REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-3486/2025-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-660/2024-9 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-660/2024-9 od 15. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2487, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 7. prosinca 2023., te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 7. prosinca 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23- 014/144, urbroj: 251-09-22-1/003-23-3 od 31. listopada 2023., te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova. Potonjim prvostupanjskim rješenjem prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja, ovdje tužiteljicu, s danom 30. rujna 2023. godine.

2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS). U žalbenim razlozima, u bitnom, upućuje na rješenje temeljem kojeg je korisnica socijalnih prava, a koje je utemeljeno na Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 16/16. i 19/16. – dalje u tekstu: Odluka/16.), te na predmetno prvostupanjsko rješenje kojim je tužiteljici prestalo pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023., primjenom članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 10/18., 20/12. i 25/22. – dalje u tekstu: Odluka/22.). Drži da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora jer je nezakonito ocijenio da je rok propisan člankom 6. Odluke/22 procesni rok koji je instruktivan, iako je tužiteljica s pravom ukazivala da je navedeni rok prekluzivan. S tim u vezi nastavno se poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava, Županijskog suda u Varaždinu i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pri čemu opširnim razlozima obrazlaže svoja stajališta. Nadalje, smatra nezakonitom i odluku suda kojom su odbijeni dokazi i prijedlozi tužiteljice, što predstavlja naročito bitnu povredu odredaba upravnog spora te povredu prava na pravično suđenje i pristup sudu odbijanjem suda da sasluša tužiteljicu na iznijete okolnosti. Drži spornom stvarnu nadležnost tuženika, kao i nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje, te ukazuje na činjenicu da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis, a što sve detaljnije pojašnjava. Ističe da je došlo i do povrede načela retroaktivnosti odnosno zabrane retroaktivne primjene propisa, što je prvostupanjski sud propustio zakonito cijeniti. Pritom tužiteljica ukazuje da je svoja prava stekla rješenjem donesenim na temelju Odluke/16, a koji propis je stavljen izvan snage Odlukom/18 koja je prijelaznim i završnim odredbama propisala ujedno i da će svi postupci započeti po Odluci/16 biti dovršeni i dalje po Odluci/16. Odlukom/22 nije se zadiralo u prava ili obveze korisnika prava ostvarenih po Oduci/16 pa nije jasno kako citirana Odluka i članak 6. te Odluke može biti od utjecaja na rješenje koje je donijeto temeljem potpuno drugog propisa i druge mjere, a o kojem prigovoru sud uopće ne odlučuje. Zaključno, ukazuje da sud čini daljnju bitnu povredu odredaba upravnog spora jer je tužiteljica u svojoj tužbi izričito predložila i poništavanje prvostupanjskog rješenja, zbog razloga koji su iznijeti i u tužbi i tijekom spora, a od kojih neki nisu uopće razmatrani u drugostupanjskom rješenju, koje je također tužbom osporeno kao nezakonito. Iznoseći iscrpno i druge razloge, tužiteljica pobija i odluku o trošku spora jer je sud, umjesto usvajanja tužbenog zahtjeva i dosude zatraženih troškova, odbio tužbeni zahtjev te nezakonito i zahtjev za naknadom troškova spora. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, presudom usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora sukladno ranije dostavljenom troškovniku, uvećano za trošak sastava ove žalbe u iskazanom iznosu, a sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.

8. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-149/2025-2 od 8. srpnja 2025., Usž-4310/2025-2 od 25. studenoga 2025., Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.

9. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od strane tužiteljice, te činjenice da nije određeno saslušanje tužiteljice, valja istaći da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na koje se ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, odnosno izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice i podupre ih svojim dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u postupku.

10. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

11. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužiteljica odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović