Poslovni broj Gž Ovr-700/2021-2

             

 

 

 

 

             

 

                           

              Poslovni broj Gž Ovr-700/2021-2

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice – protuovršenice E. J. iz P., …OIB:…., zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici iz P., protiv ovršenika – protuovrhovoditelja M. J. iz P., …OIB:…., zastupanog po punomoćnici Ž. Č. L., odvjetnici iz P., radi naplate, rješavajući žalbu ovrhovoditeljice – protuovršenice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-383/2020-17 od 6. rujna 2021., 5. siječnja 2024.

 

 

r i j e š i o     j e

 

              Odbija se žalba ovrhovoditeljice - protuovršenice kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u u Puli-Pola poslovni broj Ovr-383/2020-17 od 6. rujna 2021. potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I. i II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim rješenjem, u točki I. izreke naloženo je ovrhovoditeljici – protuovršenici (dalje ovrhovoditeljica) isplatiti ovršeniku – protuovrhovoditelju (dalje ovršenik) iznos od 518,44 EUR/3.906,15 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. rujna 2021. do isplate, dok je u preostalom dijelu, za isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 18. rujna 2020. do 5. rujna 2021., zahtjev ovršenika odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke naloženo je ovrhovoditeljici naknaditi ovršeniku troškove postupka u iznosu od 137,70 EUR/1.037,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. rujna 2021. do isplate, dok je u preostalom dijelu, zahtjev ovršenika za isplatu troška postupka u iznosu od 26,54 EUR/200,00 kuna, odbijen kao neosnovan.

2. Protiv usvajajućeg dijela točke I. i II. izreke citiranog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditeljica pozivajući se sve zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje OZ), predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili podredno preinači.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je ovršenik 18. rujna 2020. podnio prijedlog za protuovrhu u kojem je naveo da je prema ovršnoj ispravi, presudi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-135/2018 od 14. prosinca 2018. obvezan za uzdržavanje sina N. J. doprinositi mjesečni iznos od 119,45 EUR/900,00 kuna, te da je 8. lipnja 2020. treća osoba N. M. C., po njegovom nalogu, na ime uzdržavanja za siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2020., na račun sina N. J., s obzirom da je isti punoljetan, uplatila ukupan iznos od 564,07 EUR/4.250,00 kuna, ali da je ovrhovoditeljica, kao zakonska zastupnica djeteta, 14. svibnja 2020. podnijela zahtjev za izravnu naplatu putem FINA-e temeljem navedene ovršne isprave, te naplatila ukupan iznos od 518,44 EUR/3.906,15 kuna na ime uzdržavanja za spomenuto razdoblje. Nadalje, utvrđuje da je ovrhovoditeljica u očitovanju na prijedlog za protuovrhu od 2. veljače 2021. navela da je doista izvršena dvostruka naplata za isto razdoblje, te predložila da se za četiri mjeseca obustavi isplata uzdržavanja N. J., odnosno da se izvrši prijeboj te tražbine ovršenika sa tražbinom koju ona ima prema ovršeniku na ime zakonskih zateznih kamata od dospijeća mjesečnih iznosa uzdržavanja za predmetno razdoblje do njihove stvarne uplate.

 

6. S obzirom na izneseno, a primjenom odredbi članka 62. stavka 1. OZ-a prvostupanjski sud zaključuje da je ovrhovoditeljica učinila nespornim da je ovršenik namirio tražbinu izvan ovršnog postupka, pa da je izvršena dvostruka naplata za isto razdoblje, slijedom čega obvezuje ovrhovoditeljicu vratiti ovršeniku iznos od 518,44 EUR/3.609,15 kuna, koji je dvostruko naplaćen, i to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o prijedlogu za protuovrhu ovršenika, a ne od podnošenja tog prijedloga.

 

7. U odnosu na prigovor ovrhovoditeljice za stavljanjem u prijeboj iznosa zakonskih zateznih kamata zbog zakašnjenja sa plaćanjem mjesečnih iznosa uzdržavanja, i to od dospijeća mjesečnih iznosa uzdržavanja za predmetno razdoblje do njihove stvarne uplate, prvostupanjski sud utvrđuje da je takav prigovor paušalan jer da navedeno ovrhovoditeljica nije dokazala, pri čemu ističe i da se ne bi radilo o tražbini ovrhovoditeljice, već djeteta N. J., te bi samo on mogao postaviti takav zahtjev, budući da je postao punoljetan, pa imenovanog majka više ne zastupa kao zakonska zastupnica.

 

8. O troškovima postupka odlučuje kao u točki II. izreke pobijanog rješenja primjenom odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a.

9. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na povrede iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje kako donošenjem pobijanog rješenja niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba tog zakona nije ostvarena.

 

10. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i primjenom odredbe članka 62. stavka 1. točke 2. OZ-a, odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

 

11. Odredbom članka 62. stavka 1. točke 2. OZ-a propisano je da nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio ako je tijekom ovrhe namirio ovrhovoditelju novčanu tražbinu izvan ovrhe tako da je ovrhovoditelj dvostruko namiren.

 

12. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a budući da je ovrhovoditeljica učinila nespornim dvostruku isplatu iznosa čije vraćanje ovršenik zahtijeva predmetnim prijedlogom za protuovrhu, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je naložio ovrhovoditeljici da vrati ovršeniku iznos od 518,44 EUR/3.609,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

 

13. Također, i odluka o troškovima postupka donesena je pravilno primjenom odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a.

 

14. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditeljice da je tijekom postupka istaknula prigovor prijeboja sa tražbinom iz iste ovršne isprave u odnosu na neplaćene iznose uzdržavanja za mlt. djecu stranaka L. J. i N. J., te tražbine koju ima prema ovršeniku prema presudi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-225/2014 od 30. rujna 2014. u iznosu od 437,99 EUR/3.300,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom valja navesti da isticanje navedenog prigovora u ovršnom postupku nije dopušteno, i to iz slijedećih razloga.

 

15. Odredbom članka 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele, dok je odredbom člankom 196. stavkom 1. ZOO-a propisano da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, već izjavom o prijeboju.

 

16. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da kada dva subjekta steknu jedan prema drugom istovrsno i dospjelo potraživanje može doći do prestanka uzajamnih potraživanja prijebojem i to do visine do koje su uzajamna potraživanja jednaka, te da je za konstituiranje ovog instituta potrebno da jedna od strana slobodnim očitovanjem volje drugoj strani da kompenzacijsku izjavu. Naime, ako jedna strana da drugoj strani konstitutivnu kompenzacijsku izjavu, a ipak dođe do utuženja kompenziranog iznosa, tada se tuženik može braniti prigovorom da je tužiteljevo potraživanje nastalo i postojalo, ali da je naknadno prestalo zbog nastanka tuženikovog potraživanja i davanja konstitutivne izjave o kompenzaciji, a koje se dogodilo izvan procesa.

17. Nasuprot tome, odredbama članka 333. stavka 3., članka 338. stavka 3., članka 352. stavka 2. i članka 363. stavka 5. ZPP-a uređen je institut prigovora radi prebijanja, odnosno procesno pravni prigovor prijeboja u kojem slučaju se ne radi o građanskoj izvanprocesnoj kompenzaciji. Naime, kod procesno pravnog prigovora radi prebijanja tuženik ne osporava postojanje tužiteljevog potraživanja nego ističe postojanje svojeg kompenzabilnog ali još nekompenziranog zahtjeva u kojem slučaju oba potraživanja egzistiraju i prigovor ih konstitutivno ne gasi.

 

18. S obzirom na navedeno, a budući da ovrhovoditeljica predmetni prigovor ističe u tijeku postupka, ne navodeći da je do kompenzacije došlo ranije izvan postupka na koji način da je tražbina ovršenika prestala, prema stajalištu ovoga suda, u konkretnom slučaju, radilo bi se upravo o procesno pravnom prigovoru radi prebijanja u smislu citiranih odredbi ZPP-a, koji prigovor je ograničen na parnični postupak pred prvostupanjskim sudom, te njegovo isticanje u ovršnom postupku nije dopušteno.

 

19. Slijedom obrazloženog, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

20. Prvostupanjsko rješenje, u odbijajućem dijelu točke I. i II. izreke, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

 

U Rijeci, 5. siječnja 2024.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.