Poslovni broj: Usž-1277/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Gordana Tatalović, odvjetnica u Zagrebu, Korčulanska 3A, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi obnove zgrade oštećene potresom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1254/2024-20 od 19. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1254/2024-20 od 19. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništena je točka III. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/I-000-06/23-17/195, URBROJ: 531-06-3-24-7, od 4. siječnja 2024., u dijelu koji se odnosi na stupanj izgrađenosti stana tužitelja (točka I. izreke), presuđeno da se stan suvlasnika DŽF iz [adresa] i VŽ iz [adresa], gradi vraćanjem u prvobitno stanje do potpune uporabljivosti (točka II. izreke), naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave prvostupanjske presude tužiteljima naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura (točka III. izreke) i u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora (točka IV. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika, točkom I. izreke, poimence navedenim suvlasnicima uklonjene stambeno-poslovne zgrade na adresi u [adresa], uništene potresima od 28. i 29. prosinca 2020., utvrđeno je pravo na gradnju stambeno-poslovne zgrade na mjestu uklonjene stambeno-poslovne zgrade na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Točkom III. izreke rješenja tuženika, u dijelu koji se odnosi na stan tužitelja, utvrđeno je da se isti gradi do razine grube gradnje.

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je jedini razlog tužbe razlika u stupnju izgrađenosti stana, odnosno da li se stan tužitelja obnavlja vraćanjem u prvobitno stanje do potpune uporabljivosti ili do razine grube gradnje, kako je i odlučeno rješenjem tuženika. Navodi da je, prema iskazima tužitelja, stan bilo potrebno značajno renovirati. Drži da se pogrešno tumači odredbu članka 4. stavka 1. točku o) Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (“Narodne novine”, broj: 21/23., dalje: Zakon o obnovi) i pojam stanovanja poistovjećuje s budućim, neizvjesnim i tek mogućim stanovanjem na adresi u [adresa]. Pogrešan je zaključak suda da se ima smatrati kako su tužitelji u vrijeme potresa stanovali na predmetnoj adresi i da isto proizlazi iz iskaza tužitelja i materijalnih dokaza jer su tužitelji ispravama samo dokazali da su vlasnici stana, ali ne i stanovanje sukladno odredbi članka 4. stavka 1. točke o) Zakona o obnovi. Obrazloženje suda glede cilja Zakona o obnovi u konkretnom slučaju nije primjenjivo. Naime, tužiteljima je priznato pravo na izgradnju stana u poslovno-stambenoj zgradi, pa sud pogrešno tumači cilj navedenog Zakona u konkretnom slučaju vezujući ga za ponovno naseljavanje pogođenog područja. Poziva se na dopis tužitelja od 3. kolovoza 2023. , kojim su uputili zahtjev za zamjenu nekretnine oštećene u potresu za stan u [adresa] ili Zagrebu pa stoga tvrdnja suda o ponovnom naseljavanju pogođenog područja nije točna. Ističe da namjera zakonodavca nije bila izgraditi svim stradalnicima potpuno nove nekretnine jer bi takvo postupanje tražilo enormna financijska sredstva. Tužitelji nisu stanovali u nekretnini oštećenoj potresom i koja je, prema iskazima, bila u stanju da joj je bilo potrebna značajna renovacija. Rješenjem tuženika nisu stavljeni u lošiji položaj niti su im uskraćena prava koja ostvaruju sukladno Zakonu o obnovi. Slijedom navedenog, predlaže preinačiti, podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelji, u odgovoru na žalbu, navode da su tužbu podnijeli zbog administrativne nepravde nastale uslijed strogog formalističkog tumačenja zakonskih odredbi od strane tuženika, što je rezultiralo neopravdanim uskraćivanjem prava na obnovu jedinog doma tužitelja. Navode da su u posjed stana došli 10. prosinca 2020., a županijske granice su bile zatvorene 18. prosinca 2020. zbog epidemioloških mjera, čime je tužiteljima bilo onemogućeno prijavljivanje prebivališta, dok je uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama izvršena 29. prosinca 2020., sat vremena prije potresa. U to vrijeme na snazi su bila četiri zakona kojima se produljivao rok važenja osobnih isprava pa tužitelji nisu imali zakonsku obvezu mijenjati osobnu iskaznicu u tom trenutku, iako su to pokušali u Zagrebu 21. prosinca 2020. i kasnije u [adresa]. Predmetni stan je jedina nekretnina tužitelja, kupljena na kredit od 30 godina, a administrativno kašnjenje u izdavanju nove osobne iskaznice iskorišteno je kao temelj za osporavanje prava na punu obvezu. Sukladno odredbama Zakona o obnovi, priložili su izjavu o stanovanju na predmetnoj adresi. Drže da, u konkretnom slučaju, sukladno sudskoj praksi i međunarodnim pravnim standardima, nije ispoštovana razmjernost u primjeni zakona. Tužitelji su s pravom očekivali pravičnu obnovu jer su stekli vlasništvo nad nekretninom prije potresa i nisu imali mogućnost da se prilagode promijenjenim administrativnim zahtjevima uslijed epidemioloških ograničenja. To što su tužitelji tražili zamjenu nekretnine u [adresa] ili Zagrebu ne znači da su izgubili pravo na obnovu stana do potpune uporabljivosti. Tuženik pogrešno tvrdi da bi potpuna obnova predstavljala enormni financijski teret, odnosno selektivno primjenjuje Zakon o obnovi, pozivajući se na financijske razloge. Slijedom naprijed navedenog, predlažu žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Rješenjem tuženika utvrđeno je da tužitelji, kao suvlasnici stana u stambeno- poslovnoj zgradi u [adresa], imaju pravo na obnovu u potresu oštećenog stana sukladno odredbi članka 52. stavka 2. Zakona o obnovi. Tom odredbom propisano je da se višestambena odnosno stambeno-poslovna zgrada gradi vraćanjem u prvobitno stanje, osim posebnih dijelova uklonjene zgrade u kojima vlasnik odnosno srodnik vlasnika nije stanovao u vrijeme potresa, tj. na dan 28. i 29. prosinca 2020. u kojima se radovi izvode do grube gradnje što se podrobnije uređuje programom mjera. Kako je u postupku utvrđeno da su tužitelji prijavili prebivalište u [adresa] s danom 5. siječnja 2021., odnosno da nisu živjeli u predmetnom stanu za vrijeme potresa, to im je utvrđeno pravo na gradnju predmetnog stana do razine grube gradnje.

7. Međutim, ovaj Sud je suglasan s odlukom prvostupanjskog suda na osnovi obrazloženja kakvo je tom odlukom dano, prema kojem tužitelji imaju pravo na obnovu stana gradnjom vraćanjem u prvobitno stanje do potpune uporabljivosti.

8. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da su tužitelji, kao vlasnici stana, stupili u posjed istog dana 10. prosinca 2020. i u istome prebivali te prije potresa započeli poduzimati radnje preuređenja stana, kao i da su im zbog pandemije koronavirusa dana 28. prosinca 2020. u 8,50h i 8,53h izdane propusnice radi putovanja na posao i s posla od Grada Zagreba do [adresa].

8. Članom 4. stavkom 1. podstavkom o) Zakona o obnovi propisano je da je stanovanje mjesto i adresa na kojem se osoba nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese, kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi te se dokazuje uvjerenjem o prebivalištu ili boravištu odnosno drugim dokaznim sredstvima uz izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću ovjerenu pred javnim bilježnikom ili javnopravnim tijelom koje vodi postupak s upozorenjem da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo.

9. Na osnovi u postupku i sporu utvrđenih činjenica i citirane zakonske odredbe, ovaj Sud nalazi pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda da, to što su tužitelji prijavili novo prebivalište tek 5. siječnja 2021., nije od utjecaja na činjenicu da su, u okolnostima konkretnog slučaja, drugim dokaznim sredstvima dokazali da predmetna adresa u [adresa] predstavlja mjesto na kojem su se tužitelji prije potresa nastanili radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za njihove životne interese, slijedom čega imaju pravo da im predmetni stan bude u cijelosti vraćen u prvobitno stanje. Ovo naročito imajući u vidu da je, temeljem članka 2. Zakona o obnovi, cilj predmetnog Zakona, između ostalog, i stvaranje uvjeta za uspostavu normalnoga života na pogođenim područjima.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici i članovima njezine obitelji, odlukom Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 4. veljače 2021., odobren privremeni smještaj u stanu u državnom vlasništvu u [adresa], jer je stan u [adresa] u kojem je prebivala uništen u potresu, a tužiteljica i članovi njezine obitelji nemaju u vlasništvu drugu stambenu jedinicu na području Republike Hrvatske i nisu se u mogućnosti samostalno zbrinuti. Privremeni smještaj odobren je do ostvarenja uvjeta za povratak u obnovljenu stambenu jedinicu. Okolnost što je tužiteljica 3. kolovoza 2023. zatražila zamjenu prava vlasništva stana (za koji otplaćuje kredit) za nekretninu u vlasništvu države na području Grada Zagreba ili [adresa] jer je u međuvremenu došlo do proširenja obitelji (dvoje djece), o kojem prijedlogu prema podacima spisa predmeta nije donesena odluka, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari jer je od strane prvostupanjskog suda pravilno utvrđeno da su, u konkretnom slučaju, tužitelji ostvarili uvjete za obnovu stana sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama.

11. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Stoga je, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić