Poslovni broj: Usž-3697/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Miran Zorica, Zadar, Zrinsko Frankopanska 38, protiv rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, OIB: 56204655363, Zadar, Božidara Petranovića 8, klasa: UP/II-363-01/24-01/119, urbroj: 2198-07-03/3-24-2 od 16. srpnja 2024., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Biograda na Moru, OIB: 95603491861, Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 5, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1965/2024-10 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1965/2024-10 od 11. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-01/24-01/119, urbroj: 2198-07-03/3-24-2 od 16. srpnja 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, klasa: UP/I- 363-05/24-01/5095, urbroj: 2198-16-03/04-24-1 od 15. siječnja 2024. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora je odbijen (točka II. izreke).

1.1. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja od 15. siječnja 2024. tužitelju je određena visina komunalne naknade za zemljište koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti na adresi [adresa], obračunske površine 2.747,00 m[2] u iznosu od 0,0513 €/m[2] u mjesečnom iznosu od 140,78 €, odnosno u ukupnom godišnjem iznosu od 1.689,41 € koji iznos se plaća od 1. siječnja 2024. do izmjene tog rješenja ili do donošenja novog rješenja.

2. Tužitelj u žalbi navodi da nije navedeno za koje se točno zemljište treba platiti komunalna naknada. Također, nije obrazloženo na koji način je određena baš površina od 2.747,00 m[2] za razrez komunalne naknade o čemu u presudi nema obrazloženja. Konačno, smatra da nije u obvezi plaćati komunalnu naknadu, jer da se radi o nekretninama koje predstavljaju poljoprivredno zemljište, odnosno maslinik. Predlaže žalbu uvažiti, poništiti presudu te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da su navodi izneseni u žalbi neosnovani te predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu u skladu s odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Odredbom članka 92. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18., 32/20., dalje: ZKG) propisano je da se komunalna naknada plaća za stambeni prostor, garažni prostor, poslovni prostor, građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti te neizgrađeno građevinsko zemljište. Prema stavku 2. citiranog članka zakona, komunalna naknada plaća se za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave. Prema stavku 3. navedenog članka ZKG- a, građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra se zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojem se obavlja poslovna djelatnosti.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelju obveza plaćanja komunalne naknade utvrđena po osnovi zemljišta koje služi za obavljanje poslovne djelatnosti na kč. zem. [katastarska čestica] (dio) k. o. [katastarska općina] kao i da je rješenjem Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Biograd na Moru, klasa: UP/I-335-03/16-01/735, urbroj: 2198-07-14-4 od 26. srpnja 2017. tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u [adresa], na adresi [adresa], usluge smještaja u kampu za ukupno 30 osoba, odnosno 10 kamp jedinica, a koji je smješten na predmetnom zemljištu, zbog čega je osnovano zaključeno da se radi o zemljištu koje tužitelju služi za obavljanje njegove registrirane poslovne djelatnosti u smislu naprijed navedene odredbe članka 92. stavka 3. ZKG-a.

9. Suprotno navodima tužitelja prvostupanjski sud je obrazložio na koji način je utvrđena površina predmetnog zemljišta za koje se plaća komunalna naknada. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj vlasnik zemljišta oznake kč. [katastarska čestica] ZU 3507 i kč. [katastarska čestica] ZU 3410, k. o. [katastarska općina], u ukupnoj površini od 3047 m[2] . Kako je pravomoćnim rješenjem Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, klasa: UP/I-363-05/23-01/4696, urbroj: 2198/16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023. (pogrešno naznačeno 8. travnja 2023.) tužitelju određena visina komunalne naknade za poslovni prostor na predmetnoj nekretnini na adresi [adresa], obračunske površine 300,00 m[2] (potvrđeno presudom, poslovni broj: Usž-236/2024 od 27. veljače 2024.) to osnovano zaključuje prvostupanjski sud da je površina zemljišta utvrđena razlikom između ukupne površine zemljišta i površine za poslovni prostor od 300 m[2] (površine mobilnih kućica koje se smatraju poslovnim prostorom) dok tužitelj ne dostavlja nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno.

10. Konačno, neosnovano tužitelj smatra da ovdje nije bilo mjesta određivanju komunalne naknade za predmetno zemljište, jer da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Naime, već u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usž-209/2024 od 1. srpnja 2025., donesenoj u sporu među istim strankama, otklonjen je navedeni prigovor tužitelja te navedeno da je iz dokumentacije u spisu razvidno da se radi o zemljištu koje služi za obavljanje njegove registrirane poslovne djelatnosti u smislu odredbe članka 92. stavka 3. ZKG-a, odnosno za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (kamp) pa u skladu s odredbom članka 92. stavka 1. točka 4. ZKG-a postoji obveza plaćanja komunalne naknade.

11. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić