REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-2979/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi troškova upravnog spora u predmetu izdavanja potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv točke V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5332/2023-8 od 28. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje točka V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5332/2023-8 od 28. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom točkom V. izreke presude prvostupanjskog upravnog suda odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.
2. Tužiteljica je protiv osporenog dijela presude izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je u ovom upravnom sporu uspjela u potpunosti u svom tužbenom zahtjevu te je dokazala da je upravni postupak nezakonito obustavljen i da joj klauzula izvršnosti na pravomoćno rješenje treba biti izdana. Unatoč tomu, prvostupanjski sud je točkom V. izreke presude odbio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu pored tužbe, odnosno odbio je naknadu troška podneska kojim se tužiteljica očitovala na tuženikov odgovor na tužbu. Smatra da je time sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer tužiteljici, kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), nije priznao trošak sastava tog podneska. Naime, radi se o podnesku kojim se tužiteljica očitovala na tuženikov odgovor na tužbu, dostavila u spis praksu relevantnu za predmetni upravni spor te konačno i uspjela u upravnom sporu. Stoga stajalište suda o nepotrebnosti podneska drži arbitrarnim i nezakonitim. Nastavno tužiteljica upire na stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava s tim u vezi, a koje detaljnije pojašnjava. Zaključno, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, preinačiti točku V. izreke presude i naložiti tuženiku da joj nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 €, zajedno sa zateznim kamatama, uvećano za trošak sastava ove žalbe u iskazanom iznosu, sve uvećano za tekuću zakonsku zateznu kamatu.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u osporenom dijelu, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u odnosu na podnesak kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu tuženika.
6. Naime, iz prvostupanjske presude razvidno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice usvojen te je rješenje tuženika poništeno, naloženo mu je izdati tužiteljici zatraženu potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti te nastavno u postupku odlučiti o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka (točke I., II. i III: izreke).
6.1. Ujedno je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe (točka IV. izreke), a u preostalom, ovdje osporenom dijelu, zahtjev je odbijen (točka V. izreke), uz obrazloženje da trošak sastava podneska kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu tuženika nije bio ni nužan ni potreban za rješenje ovog upravnog spora.
7. Razloge prvostupanjskog suda, temeljem kojih su troškovi sastava predmetnog postupka ocijenjeni neopravdanim, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. To stoga jer očitovanje tužiteljice na odgovor na tužbu tuženika, kao procesna radnja, i po ocjeni ovoga Suda, nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj stvari, slijedom čega se taj trošak ne smatra opravdanim izdatkom u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS- a.
8. Ovo osobito imajući u vidu članak 48. ZUS-a, koji propisuje obvezu dostave tužbe na odgovor tuženiku i zainteresiranim osobama, a iz kojeg proizlazi da odgovor na tužbu tuženika ne iziskuje od tužitelja daljnje procesne radnje o kojima ovisi daljnji tijek upravnog spora ili odlučivanje u meritumu stvari, a niti uopće tužitelj ima zagarantirano pravo odgovora na odgovor na tužbu u smislu citirane procesne odredbe, što pak posljedično ukazuje na neopravdanost troška sastava takvog podneska.
9. Uvažavajući izloženo, tužiteljica neosnovano smatra da ima pravo na naknadu troškova sastava prijepornog podneska, jer za takvu tvrdnju nema temelja u mjerodavnim odredbama ZUS-a, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe iz razloga na koje ukazuje tužiteljica.
10. Na kraju, ovaj Sud nije našao osnove niti za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
