Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2504/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB 68419124305, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, Ribnjak 40, protiv tužene Dubrovačke biskupije - Dioecesis Ragusina iz Dubrovnika, Poljana Paska Miličevića 4, OIB 01437374693, zastupane po punomoćniku Antunu Missoniju, odvjetniku iz Dubrovnika, Ulica Natka Nodila 12A, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-164/2021 od 27. lipnja 2022., dana 11. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatske radiotelevizije kao neosnovana i potvrđuju se presuda i rješenje, u dijelu izreke pod II, Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-164/2021 od 27. lipnja 2022..
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-795/2020 od 19. listopada 2020., te je tužbeni zahtjev odbijen, dok je rješenjem utvrđeno da je tuženi povukao protutužbu kojom traži da se utvrdi da je neistinita isprava - PRIJAVA PRIJAMNIKA od 20. rujna 2001., za prijamnik broj 6419987, temeljem koje je utemeljena obveza plaćanja RTV pristojbe (stavak I izreke rješenja), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženom trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn (stavak II izreke rješenja).
2. Protiv navedene presude, te rješenja u izreci pod II, žali se tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu po osnovu neplaćene radiotelevizijske pristojbe, za razdoblje od srpnja 2019. pa do zaključno prosinca 2020..
5. Prije svega valja naglasiti da se u ovom postupku tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u iznosu od 480,00 kn, te se u skladu sa odredbom čl. 458 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), radi o sporu male vrijednosti, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti se, u skladu s odredbom čl. 467 st. 1 ZPP, mogu pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8 i 9 ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Pravilno prvostupanjski sud navodi da je odredbom čl. 34 st. 1 Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10, 76/12, 78/16 - u daljnjem tekstu ZHRT) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu.
6.1. Nadalje, pravilno zaključuje i da obveza plaćanja RTV pristojbe proizlazi iz ZHRT, ali se ne primjenjuje automatski na sve osobe u RH, već je da bi ista nastala, obveza korisnika za podmirivanje pristojbe tužitelju, kao i tužiteljeva obveza omogućavanja korisniku praćenja televizijskog ili radio programa, potrebno da stranke potpišu, odnosno podnesu pisanu prijavu prijamnika, koju korisnik prihvaća vlastoručno se potpisujući.
7. Nije sporno da, u konkretnom slučaju, prijava prijamnika od 20. rujna 2001. (list 25 spisa) glasi na korisnika "Biskupski dvor" iz Dubrovnika, dok je iz isprava dostavljenih po tužitelju razvidno da je kao obveznik plaćanja RTV pristojbe evidentirana tužena Dubrovačka biskupija - Dioecesis Ragusina.
8. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi tužena Dubrovačka biskupija - Dioecensis Ragusina bila obveznik plaćanja pristojbe za televizijski prijamnik Samsung prema prijavi od 20. rujna 2001., jer ista glasi na "Biskupski dvor", u smislu odredbe čl. 34 st. 1 ZHRT, pa je utvrdio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženoj, te je sukladno odredbi čl. 451 st. 3 ZPP ukinuo platni nalog u cijelosti, te odbio tužbeni zahtjev, koji zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Žalitelj pravilno ističe da tuženičina obveza plaćanja pristojbe ne proizlazi iz ugovornog odnosa tužitelja i tužene, već iz ZHRT, kao zakonska obveza, međutim, tužena je osporila da bi bila obveznik plaćanja prema prijavi od 20. rujna 2001., pa je tužitelj bio dužan dokazati tu činjenicu, a to u tijeku postupka nije dokazao.
10. Naime, tužitelj tvrdi da je tužena obveznik plaćanja RTV pristojbe, jer je prijavila prijemnik koji je predmet potraživanja i za to je priložio potvrdu o prijavi (list 25 spisa), no prvostupanjski sud je utvrdio da prijava glasi na "Biskupski dvor" iz Dubrovnika, Liechesteinov put 22, koji nije evidentiran kao pravna osoba u Republici Hrvatskoj, a prema prijedlogu za ovrhu, izvatku iz poslovnih knjiga (list 5) te evidenciji obveznika plaćanja RTV pristojbe (list 24) i saldi konto kartici (list 26-35) obveznik plaćanja RTV pristojbe je pravna osoba Dubrovačka biskupija - Dioecesis Ragusina, Miličevićeva poljana 4 iz Dubrovnika.
11. Obzirom da je, u konkretnom slučaju, prijava prijamnika izvršena od strane "Biskupskog dvora", a ne ovdje tuženog, što slijedi iz prijave, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo izdani platni nalog i odbio zahtjev tužitelja, jer nije dokazao da je tuženik obveznik plaćanja tražene pristojbe. Dakle, tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa stranaka, jer iz materijalnih dokaza koje je tužitelj dostavio ne može se nedvojbeno izvesti zaključak o postojanju obveze upravo tužene. To i neovisno što je tužitelj osnovom prijave Biskupskog dvora, kao obveznika plaćanja pristojbe zaveo Dubrovačku biskupiju.
12. Sukladno odredbi čl. 34 st. 7 ZHRT, tužitelj vodi evidenciju obveznika mjesečne pristojbe; međutim, u predmetnom slučaju upravo iz te evidencije slijedi da je ta isprava (evidencija, pa i potvrda) nepravilno sastavljena, budući je u prijavi naznačen kao obveznik Biskupski dvor, a u evidenciji kao obveznik plaćanja, osnovom te prijave, Dubrovačka biskupija.
13. Obzirom da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, sukladno odredbama čl. 467 st. 1 i 2 ZPP, ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te budući da ovaj sud u cijelosti prihvaća primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje da tužitelj nije dokazao da je potvrdu o prijavi prijemnika potpisala ovlaštena osoba tužene, a kako u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8 i 9 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, po osnovi čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 11. prosinca 2025.
Sudac:
Ivica Veselić
