REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž-1603/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZMR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], s boravištem u [adresa], protiv tuženice ZM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupane po punomoćniku Dobriši Rubesu, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: Psp-18/2024-35 od 30. rujna 2025., 11. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice – i u cijelosti se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: Psp-18/2024-35 od 30. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice (u st. I.) sljedećeg sadržaja:
"Utvrđuje se da je dana 5. lipnja 2024. tuženica smetala tužiteljicu u posjedu okućnice kčbr. [katastarska čestica] i tretirala isti herbicidom i posjekla živu ogradu na posjedu okućnice tužiteljice.
Utvrđuje se da je tuženica samovoljno pošpricala gornje grane jorgovana, čije glavno deblo je još prije posjekla da se ne bi širio.
Zabranjuje se tuženici tretiranje svih posjeda tužiteljice iz zajedničkih posjeda i zajedničkih putova herbicidima, svim pesticidima i svim drugim otrovima. Zabranjuje se tuženici postavljanje otrovnih mamaca na posjedima tužiteljice, zajedničkom putu i zajedničkim posjedima.
Zabranjuje se tuženici sječa žive ograde, drveća, voćaka, šume i drugih biljaka u posjedu tužiteljice i zajedničkom posjedu.
Zabranjuje se tuženici takvo i slično smetanje ubuduće.
Tuženica je obvezna naknaditi troškove spora, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
1.1. Odlukom o troškovima postupka (u st. II.) tužiteljici je naloženo da tuženici naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 625,00 eura, u roku od 15 dana.
2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužiteljica navodeći u bitnome, da je u tijeku kazneni postupak koji se vodi protiv tuženice i "njezinih pomagača" NM, UM i FM, da stoga treba pričekati ishod tog postupka, da ukoliko bude utvrđeno počinjenje kaznenih djela predlaže ponavljanje ovog postupka sve pozivom na čl. 421. t. 4. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), odnosno na čl. 423. t. 4. ZPP-a.
3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).
4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da ju je 05. lipnja 2024. tuženica smetala u posjedu okućnice označene kao kč. br. [katastarska čestica] tako da je istu tretirala herbicidom, posjekla živu ogradu, pošpricala gornje grane jorgovana čije glavno deblo je još ranije posjekla da se ne bi širilo pa da se zabrani tuženici tretiranje svih posjeda tužiteljice i zajedničkih posjeda i zajedničkih putova svim herbicidima i svim drugim otrovima kao i da se zabrani joj postavljanje otrovnih mamaca na posjedima tužiteljice, zajedničkom putu i zajedničkim posjedima, zabrani sjeća žive ograde, drveća, voćaka, šume i drugih biljaka u posjedu tužiteljice i zajedničkom posjedu i zabrani takvo i slično smetanje ubuduće.
7. Sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica nije dokazala da je upravo tuženica 05. lipnja 2024 obavila predmetne radnje koje su utužene kao čin smetanja posjeda. Naime, tužiteljica osim vlastitog saslušanja nije predložila bilo kakve druge personalne dokaze, a tuženica kao i saslušani svjedoci ne potvrđuju činjenične navode tužiteljice iz tužbe pa je zahtjev odbijen pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP-a.
7.1. Sud nadalje utvrđuje da se tužiteljica nalazi u posjedu svog dvorišta dok se obje stranke nalaze u suposjedu prilaznog puta njihovim nekretninama. Isto tako da tuženica košnjom i održavanjem prilaznog puta nije tužiteljicu isključila niti ograničila u faktičkoj vlasti na tom putu.
8. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
9. Prema odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 i 94/17, dalje: ZV) proizlazi da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo – ima pravo na zaštitu posjeda.
9.1. Odredbom čl. 22. ZV-a propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan je ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bio u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (st. 1.). Sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu (st. 2.).
10. Tužiteljica je trebala dokazati sve navedeno prema navedenim odredbama ZV- a, dakle svoj posljednji miran posjed (suposjed), čin smetanja posjeda poduzet od strane tuženice i da je zaštita posjeda zatražena u navedenim rokovima.
11. Ni po ocjeni ovog suda tužiteljica nije dokazala navedeno, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica u posjedu svog dvorišta, a da je u suposjedu zajedno sa tuženicom prilaznog puta navedenom dvorištu pa sud prvog stupnja pravilno zaključuje premda tužiteljica to ni ne tvrdi da ne bi bila smetana u suposjedu prilaznog puta da je i dokazala utužene radnje. Isto tako osim tužiteljice saslušani svjedoci nisu imali saznanja da je tuženica učinila navedeno smetanje posjeda (posjekla živu ogradu, pošpricala gornje grane jorgovana, postavila otrovne mamce i slično).
12. Tužiteljica je Policijskoj upravi Krapinsko-zagorskoj u više navrata slala e- mailove kojim ih je obavještavala o ponašanju tuženice. Pa je tako u e-mailu od 05. lipnja 2024. navela da je tog dana povratkom iz trgovine zatekla otključan stan u potkrovlju u koji je zaključala svog psa za što da je odgovorna obitelj tuženice koja da je ušla u njezine prostorije, a pritom ne navodeći radnje koje spominje u ovom postupku. U e-mailu od 17. lipnja 2024. obavijestila je policiju da su joj susjedi otrovali psa, da je trava bila pošpricana herbicidom i da su isti samovoljno posjekli grane njezine žive ograde od lovor višnje i bacili ih u njezin vrt. Tijekom lipnja i srpnja 20024. tužiteljica je tuženicu kazneno prijavila u nekoliko navrata pa i tako za trovanje psa i oštećenje tuđe stvari.
12.1. Međutim navedeno ne može biti predmetom ovog postupka s obzirom da prema odredbi čl. 441. ZPP-a je raspravljanje o tužbi za smetanje posjeda ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Stoga će se o eventualnoj kaznenoj odgovornosti tuženice kao i o zahtjevu tužiteljice za naknadom štete koja je počinjena na njezinoj nekretnini ili na njenim stvarima raspravljati u zasebnom postupku i to ne može biti predmetom ovog postupka.
13. Slijedom iznijetog, sud prvog stupnja pravilno je odlučio kada tužiteljici nije pružio zatraženu sudsku posjedovnu zaštitu što kao što je navedeno ne isključuje pravo tužiteljice da u drugim odgovarajućim postupcima zatraži zaštitu svojih prava.
14. U odnosu na žalbene navode tužiteljice valja reći da je ponavljanje postupka izvanredni pravni lijek koji se pokreće kad je pravomoćno završen postupak što u ovoj pravnoj stvari nije. Međutim, odredbom čl. 445. ZPP-a propisano je da se može ponoviti pravomoćno završen postupak zbog smetanja posjeda, međutim samo iz razloga predviđenih u čl. 421. st. 1. t. 2. i t. 3. ZPP-a, i to samo u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja o smetanju posjeda.
15. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice te temeljem odredbe čl. 381. ZPP-a u vezi sa čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Puli - Pola 11. prosinca 2025.
Sudac
Dolores Peruško
