Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3795/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1, Vrtni put 1, OIB 29524210204, kojega zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i Partneri d.o.o. u Osijeku, Kardinala A. Stepinca 4, protiv tuženika ŽT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Perica Brainović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv- 7321/2018-44 od 12. lipnja 2025., dana 11. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-7321/2018-44 od 12. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku ŽT troškove parničnog postupka u iznosu od 413,27 eura, u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja radi naknade troškova parničnog postupka.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Predlaže da se pobijano rješenje preinači i traži trošak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Prvostupanjski sud je utvrdio:
-da je na prijedlog tužitelja javni bilježnik Lada Draškić iz Zagreba donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2152/18 od 4. srpnja 2018. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 208,83 eura/1.573,41 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama,
-da je tuženik protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je rješenjem suda poslovni broj Povrv-7321/18-2 od 11. siječnja 2019. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,
-da je podneskom od 15. ožujka 2022. tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari u odnosu na glavnicu i zatezne kamate na glavnicu te potražuje nastali ovršni trošak i parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama, obzirom je tužbu povukao odmah nakon ispunjenja tražbine,
-da je tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu od 14. studenoga 2018. vratio tužitelju spornu opremu i to 16. veljače 2022., a radi koje je tužitelj prijedlogom za ovrhu od 14. studenoga 2018. potraživao od tuženika utuženi iznos,
-da je tuženik podneskom od 7. studenog 2022. pristao na povlačenje tužbe te obzirom da je do povlačenja tužbe došlo radi nemara tužitelja potražuje trošak parničnog postupka sukladno troškovniku koji prileži spisu (list 184 do 185 spisa).
5. Polazeći od navedenih utvrđenja, te polazeći od činjenice da tužbeni zahtjev glasi na novčanu tražbinu, a tuženik je vratio opremu tužitelju nakon čega je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u cijelosti, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev, a da tuženik nije ispunio tužbeni zahtjev, odnosno platio utuženi iznos, već je tužitelj povukao tužbeni zahtjev jer je tuženik vratio opremu, a vraćanje opreme nije dio utuženog tužbenog zahtjeva pa je pozivom na odredbu čl. 158. st. 1. i 2. te čl. 155. ZPP odlučio da je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi trošak postupka.
6. Odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/2019., dalje ZID ZPP) određeno je da u čl. 158. stavak 1. mijenja se i glasi:
"Tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.".
Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
"Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.". Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.
7. Odredbom čl. 117. st. 2. ZID ZPP propisano je da će se čl. 29. tog Zakona primjenjivat na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu toga Zakona nije donesena prvostupanjska odluka. Kako je u konkretnom slučaju prva prvostupanjska odluka donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP, primjenjuje se citirana odredba čl. 29. ZID ZPP.
8. Da bi prema čl. 158. st. 2. ZPP tužitelj koji je povukao tužbu imao pravo na naknadu parničnog troška, isti mora dokazati da je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja nakon podnošenja tužbe ili da postoje drugi razlozi koji se mogu pripisati tuženiku i da je tužitelj odmah nakon udovoljenja njegovu zahtjevu ili nastanka drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, povukao tužbu. Dakle, na tužitelju je teret dokaza postojanja navedenih pretpostavki, što znači da on treba dokazati da je tuženik svoju obvezu ispunio, odnosno da postoje drugi razlozi koji se mogu pripisati tuženiku, kao i da je tužitelj “odmah” odnosno bez odgode, dakle čim je mogao, povukao tužbu, koje pretpostavke tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao.
9. Naime, nije sporno da tuženik nije ispunio novčanu obavezu kako je to glasio tužbeni zahtjev, dok žalbeni navodi tužitelja da se novčani iznos odnosio na naknadu za opremu koji je vraćen 16. veljače 2022. nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja. To iz razloga jer je tuženik dostavio dokaz da je još 12. lipnja 2017. pokušavao vratiti opremu te je obaviješten da je kreiran njegov nalog za povrat opreme i da može pratiti tijek preuzimanja opreme (list 9 spisa), a tužitelj nije dokazao postojanje razloga koji se može pripisati tuženiku u smislu odredbe čl. 158. st. 2. ZPP, odnosno nije dokazao da do preuzimanja opreme nije došlo zbog razloga koji su na strani tuženika.
10. Tužitelj određeno ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tuženiku dosuđen trošak pri čemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).
11. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
12. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe je odbijen jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 11. prosinca 2025.
Sutkinja
Mirela Mijoč Kramar
