Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P Ob-275/2023-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Nataši Miletić, u pravnoj stvari tužitelja VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Renati Žerjav, odvjetnici iz ZOU Hinko Žerjav i Renata Žerjav iz Varaždina protiv tuženice UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje mlt. BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupani po posebnoj skrbnici VEĆ, zaposlenici [adresa] za posebno skrbništvo Podružnica Varaždin, nakon održane rasprave dana 30.10.2025.g. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i posebne skrbnice te u odsutnosti tuženice, dana 11.12.2025.g . u prisutnosti punomoćnice tužitelja te u odsutnosti posebnog skrbnika te tužene,

p r e s u d i o  j e

I Mijenja se djelomična presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. broj 2 P Ob - 76/2021-9 od 14. lipnja 2021. godine u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje osobnih odnosa djece: mlt. BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], mlt. ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i mlt. IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s majkom/tuženicom UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i to zabranom ostvarivanja osobnih odnosa djece s majkom/tuženicom.

II Tuženica UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna je tužitelju SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 eur (slovima: petsto eura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od dana donošenja presude tj. od 11.12.2025.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice podnio tužbu u kojoj je naveo da je pravomoćnom djelomičnom presudom Općinskog suda u Varaždinu posl. broj 2 P Ob -76/2021-9 od 14. lipnja 2021. razveden brak između tužitelja i tuženice, ujedno je odlučeno da će zajednička djeca stranaka: mlt. BE, mlt. ČE i mlt. HE stanovati s ocem/tužiteljem VE, dok će se osobni odnosi majke/tuženice s djecom odvijati svaki drugi vikend od subote od 10:00 sati do nedjelje do 16:00 sati, te za vrijeme ljetnih predškolskih, odnosno školskih praznika dva tjedna neprekidno te tijekom zimskih praznika sedam dana neprekidno, preuzimanjem i vraćanjem djece na adresu oca. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu posl. broj 6 R1 Ob-38/2022-10 od 25. svibnja 2022., odobreno je tužitelju (ocu i zakonskom zastupniku mlt. djece) samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na mlt. BE, mlt. ČE i mlt. IE, budući je majka/tuženica bila nedostupna i nije održavala osobne odnose s djecom. Tuženica unatrag više godina, odnosno od mjeseca ožujka 2019. ne viđa niti posjećuje djecu, niti ih kontaktira, odnosno ne koristi izravna i neizravna komunikacijska sredstva: ne šalje im pisma, čestitke, niti darove. Nekih godinu i pol dana prije razvoda braka, odnosno nakon što je odselila sa zajedničke adrese i napustila obitelj uopće nije pokušavala stupiti u kontakt s djecom, a niti to čini nakon razvoda braka. Ne interesira se za djecu, te ne održava nikakve osobne odnose s njima. Do sada je samo u jednom navratu kratko nazvala tužitelja (u mjesecu lipnju 2023. godine) i najavila „da će doći po djecu“. U vrijeme kada je tuženica napustila obitelj i to tjedan dana prije proslave sedmog rođendana mlt. BE, mlt. ČE je bila u dobi od pet godina, a mlt. IE je navršio dvije godine, pa se mlt. IE niti ne sjeća tuženice i ona mu je potpuno nepoznata, dok se mlt. ČE slabo sjeća majke, a mlt. BE ima traume od tuženičinog odlaska i napuštanja obitelji, ali i od njezinog ponašanja prema njoj za vrijeme dok su svi zajedno živjeli, pa redovito odlazi specijalistima psihijatrije Opće bolnice Varaždin. Tužitelj je prije podnošenja ove tužbe pokrenuo postupak obaveznog savjetovanja ali obavezno savjetovanje nije uspjelo, obzirom se tuženica nije odazvala uredno primljenom pozivu Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Obzirom da je tuženica najavila tužitelju da „će doći po djecu“, a da ih više od četiri godine uopće nije viđala, odnosno nije održavala nikakve osobne odnose, pa su je dvoje mlađe djece uopće zaboravili, dok najstarije dijete - mlt. BE ima traume i kontakt s tuženicom bi je uznemirio, tužitelj je tražio promjenu odluke vezano za kontakte tuženice sa djecom i to na način da se isti odvijaju pod nadzorom. U tijeku postupka tužitelj je podneskom od 29.5.2024.g. izmijenio t. I. tužbe i to na način da se zabrane kontakti tužene sa djecom obzirom da je bilo takvo mišljenje HZSR PU Varaždin.

2. Tužena je u tijeku postupka osporavala tužbu i tužbeni zahtjev te je sama tražila da se kontakti sa djecom drugačije odrede te je čak predlagala i provođenje vještačenja. Međutim, u nastavku postupka se nije odazivala pozivima suda niti aktivno sudjelovala u istome čime je spriječila dokazivanje u svoju korist i iskazala svoj stav nezainteresiranosti za ishod postupka.

3. Prije samog sudskog postupka provedeno je obvezno savjetovanje tijekom kojeg roditelji nisu postigli dogovor obzirom da se tuženica nije odazivala pozivima.

4. U tijeku postupka mlt. djeci je postavljen posebni skrbnik u osobi VEĆ, djelatnice Centra za posebno skrbništvo, podružnica Varaždin koja se priklonila mišljenju stručnog tima HZSR PU Varaždin a uzevši u obzir izjave same djece budući da ista negativno reagiraju na spomen majke.

5. U dokaznom postupku sud je ispitao tužitelja te je postupku izvršio uvid u dokumentaciju spisa i to u rješenje P Ob-76/21 (list 4-6 spisa), rješenje R1 Ob-38/22 (list 6-9 spisa), povijest bolesti (list 10 spisa) , Izvješće o savjetovanju (list 11 spisa), zapisnik (list 13-14 spisa), rješenje (list 20-25 spisa), mišljenje (list 31-32 spisa), službena bilješka (list 33-36 spisa), izjavu (list 37-38 spisa), povijest bolesti (list 55-62 spisa), zapisnik (list 69-71 spisa), mišljenje (list 73-75 te 77-79 spisa), izjavu (list 80- 81 spisa), zapisnik (list 88 spisa), te presudu Kzd-54/23.

6. Odredbom je čl. 409. st. 1. ObZ-a određeno da ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili ga je sud odbio odobriti, svaki roditelj ili dijete mogu podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te uzdržavanja djeteta.

7. Radi donošenja konačne odluke, a kako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, ovaj sud je u skladu s odredbom čl. 357. st. 2., a u svezi s čl.416. st. 1. toč. 3 ObZ-a zatražio od nadležnog HZSR nalaz i mišljenje.

8. Uvidom u mišljenje HZSR PU Varaždin od 17.5.2024.g. slijedi da majka djecu nije vidjela otprilike 5 godina, nije pokazala nikakav interes naspram djece, nije ih pokušala kontaktirati kao niti oca djece, niti HZSR PU Varaždin kao bi tražila pomoć vezano za ostvarivanje osobnih odnosa s djecom. Osim toga, ocu je 2022.g.odobreno samostalno ostvarivanje osobnih odnosa s djecom budući je majka bila nedostupna i nije ostvarivala osobne odnose sa djecom. Nadalje, ista je u siječnju 2024. sama pokrenula postupak radi izmjene odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s djecom ali se nije odazvala na upućene pozive a niti je kontaktirala HZSR radi promjene termina. Djeluje nezainteresirano za postupak. Nadalje, djeca se zatvaraju kada razgovor dođe na majku, ostavljaju dojam napetosti i anksioznosti također spominju i nasilje od strane majke u prošlosti. Mldb. BE pokazuje znakove traume u odnosu na ponašanje majke te polazi tretman kod dječje psihijatrice. Mldb. IE je imao pozitivna sjećanja na majku ali je u 9. mjesecu 2023.g. izrazio želju da ne viđa majku te navodi da isto više ne želi. Stječe se dojam da su djeca prihvatila činjenicu da majke nema i da ih je napustila.

9. Nadalje psihologica HZSR PU Varaždin je sa mlt. djecom obavila i razgovor, a iz kojeg razgovora slijedi da su kod BE vidljive posljedice traumatiziranosti popraćene čestim glavoboljama i anksioznim simptomima, vjerojatno izazvani neprihvatljvim i neadekvatnim nasilnim roditeljskim stilom odgoja majke i naglom separacijom. Verbalizira da ne želi da se majka vrati niti bi htjela s njom kontaktirati niti uz prisustvo stručne osobe. Počela bi vrištati na spomen činjenice da se treba susresti s majkom jer ona to ne želi. Ne želi komunicirati s majkom niti putem telefona. Aktualno povremeno ima noće more vezane za majku gdje majka dolazi po nju i prisiljava ju da ode s njom. IE je iskazao da ne zna da li želi da vidi majku. U tijeku 2023.g. je govorio da bi želio da se majka vrati ali sad navodi da se predomislio i to ne želi. Mldb. ČE navodi da ne bi htjela vidjeti majku niti uz neku stručnu osobu prisjeća se situacije kao ju je majka tukla nije se vidjela niti čula sa majkom duži vremenski period. Posebna skrbnica nije ispitala djecu jer bi s obzirom na njihove izjave svako daljnje ispitivanje bilo suvišno i tegobno za djecu. Sa time se slaže i ovaj sud, budući da su djeca bila odrješita u svome stavu da ne žele kontakt sa majkom a i majčino ponašanje ukazuje ne nezainteresiranost i odsustvo bilo kakvog interesa za djecu pa bi daljnje ispitivanje djece predstavljalo samo traumu za iste.

10. Nadalje, iz medicinske dokumentacije za mldb. BE slijedi i to nalaza psihijatra od 11.10.2023., 24.2.2023.g. i 2.2.2024.g. da ista ima strahove vezane za majku i kontakte sa istom te joj je određena psihoterapija kroz igru. Iz iskaza tužitelja slijedi da je tužena napustila bračnu zajednicu kada je BE pohađala 3 . razred, ČE 1., a IE je bio star 3,4 godine, tužena ne pita za djecu, ne plaća uzdržavanje, nema kontakte sa djecom, od kada je otišla nije kontaktirala sa djecom, djeca ne izražavaju želju da se vide sa tuženom, djecu nikad nije upoznala sa svojim roditeljima, BE i ČE su se znala potužiti da ih majka kažnjava povlačenjem za kosu, nije slala djeci čestitke niti za rođendane, niti za druge prigode, uzela je sve dječje poklone kao narukvice, lančiće i slično.

11. Iz ovosudne presude Kzd 54/23 od 15.4.2024.g. je razvidno da je tužena proglašena krivom radi neplaćanja uzdržavanja za mldb. djecu te što nije kontaktirala sa djecom niti iskazivala bila kavu brigu i pažnju pa je osuđena radi počinjenja kaznenih djela potvrde djetetovih prava iz čl. 177 st. 1 i čl. 172.g. st. 2. KZ koja presuda je pravomoćna 12.4.2024.g.

12. Uzevši u obzir sve iznijeto sud je temeljem članka 123. ObZ-a zabranio majci ostvarivanje osobnih odnosa s djecom obzirom da sud smatra da je to nužno radi zaštite dobrobiti djece obzirom na to da sud zaključuje da ne postoji mogućnost izricanja blažih mjera, a obzirom na sve iznijete navode i argumentaciju stručnog tima HZSR PU Varaždin s čijim mišljenjem se ovaj sud slaže, a s čime se usuglasi la i posebna skrbnica. Naime, evidentno je da majka ne kontaktira sa djecom unatrag 5 godina, ne pokazuje nikakav interes za djecu, ne ostvaruje niti jedan segmenat roditeljske skrbi, ne plaća uzdržavanje za djecu, nije se odazvala obveznom savjetovanju niti u postupku koji je sama pokrenula a niti u ovom postupku, djeca ne žele kontakt sa istom čak štoviše opiru se tom kontaktu pa niti uz sudjelovanje stručne osobe, mldb. BE ima i psihološke traume radi kontakta sa majkom, a djeca se prisjećaju kada ih je majka tukla. Sud je donio odluku o zabrani kontakta te ne postoji mogućnost izricanja blažih mjera, a uzevši u obzir činjenicu da je upravo na tuženici odluka o promjeni ponašanja što bi tek eventualno moglo dovesti do ponovne uspostave kontakta s mlt. djecom. Ukoliko i kada tuženica promijeni i poboljša svoje ponašanje i pristup djeci moći će zatražiti ponovnu uspostavu kontakta s mlt. djecom. Tu treba imati u vidu da je interes djece prvotan, a osim toga i sama djeca se opiru kontaktu. Slijedom iznijetog, sud je odredio zabranu kontakata tuženice sa mljt. djecom uvažavajući odredbu čl. 123. st. 2. Obiteljskog zakona i to iz svih razloga koji su pojašnjeni u gornjem dijelu. Dakle, ne postoji mogućnost izricanja blažih mjera zbog svih okolnosti koje su objašnjene a koje je uzrokova la sama tuženica svojim ponašanjem a koje ponašanje negativno utječe na djecu. Nadalje, zabrana kontakta je izrečena uvažavajući u obzir dobrobit djece i zaštitu njihovog psihičkog stanja budući da radi njezinog ponašanja djeca imaju traume a mldb. BE pohađa i psihoterapiju, pri čemu sud nije vremenski ograničio zabranu budući da tuženica u svakom trenu može tražiti izmjenu odluke ako i kada se na njezinoj strani izmijene okolnosti što će opet biti predmet preispitivanja po nadležnim službama za socijalni rad i drugih kompetentnih osoba ili institucija. Dakle, na tuženici je potez za promjenom ponašanja te uvažavanjem činjenice da ona kao majka malodobne djece mora pristupati na način da štiti dobrobit djece, a što se za sada nije ostvarilo. Slijedom iznijetog je nužno odrediti zabranu kontakata tuženice sa mlj. djecom. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan te sukladan materijalnoj dokumentaciji, nema okolnosti koje bi ga dovodile u pitanje.

12. Uzevši u obzir čl. 366. Obiteljskog zakona te uvažavajući činjenicu ishoda postupka te svih okolnosti konkretnog slučaja, te činjenicu da je tuženica izgubila parnicu, da je tuženica svojom ponašanjem odugovlačila postupak neodazivanjem pozivima suda, te prijedlozima za vještačenjem za koje na kraju nije platila predujam te uzevši u obzir da je zahtjev tužitelja osnovan, tužiteljici je dosuđen i parnični trošak koji se odnosi na trošak jednokratne nagrade od 400,00 eura sa pripadajućim PDV- om od 100,00 eura (tarifni broj 7.3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 138/23). Na taj trošak tužiteljica ima pravo na zateznu zakonsku kamatu od presuđenja 11.12.2025. pa nadalje do isplate.

U Varaždinu, 11. prosinca 2025.

Sutkinja

Nataša Miletić

Pouka o pravnom lijeku:

|

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. VE, [adresa], zastupan po punomoćnici Renati Žerjav, odvjetnici iz ZOU Hinko Žerjav i Renata Žerjav iz Varaždina

2. UE, [adresa]

3. VEĆ, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Varaždin

4. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Varaždin, po pravomoćnosti