Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1850/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Držaić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČV iz [adresa], A-7000 Eisenstadt, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Mauri Dorčić, odvjetnici u Rijeci, Slavka Krautzeka 84/b, protiv tuženika Grada Krka, Krk, Trg Bana Josipa Jelačića 2, OIB: 12405095116, zastupan po punomoćniku Franji Hodaniću, odvjetniku u Krku, Bodulska 2Cradi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj Psp-15/2022-28 od 14. ožujka 2025., 11. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj Psp-15/2022-28 od 14. ožujka 2025. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik Grad Krk, OIB: 12405095116, smetao tužiteljicu ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu na dijelu nekretnine zemljišnoknjižne oznake zk.č.br. 1990, upisana cesta, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk, a koji dio nekretnine odgovara čestici koja je u katastru nekretnina označena katastarskom oznakom k. č. br. [katastarska čestica], prolaz, površine 28 m2, k. o. [katastarska općina]-Grad, na način da je tuženik uništio šarke i uklonio dvokrilna drveno metalna vrata, koja su se nalazila na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], prolaz, površine 28m2, k. o. [katastarska općina]- Grad i to na liniji koja je na Skici lista mjesta Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije JV, od ožujka 2023. označena crvenom bojom i slovnom oznakom A-B, a koji Nalaz i mišljenje vještaka čini sastavni dio ovog Rješenja.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Krku, OIB: 12405095116, uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku uklonjena dvokrilna drveno metalna vrata vrati na isto mjesto koje je opisano u točki I. izreke ovog Rješenja, a na kojem mjestu su se nalazila prije njihovog uklanjanja, sve u roku od 8 dana.

III. Zabranjuje se tuženiku Gradu Krku, OIB: 12405095116 u buduće takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice na predmetnoj nekretnini, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 331,81 EUR, u roku od 8 dana, uvećan za zakonsku zateznu kamatu propisanu čl. 29. st. 2 ZOO tekuću od 14. ožujka 2025. do isplate.

III. U preostalom dijelu, iznad dosuđenih 331,81 EUR do zatraženih 600,00 EUR, zahtjev tuženika za naknadom troška postupka odbija se kao neosnovan. “

2. Protiv tog rješenja u dijelu pod točkom I. i II. izreke pravovremenu žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjski sud usvoji žalbu u cijelosti i ukine rješenje u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz dosudu parničnog troška tužiteljici. Zatražila je trošak žalbe specificiran u žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za zaštitu posjeda na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 1990 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao cesta, a koji dio nekretnine odgovara kčbr. [katastarska čestica], površine 28 m2 k. o. [katastarska općina]-Grad.

6. Pobijano rješenje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih isprava i zapisnika, tako da se u cijelosti može ispitati njegova pravilnost i zakonitost. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno ukazuje žalba tužiteljice.

7. Suprotno navodima žalbe tuženik se već u odgovoru na tužbu pozivao da se radi o ulici, dakle javnoj prometnoj površini, kao javnom dobru u općoj uporabi.

8. Ispitujući prvostupanjsko rješenje po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

9. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tuženice sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost odlučivanja u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP).

10. Tužiteljica tužbu temelji na tvrdnji da je ona vlasnica i posjednica sporne čestice, a koja u naravi predstavlja dvorište, da se radi o nekretnini koja je oduvijek bila ograđena, a da je tuženik uništio šarke i uklonio dvokrilna drveno metalna vrata koja su ne nalazila na nekretnini te su tuženikovi komunalni redari nakon provedenog očevida 10. kolovoza 2021. zahtijevali da ukloni sa nekretnine stol, stolicu, metalnu ogradu i sušilo uz tvrdnju da isto predstavlja nerazvrstanu cestu. Kako nekretnina ne služi za provoz vozilima niti se nitko osim tužiteljice i njezinih pravnih prednika nije služio predmetnom nekretninom to smatra da je upis u zemljišnoj knjizi i katastru nevaljan i neistinit te se nekretnina faktično ne koristi kao dobro u javnoj uporabi.

11. Tuženik pak u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da je predmetna nekretnina javno dobro u općoj uporabi i kao takva upisana u zemljišnim knjigama i katastru, da se radi o ulici kojom se odvija pješački promet za više nekretnina te nikada nije izgubila taj status, te je tuženik u okviru javnih ovlasti uklonio predmetna vrata.

12. Polazeći od utvrđenja da su sve radnje koje su utužene kao čin smetanja posjeda izvršene na zk.č.br. 1990, upisana cesta, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji dio nekretnine odgovara čestici koja je u katastru nekretnina označena katastarskom oznakom k. č. br. [katastarska čestica], prolaz, površine 28 m2, k. o. [katastarska općina]-Grad, da se radi o [adresa], da je ulica po svojoj pravnoj prirodi javno dobro u općoj uporabi kao i da se tim dijelom pristupa do kuće tužiteljice na adresi [adresa] i kuće na adresi [adresa], kao i vrtova, da se tužiteljica tuženiku obraćala sa molbom da na tom prostoru postavi stol navodeći da se radi o javnoj površini kojom se prolazi, a da ista može stol ukloniti za potrebe prolaza traktora ili voza, da je tužiteljica taj dio samovlasno ogradila iako joj je bilo iz kako to proizlazi iz molbe poznato da se radi o javnoj površini, prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja zaključivši da se radi o površini javne namjene u smislu Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19), jer se radi o ulici odnosno površini čije je korištenje namijenjeno svima te je kao takva i upisana u zemljišnim knjigama i katastru te nije izgubila svoju svrhu odbio tužbeni zahtjev, jer se zbog posebnog pravnog statusa predmetne nekretnine na javnoj površini ne može pružiti posjedovna zaštita.

13. Predmetna nekretnina je u zemljišnim knjigama uknjižena kao javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo je vlasništvo tuženika Grada Krka.

14. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za posjedovnu zaštitu koju tužiteljica traži na temelju čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV). Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Prema st. 2. istog članka sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo ili kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

15. Odredbom čl. 35. st. 4. ZV propisano je da svatko ima pravo stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske koje su namijenjene za uporabu svih (javna dobra u općoj uporabi) služiti se na način koji je radi ostvarenja te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odnosno tijelo nadležno za određivanje namjene, koje njima neposredno upravlja. Ako nije što posebno propisano zakonom, na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra.

16. Predmet spora predstavlja nekretninu koja je javno dobro u općoj upotrebi i koje nije izgubilo tu svrhu. Javno dobro kao stvar na kojoj ne može postojati pravo vlasništva, ne može biti predmet posjeda, ali sukladno članku 35. st. 4. ZV svatko ima pravo služiti se njima sukladno pravilima (odlukama ili aktima) tijela koje upravlja njima.

17. Na nekretnini koja je javno dobro u općoj uporabi, a za koju je u konkretnom slučaju kao ovlaštenik u zemljišnim knjigama upisana jedinica lokalne samouprave tj. Grad Krk, ne mogu se stjecati stvarna prava po bilo kojoj osnovi (čl. 35. st. 4. i 8. u vezi s čl. 3. st. 2. ZV), a posljedično niti u sudskom postupku s ostvariti posjedovna zaštita u smislu odredbe čl. 22. ZV.

18. Dakle, zbog pravnog statusa nekretnine koje je tužiteljica ogradila (javno dobro – odvojak ulice), ta nekretnina nije mogla biti predmet posjedovanja, jer nije izgubila svoju svrhu javnog dobra u općoj uporabi, pa nije moguće osnovano tražiti posjedovnu zaštitu čak i u situaciji kada je tuženik poduzeo radnju na javnom dobru, a posljedice se reflektiraju kao smetanje posjeda na stvari na kojoj postoji pravo vlasništva i koje mogu biti u vlasništvu.

19. Tužba za smetanje posjeda je po svojoj pravnoj prirodi kondemnatorna tužba, a u slučajevima gdje je smetanje posjeda počinjeno na javnoj površini koja je izvan režima privatnog vlasništva, pa samim time i isključivog posjedovanja pojedinaca, nije moguće naložiti uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja niti zabraniti takvo i slično smetanje ubuduće.

20. Tužiteljica u žalbi ponavlja osporavanje činjeničnog utvrđenja suda odnosno da se radi o javnom dobru u općoj uporabi, no budući da sporna čestica, prema stanju zemljišnih knjiga, a u postupku nije dokazano drugačije, predstavlja javno dobro u općoj uporabi te se kao takva i koristi i nije izgubila svoju svrhu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica nije mogla steći posjed te čestice, pa niti tražiti zaštitu posjeda na način kako je to traženo u ovoj parnici.

21. Odluka o troškovima postupka se žalbom posebno ne osporava, s sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

22. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbe, jer sa žalbom nije uspjela.

23. Slijedom izloženoga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.

24. Nepobijani dio rješenja pod toč. III. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka nije preispitivan (čl. 365. st. 1. ZPP).

25. Slijedom svega izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 11. prosinca 2025.

Sutkinja

Gordana Držaić