Poslovni broj: Usž-2046/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HPN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi izdavanja potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke III. izreke te o žalbi tužiteljice protiv točke IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 5348/2023-7 od 8. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5348/2023-7 od 8. siječnja 2025.
II. Usvaja se žalba tužiteljice i poništava točka IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5348/2023-7 od 8. siječnja 2025., u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena s preostalim dijelom zahtjeva (u odnosu na zatezne kamate).
III. Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke isplatiti tužiteljici na dosuđeni iznos troškova upravnog spora od 1.250,00 € i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog upravnog suda poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/511, urbroj: 251- 01-01/001-23-9 od 2. listopada 2023. (točka I. izreke) i nalaže tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izdati tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23- 014/511, urbroj: 251-02-01/001-23-2 od 9. ožujka 2023. (točka II. izreke).
1.1. Osporenim točkama prvostupanjske presude nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude odlučiti o tužiteljičinom zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka (točka III. izreke), te u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 €, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbija (točka IV. izreke).
2. Tuženik žalbom pobija zakonitost točke III. izreke presude prvostupanjskog suda, smatrajući da je nalog iz iste suprotan članku 161. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), koju nastavno sadržajno citira te zaključuje kako citirana zakonska odredba ne ostavlja mjesta ikakvoj dvojbi da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke, stranka snosi troškove postupka neovisno o njezinom uspjehu u tom postupku. Pritom se s tim u vezi tuženik poziva na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u izrijekom navedenoj presudi, dodajući da obrazloženje pobijane presude ne sadrži niti riječi elaboriranja o točki III. izreke iste. Radi navedenog, tuženik predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i poništiti pobijanu točku III. prvostupanjske presude.
3. Tužiteljica žalbom osporava zakonitost točke IV. izreke prvostupanjske presude prvenstveno iz razloga jer joj tom točkom nisu dosuđene i zatezne kamate na dosuđeni trošak postupka. Upire na članak 144. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. -dalje: ZUS), te navodi da je u tužbi zatražila zateznu kamatu, koju je podneskom od 1. listopada 2024. specificirala na način kako ih dosuđuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske, pri čemu se poziva na konkretne odluke ovoga Suda iz kojih, pored ostalog, proizlazi da je prvostupanjski sud bio dužan izrekom (a ne obrazloženjem) osporenog rješenja odlučiti o zahtjevu za naknadu troškova spora u cijelosti. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i kada tužiteljici, kao opravdani izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i stavka 2. ZUS-a, nije priznao trošak sastava podneska kojim se tužiteljica očitovala na tuženikov odgovor na tužbu. Slijedom toga, smatra stajalište suda o nepotrebnosti podneska arbitrarnim i nezakonitim, pri čemu upire i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava s tim u vezi. S obzirom na izloženo, tužiteljica predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu u cijelosti te preinačiti rješenje u pobijanom dijelu i naložiti tuženiku da joj nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € zajedno sa zateznim kamatama na opisani način, sve uvećano za trošak sastava ove žalbe u iskazanom iznosu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.
6. U skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, Visoki upravni sud ispituje presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
7. U konkretnom slučaju, prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje tuženika od 2. listopada 2023., kojim je, točkom I. izreke, obustavljen postupak pokrenut povodom prigovora tužiteljice radi zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.
7.1. Zahtjevom od 13. srpnja 2023. tužiteljica je od tuženika zatražila izdavanje potvrde izvršnosti i pravomoćnosti na rješenje tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23- 014/511, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 9. ožujka 2023., obzirom da je to rješenje, prema podacima spisa predmeta, postalo izvršno odnosno pravomoćno.
8. Prema tomu, kako je u konkretnom slučaju, poništavanjem rješenja tuženika od 2. listopada 2023., poništena i točka II. izreke tog rješenja te imajući u vidu da je prvostupanjskom presudom predmet vraćen tuženiku radi izdavanja zatražene potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, to je pravilna odluka suda kojom je tuženiku naloženo da, u nastavku postupka, (ponovno) odluči o zahtjevu tužiteljice za naknadu zatraženih troškova za zastupanje odvjetnika u tom postupku, a što je tuženik dužan učiniti sukladno odredbi članka 161. stavka 4. ZUP-a, sukladno kojoj se o troškovima postupka odlučuje rješenjem.
9. Iz naprijed navedenih razloga, tuženik žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost točke III. izreke prvostupanjske presude niti se takvom odlukom suda tuženiku nameće obveza nezakonitog postupanja, već isključivo donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice, o čemu je tuženik dužan odlučiti rješenjem sukladno mjerodavnoj procesnoj odredbi.
10. Pritom se napominje da se u troškovima upravnog postupka odlučuje primjenom odredbe članka 161. ZUP-a, prema kojoj javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.), s tim da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano (stavak 2.).
11. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da je javnopravno tijelo u obvezi snositi samo redovite troškove upravnog postupka, pod kojima se, po ocjeni ovog Suda dosljedno izraženoj u dosadašnjoj sudskoj praksi, mogu smatrati samo troškovi koji su nužni za rješavanje konkretne upravne stvari, odnosno oni bez kojih se upravna stvar ne bi mogla zakonito riješiti.
12. Kako se, prema podacima spisa predmeta, radi o postupku koji je pokrenut na zahtjev tužiteljice i stoga predstavlja jednostranačku stvar, to je, u smislu odredbe članka 161. stavka 2. ZUP-a, odluku o troškovima postupka potrebno donijeti pravilnom primjenom citirane zakonske odredbe, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe iz razloga na koje upire tuženik.
13. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu tuženika odbiti te odlučiti kao u točki I. izreke.
14. U odnosu na žalbene navode tužiteljice, ističe se da je predmetni upravni spor okončan u njezinu korist, te joj je stoga, ovdje pobijanom točkom IV. izreke presude, kao opravdani izdatak učinjen tijekom upravnog spora priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 €, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev odbijen.
15. Odredbom članka 144. stavka 1. i stavka 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
16. Kako je tužiteljica uspjela u sporu, jer je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika od 2. listopada 2023., to je ista ostvarila pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji je odmjeren u skladu s Tbr. 27. točka 1. alineja 2. te Tbr. 46. i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, broj: 138/23.).
17. Međutim, imajući u vidu naprijed navedene odredbe ZUS-a, treba reći da je sud dužan provjeriti ulazi li pojedina stavka troškovnika u opravdane izdatke učinjene u tijeku ili u povodu spora odnosno u troškove potrebne za vođenje spora. Opravdanost izdataka učinjenih tijekom ili u sporu ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, predmeta spora i provedenim dokazima.
18. U okolnostima konkretnog slučaja, sastav podneska od 1. listopada 2024., kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu tuženika, ne može se smatrati nužnim ni opravdanim, a niti je pridonio rješavanju predmetnog spora budući je sud svoju odluku utemeljio na činjenicama i dokazima iz tužbe (za koji sastav je tužiteljici već priznat trošak), kao i podacima spisa predmeta temeljem kojih se moglo utvrditi stvarno stanje stvari.
19. Stoga je tužiteljici na ime zastupanja po odvjetniku, s obzirom na njezin uspjeh u ovom sporu, pravilno prvostupanjskom odlukom utvrđeno pravo na trošak koji se sastoji od sastava tužbe uvećan za iznos PDV-a, a što ukupno iznosi 1.250,00 €.
20. Nadalje, odredbom članka 144. stavka 4. ZUS-a propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.
21. Obzirom da je tužiteljica, uz zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, zatražila i zatezne kamate, a koje je prvostupanjski sud neosnovano odbio, to je valjalo žalbu u tom dijelu usvojiti i, sukladno citiranoj odredbi ZUS-a, tužiteljici dosuditi zatražene kamate na već dosuđeni iznos opravdanih troškova spora od 1.250,00 € te odlučiti kao u točkama II. i III. izreke.
22. Na kraju, imajući na umu činjenice konkretnog predmeta, iz kojih proizlazi da je tužiteljica djelomično uspjela sa svojom žalbom (samo u odnosu na zatezne kamate kao sporedno potraživanje), ovaj Sud je ocijenio da, s obzirom na razmjer uspjeha u žalbenom postupku, svaka stranaka snosi svoje troškove u smislu odredbe članka 147. stavka 2. ZUS-a, te je odlučeno kao u točki IV. izreke.
23. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i stavka 2. te članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagrebu, 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
