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, prema toj odredbi pristojbu je dužna u cijelosti platiti tužiteljica.

9. Pogrešno je shvaćanje žaliteljice da je u ovom slučaju riječ o troškovima postupka tuženika koji mu mogu prema odredbama ZPP biti dosuđeni samo temeljem određenog zahtjeva, do donošenja odluke o tužbenom zahtjevu a ne nakon njene pravomoćnosti.

10. Naime, plaćanje predmetne sudske pristojbe ne predstavlja naknadu troškova tuženiku prema odredbama ZPP već obvezu koja proizlazi iz odredbi ZSP kao posebnog zakona, uplata se ne vrši u korist tuženika već u korist računa proračunskih prihoda od sudskih pristojbi (čl. 5. ZSP).

11. Iznos pristojbe također je pravilno utvrđen, polazeći od vrijednosti predmeta spora od 130.000,00 eura, primjenom Tbr. 1. t. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23 - dalje: Tarifa) prema kojoj se za odgovor na tužbu plaća polovica pristojbe iz st. 1. toga Tarifnog broja.

12. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja suda prvoga stupnja i pozivom na odredbu čl. 7. st. 1. ZSP prema kojoj se, kako tvrdi, pristojba za podneske koji se podnose elektroničkim putem plaća u visini polovice propisanog iznosa a u ovom slučaju odgovor na žalbu je nesporno podnesen elektroničkim putem.

13. Odredbom čl. 7. st. 1. ZSP propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Dakle, prema ovoj odredbi za plaćanje sudske pristojbe na podnesak u visini polovice propisanog iznosa potrebno je da je podnesak podnijet u elektroničkom obliku i da je pristojba plaćena trenutkom podnošenja podneska.

14. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-87/2022 održanog 11. ožujka 2022 usvojen je zaključak prema kojem rok za plaćanje sudske pristojbe, u vezi korištenja privilegija iz odredbe čl. 7. st. 3. u vezi čl. 13. ZSP, počinje teći od dana kada je obveznik pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda.

15. U ovom slučaju tužiteljica nakon dostave rješenja kojim je pozvana na plaćanje sporne pristojbe (23. kolovoza 2024.) nije platila ikakav iznos po toj osnovi zbog čega je dužna platiti iznos propisan Tbr.1. t. 2. Tarife koji je utvrđen rješenjem suda prvoga stupnja.

16. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. prosinca 2025.

Sudac:

Jasenka Grgić