Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2529/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sanji Vukmanović, odvjetnici u Bjelovaru, protiv 1. tuženika FU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužene IU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (zajedno dalje u tekstu: tuženici), oboje zastupani po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pn-87/2024-14 od 25. travnja 2025. godine, dana 11. prosinca 2025. godine

r i j e š i o  j e

Uvažava se kao osnovana žalba tuženika, ukida se rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pn-87/2024-14 od 25. travnja 2025. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem prekinut je parnični postupak temeljem čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP i upućena je 2. tužena na pokretanje parnice protiv tužiteljice, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini jer je 2. tužena istaknula kao prethodno pitanje utvrđivanje vlasništva šume i mimo službene međe i to kao poštenog posjednika uživanja više od 20 godina sa svojim prednicima (t. I. izreke), t. II. izreke određeno je da ako 2. tužena u roku od 15 dana ne pokrene parnični postupak, smatrat će se da je povukla svoj prijedlog za prethodno pitanje u ovom postupku te o pokretanju parničnog postupka treba izvijestiti prvostupanjski sud, t. III. izreke je određeno da će se postupak nastaviti nakon okončanja parničnog postupka za utvrđivanje prava vlasništva, t. IV. izreke određeno je da se ročište glavne rasprave zakazano za dan 22. svibnja 2025. u 10:00 sati neće održati te t. V. izreke da će o troškovima postupka biti riješeno u odluci kojom se konačno dovršava postupak.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu podnose tuženici, ne navodeći pritom zakonske razloge zbog kojih pobijaju rješenje, ali sadržajno iz žalbe proizlazi da tuženici smatraju da je smisao čl. 12. st. 2. Zakona o parničnom postupku da sud pred kojim se pojavi prethodno pitanje prvenstveno sam riješi to pitanje, ako o tom pitanju drugi sud još nije donio odluku. Također tuženici smatraju da nije ekonomično stvarati između stranaka još jedan spor kada se u ovom postupku bez dodatnih troškova može riješiti prethodno pitanje. Predlažu da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu radi utvrđenja svih odlučnih činjenica, pa i onih koji su dio prethodnog pitanja.

3. Žalba tuženika je osnovana

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete radi posječenih stabala u šumi tužiteljice, a koju sječu je 1. tuženik počinio 17. travnja 2024.

5. Tuženici u postupku ističu da je, iako je moguće da su se prema važećem katastarskom planu posjećena stabla nalazila na čestici tužiteljice, stvarna međa (a tako i vlasnička prava) između čestice tužiteljice i čestice 2. tužene vidljiva na terenu. Tuženi nisu imali saznanja gdje bi službena katastarska međa prolazila između njihovih čestica već su šumu uživali prema onome kako su ju uživali njihovi prednici. Navode i da je na terenu vidljiva međa između čestica stranaka, odnosno radi se o prirodnoj međi, o prosjeku između stare i nove šume. Prema tome dio šume na kojem je izvršena sječa u vlasništvu je 2. tužene, a taj dio šume su 2. tužena i njezini prednici uživali preko 60 godina. Stoga budući da je 1. tuženi (inače suprug 2. tužene) sjekao stabla na dijelu šume koju više od 60 godina kao pošteni posjednik uživa 2. tužena, nema osnove da odgovara tužiteljici za štetu. Predlažu da sud kao prethodno pitanje u ovom postupku utvrdi da li je 2. tužena kao pošteni posjednik, uživanjem više od 20 godina sa svojim prednicima, stekla vlasništvo šume i mimo službene međe iz katastra.

6. Prvostupanjski sud potom donosi pobijanu odluku, a u obrazloženju odluke navodi da je 2. tužena podneskom od 14. travnja 2025. navela da ostaje kod prethodnog pitanja da je kao pošteni posjednik uživanjem više od 20 godina sa svojim precima stekla vlasništvo šume i mimo službene međe iz katastra, dakle do prirodne međe između tužiteljice i 2. tužene pa budući da je istaknuto prethodno pitanje, sud je sukladno čl. 213. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), odlučio da sam ne rješava prethodno pitanje jer sukladno čl. 12. st. 2. ZPP odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno te sud smatra da bi se pitanje prava vlasništva između predmetnih nekretnina trebalo riješiti trajno, a sve kako bi se pravilno uredila i sama međa te je 2. tužena upućena pokrenuti postupak radi utvrđenja prava vlasništva, a odluka koja se donese u tom postupku bit će od meritornog značaja za ishod i donošenje odluke u ovom postupku.

7. Odredbom čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP propisano je da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.).

8. Odredbom čl. 12. st. 1. ZPP propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

9. Odredbom čl. 12. st. 2. ZPP propisano je da odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

10. Dakle među strankama je sporno vlasništvo šume, odnosno dijela šume u kojem je izvršena sječa. Prema tome pitanje prava vlasništva tog dijela šume predstavlja prethodno pitanje u konkretnom postupku.

11. Prema načelu ekonomičnosti iz čl. 10. ZPP sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Prekid postupka radi rješavanja prethodnog pitanja u drugoj parnici, koju tek treba pokrenuti, ne doprinosi ostvarivanju ovih ciljeva. Slijedom toga, iako je odluka o prekidu postupka zbog prethodnog pitanja diskrecijska, ona mora biti donesena uz poštivanje načela ekonomičnosti.

12. Nadalje, prethodno pitanje je pravno pitanje o čijem postojanju sud zaključuje na temelju činjenica koje stranke iznesu tijekom postupka. Dakle nije potrebno da ga neka od stranaka posebno istakne, postavi, izjavi da ostaje kod njega. Ono nije tužbeni niti protutužbeni zahtjev da bi se o njemu odlučivalo u granicama postavljenih zahtjeva, nego samostalna pravna cjelina bez čijeg se prethodnog rješavanja ne može odlučiti o glavnoj stvari. Stoga, čak i kada bi tuženici u konkretnom slučaju izjavili da ne ostaju kod prethodnog pitanja, sud bi ga morao razmotriti i o njemu odlučiti kako bi uopće mogao riješiti glavnu stvar.

13. Također iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da sud smatra kako bi pitanje prava vlasništva između predmetnih nekretnina trebalo trajno riješiti, dok bi odluka o prethodnom pitanju imala pravni učinak samo u parnici u kojoj je donesena. Međutim, parnični postupak je dispozitivan, što znači da stranke same odlučuju koje će zahtjeve postaviti. Sud ne može odlučivati o tome trebaju li stranke trajno urediti svoje međusobne odnose.

14. Sud nema ovlast prisiliti stranku u parnici da neko prethodno pravno pitanje riješi kao glavno u posebnoj parnici, niti je može uputiti na pokretanje posebne parnice radi njegova rješavanja. U konkretnom slučaju ne radi se o izvanparničnom postupku, u kojem zakon predviđa mogućnost upućivanja stranke na pokretanje parnice. Ovdje je parnični postupak već u tijeku, a sud je, prema čl. 2. st. 2. ZPP, dužan u okviru tog postupka riješiti sva pitanja koja spadaju u njegovu nadležnost.

15. Stoga, iako prvostupanjski sud može odrediti prekid postupka kada odluči da sam neće rješavati prethodno pitanje, prema sudskoj praksi prekid postupka je opravdan samo kada o prethodnom pitanju kao glavnom pitanju još ne postoji pravomoćna odluka, ali postupak za njegovo rješavanje već teče. Takvim pristupom se izbjegava donošenje različitih odluka o istom pitanju i osigurava pravna sigurnost. U konkretnom slučaju sud je mogao jedino upozoriti 2. tuženu, sukladno s čl. 11. ZPP, o pravnim posljedicama rješavanja pitanja prava vlasništva kao prethodnog pitanja u ovoj parnici.

16. Treba dodati da je na pripremnom ročištu održanom 9. travnja 2025. doneseno rješenje o planu upravljanja postupkom, iz kojeg proizlazi da je prihvaćen dokazni prijedlog za provođenje šumarsko geodetskog vještačenja na okolnost visine štete i međe. Dakle, upravo se ovim vještačenjem mogu utvrditi činjenice ključne za odlučivanje o prethodnom pitanju, te stoga nije bilo potrebe za dodatnim odugovlačenjem rješavanja navedenog pitanja.

17. Slijedom navedenog, pobijano rješenje nije pravilno niti zakonito. U konkretnom slučaju nije bilo mjesta prekidu postupka, a pogotovo ne upućivanju tuženika na pokretanje nove parnice. Prvostupanjski sud, donoseći pobijanu odluku, postupio je protivno osnovnim načelima parničnog postupka - načelu ekonomičnosti i načelu dispozitivnosti. Stoga je primjenom čl. 380. t. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 11. prosinca 2025.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović