REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-665/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice GĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice GĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice PĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], četvrtotužitelja VĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i petotužiteljice ĆĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs u Zagrebu, protiv tuženika Elektrotehničke škole, Zagreb, Konavoska 2, OIB 96726537623, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1703/2022-8 od 20. prosinca 2023., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12856/2020-19 od 3. ožujka 2022., ispravljenoj rješenjem istog suda poslovni broj Pr-12856/2020-24 od 11. rujna 2023., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Preinačava se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R - 1703/2022-8 od 20. prosinca 2023. u dijelu pod točkom I. i III. izreke, kao i odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12856/2020-19 od 3. ožujka 2022. pod točkom VI. izreke, ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-12856/2020-24 od 11. rujna 2023., i rješava:
Nalaže se tuženiku Elektrotehničkoj školi Zagreb, Konavoska 2, OIB: 96726537623, da nadoknadi tužiteljima PĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], GĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], PĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], VĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ĆĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], daljnji trošak postupka u iznosu od po 22,38 eur/168,65 kn svakome, sa zateznom kamatom tekućom od 3. ožujka 2022. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koja iznosi 2,5% godišnje, a od 1. siječnja 2024. do isplate stopa zatezne kamate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi da dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku Elektrotehničkoj školi Zagreb, Konavoska 2, OIB 96726537623, da nadoknadi tužiteljima PĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], GĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], PĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], VĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ĆĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ukupne troškove žalbenog postupka u iznosu od 290,33 eur/2.187,50 kn, odnosno svakom od navedenih tužitelja iznos od po 58,07 eur/437,50 kn, na ime troška žalbenog postupka, sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koja iznosi 2,5% godišnje, a od 1. siječnja 2024. do isplate stopa zatezne kamate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi da dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljima i ukupne troškove revizijskog postupka u iznosu 750,00 eur/5.650,87 kn kn, odnosno svakom od navedenih tužitelja iznos od po 150,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od donošenja revizijske odluke (10. prosinca 2025.) do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku da prvotužiteljici GĐC isplati iznos od 4.496,26 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno izrekom, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 887,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 03. ožujka 2022. godine do isplate. Pod stavkom II. izreke naloženo je tuženiku da drugotužiteljici GĐ isplati iznos od 5.045,35 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno izrekom, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao i da tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 1.200,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 03. ožujka 2022. godine do isplate. Pod stavkom III. izreke naloženo je tuženiku da trećetužiteljici PĐ isplati iznos od 766,33 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno izrekom, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao i da tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 575,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 03. ožujka 2022. godine do isplate. Pod stavkom IV. izreke naloženo je tuženiku da četvrtotužitelju VĐ isplati iznos od 5.144,87 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno izrekom, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao i da tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 1.200,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 03. ožujka 2022. godine do isplate. Pod stavkom V. izreke naloženo je tuženiku da petotužiteljici ĆĐ isplati iznos od 5.199,33 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno izrekom, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao i da tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 1.200,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 03. ožujka 2022. godine do isplate. Pod stavkom VI. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za trošak PDV-a i zateznu kamatu tekuću od donošenja presude do isplate.
1.2. Rješenjem o ispravku istoga suda ispravljena je prvostupanjska presuda u stavku VI. izreke u prvom i drugom retku na način da umjesto „u preostalom iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za trošak PDV-a“ ima stajati „u preostalom iznosu od 3.125,00 kuna“.
2. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Odbija se žalba prvotužitelja do petotužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje odluka o trošku parničnog postupka sadržana u presudi Općinskoga radnoga suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12856/2020-19 od 03. ožujka 2022. godine, koja je ispravljena rješenjem o ispravku istoga suda poslovni broj Pr-12856/2020-24 od 11. rujna 2023. godine, pod točkom VI izreke preko iznosa od 1.968,75 kuna1/261,3 eura do iznosa od 3.125,00 kuna/414,76 eura (za iznos od 1.156,25 kuna/153,46 eura) u odnosu na prvotužitelja, odnosno u odnosu na drugotužitelja do petotužitelja preko iznosa od 1.968,75 kuna/261,3 eura do iznosa od 2.812,50 kuna/373,28 eura (za iznos od 843,75 kuna/111,98 eura).
II Prihvaća se žalba prvotužitelja do petotužitelja kao djelomično osnovana i preinačuje se odluka o trošku parničnog postupka sadržana u navedenoj presudi, kako je ispravljena navedenim rješenjem, pod točkom VI izreke u dijelu kojim 1-5 tužiteljima nije odmjeren parnični trošak u iznosu od daljnjih 261,3 eura/1.968,75 kuna, te odlučuje:
„Nalaže se tuženiku da prvo do petotužiteljima naknadi daljnji trošak parničnoga postupka u iznosu od 52,26 eura/393,75 kuna svakome, u roku od 15 dana.“ III Nalaže se tuženiku da prvotužitelju naknadi trošak žalbenoga postupka u iznosu od 4,98 eura/37,5 kuna, te da drugotužitelju do petotužitelju naknadi trošak žalbenoga postupka u iznosu od 5,81 eura /43,75 kuna svakome, u roku od 15 dana.“.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 2327/2024-2 od 4. veljače 2025. tužiteljima dopustio reviziju protiv drugostupanjskog rješenja zbog pitanja:
„Kada više različitih tužitelja ističe prema istom tuženiku više zahtjeva različite visine, a radi se o zahtjevima koji imaju istu činjeničnu i pravnu osnovu, određuje li se vrijednost predmeta spora zbrajanjem visina svih tužbenih zahtjeva?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelji su izjavili reviziju protiv drugostupanjskog rješenja na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) radi pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju prvo do petotužitelja i preinači pobijano drugostupanjsko rješenje na način da prihvati žalbu prvo do petotužitelja u cijelosti, preinači prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima i tužiteljima dosudi troškove postupka sukladno postavljeno zahtjevu za naknadu troškova predanom na ročištu dana 18. siječnja 2022., podredno da ukine pobijano drugostupanjsko rješenje i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova revizijskog postupka, uvećanih za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja odluke pa do isplate.
5. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora su zahtjevi tužitelja, kao radnika tuženika, za isplatu razlike plaće temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., a u revizijskom stupnju postupka predmet spora je odluka o troškovima parničnog postupka.
8. Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, te je troškove odmjerio pozivom na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti svakog pojedinog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP. Pri tom je prvostupanjski sud naveo da s obzirom da spajanje parnica odlukom suda radi zajedničkog raspravljanja ne dovodi do objektivne niti do subjektivne kumulacije, te da je svaki pojedini tužitelj radi ostvarenja predmetnog prava iz radnog odnosa pokrenuo pred prvostupanjskim sudom zaseban parnični postupak, da je i nastale parnične troškove valjalo dosuditi pojedinačno svakome od tužitelja.
8.1. Nadalje, ocjenjujući da je svaki od tužitelja podnio pojedinačnu tužbu, te da vrijednost predmeta spora prvotužiteljice iznosi 4.496,26 kuna, a drugo, četvrto i petotužitelja između 5.000,00 do 10.000,00 kuna, a trećetužiteljice 766,33 kune, prvostupanjski sud je dosudio prvotužiteljici trošak sastava tužbe od 50 bodova, drugo, četvrto i petotužitelju 75 bodova, a trećetužiteljici 25 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), što uz vrijednost boda od 10,00 kn te uvećanje za trošak PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) čini ukupan troška za sastav tužbe prvotužiteljici u iznosu 625,00 kuna, drugo, četvrto i petotužiteljima u iznosu od po 937,50 kuna, a trećetužiteljici iznos 312,50 kuna.
8.2. Za radnje zastupanja, nakon donošenja rješenja o spajanju parnica, a budući da su tužitelji zastupani po istom punomoćniku, prvostupanjski sud je ocijenio da tužiteljima pripada pravo na trošak zastupanja po odvjetniku za svaku poduzetu radnju uvećanu prema Tbr. 36, tj. uz povišenje za 40%, te je tužiteljima priznat samo trošak pristupa na ročište održano 18. siječnja 2022. sukladno Tbr. 9/1 Tarife (jer kod tri od pet tužitelja u ovom predmetu vrijednost predmeta spora iznosi između 5.000,00 kn - 10.000,00 kn), što uz vrijednost boda od 10,00 kuna, te uvećanje od 40% i uvećano za trošak PDV od 25% (Tbr. 42 Tarife) čini ukupan iznos 1.312,50 kuna, koji iznos je podijelio na pet tužitelja i dosudio svakom od tužitelja iznos od po 262,50 kn. Stoga je na ime ukupnog parničnog troška prvotužiteljici dosudio iznos od 887,50 kn, drugo, četvrto i petotužiteljima iznos od po 1.200,00 kuna, a trećetužiteljici iznos od 575,00 kuna, a za ostatak zatraženog troška je odbio zahtjev tužitelja.
9. Drugostupanjski sud je djelomično potvrdio odbijajući dio odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u prvostupanjskoj presudi ocjenjujući da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno prava kada tužiteljima nije priznao trošak parničnog postupka zbrajanjem svih pojedinačnih tužbenih zahtjeva. Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da se u predmetnom slučaju radi o subjektivnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva kada pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji, te da se vrijednost predmeta spora koja je relevantna za određivanje visine troškova postupka ne određuje zbrajanjem takvih zahtjeva već prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP. Također je ocijenio da se za određivanje troškova svake parnične radnje poduzete po punomoćniku tužitelja koji je odvjetnik, a nakon spajanja parnica, kao vrijednost predmeta spora uzima najviša vrijednost od svih postavljenih tužbenih zahtjeva, pa da vrijednost predmeta spora koja je relevantna za određivanje visine troška u ovoj pravnoj stvari iznosi 5.199,33 kune.
9.1. Drugostupanjski sud je djelomično i preinačio prvostupanjsku presudu navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada tužiteljima nije dosudio trošak sastava podneska od 13. prosinca 2021., kao i trošak za zastupanje na ročištu za objavu održanom 3. ožujka 2022., te je za navedene radnje uz uvećanje za vrijednost boda od 10,00 kn, za trošak PDV od 25% te uz povišenje za 40% (Tbr. 36/1) dosudio tužiteljima navedeni trošak u ukupnom iznosu 1.968,75 kn, odnosno svakom od tužitelja iznos od po 393,75 kuna.
10. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
11. Sporno je bilo tijekom postupka i u revizijskom stupnju postupka na koji način se obračunavaju troškovi postupka nakon spajanja parnica, odnosno sporno je na koji način se (kao osnova za odluku o troškovima postupka za zastupanje odvjetnika) utvrđuje vrijednost predmeta spora u slučaju kada pojedine tužbene zahtjeve istaknu različiti tužitelji protiv istog tuženika.
12. Tužitelji u reviziji osporavaju pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se vrijednost predmeta spora u slučaju kada više tužitelja nastupa protiv tuženika s tužbenim zahtjevima za isplatu određenih novčanih iznosa određuje prema zahtjevu onog tužitelja koji je postavio najviši tužbeni zahtjev. Tužitelji smatraju da s obzirom da su svi bili zastupani po istom punomoćniku, da se vrijednost predmeta spora trebala izračunati zbrajanjem visine tužbenih zahtjeva svakog od tužitelja, pa da su prema tako izračunatoj vrijednosti predmeta spora trebali biti obračunati troškovi poduzetih radnji. Također smatraju da s obzirom da sudovi nisu postupili na opisani način da su pogrešno tužiteljima obračunali troškove poduzetih parničnih radnji nakon spajanja parnica, te da su u ovoj činjeničnoj i pravnoj situaciji sudovi trebali primijeniti isključivo odredbu čl. 37. st. 1. ZPP, s obzirom da se radi o više zahtjeva istaknutih prema tuženiku, a koji zahtjevi su utemeljeni na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi čime da je došlo do objektivne kumulacije zahtjeva, s obzirom da je jedan punomoćnik zastupao svih pet tužitelja.
12.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja, te u prilog svom shvaćanju tužitelji su se pozvali na više odluka drugostupanjskih sudova (primjerice rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-860/2022 od 8. prosinca 2022., Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž R-101/2022 od 2. studenoga 2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-56/2022 od 14. listopada 2022. i dr.), kao i na pravno shvaćanje doneseno na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanom 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku, broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015., prema kojem:
„U situaciji kada više osoba zastupa jedan punomoćnik, radi određivanja troškova postupka, zahtjevi stranaka se zbrajaju, a punomoćnik ima pravo na povišenje prema Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.“.
13. Prije svega treba reći da je ovaj sud glede postavljenog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u više svojih odluka pa tako primjerice i u odluci poslovni broj Rev 852/2023-2 od 7. svibnja 2025. izrazio pravno shvaćanje prema kojem:
"„16…kod subjektivne kumulacije, postojanje udjela suparničara podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva, pa je stoga kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka vrijednost predmeta spora pravilno utvrditi zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja (u tom smislu i odluke ovog suda broj Rev- 2752/2011-2 od 11. rujna 2015. i Rev-486/2021-2 od 3. siječnja 2023., Rev-1325/2022- 2 od 5. rujna 2023. i dr.).
16.1. Isto takvo shvaćanje potvrđeno je i na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. ožujka 2025.
17. Sukladno navedenom, a polazeći od takvog pravnog shvaćanja odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„U slučaju kada su pojedine tužbene zahtjeve istaknuli različiti tužitelji protiv istog tuženika tada se vrijednost predmeta spora, kao osnova za odluku o troškovima postupka za zastupanje odvjetnika, utvrđuje prema zbroju vrijednosti zahtjeva svih tužitelja, a ne prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.“.".
14. Reafirmirajući naprijed navedeno pravno shvaćanje ovog suda, dat je odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je u ovom predmetu dopuštena revizija.
15. S obzirom da nižestupanjski sudovi u konkretnom slučaju nisu primijenili naprijed navedeno pravno shvaćanje o načinu određivanja vrijednosti predmeta spora, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP -a preinačiti nižestupanjske odluke o troškovima postupka.
16. Odluka o troškovima parničnog postupka nastalim tijekom prvostupanjskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 154. st. 1. i čl. 2. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa) te prema priloženom troškovniku tužitelja (list 544 spisa). Tužiteljima pripada trošak zastupanja po punomoćniku za sastav tužbe po Tbr. 7/1 i to prvotužiteljici 50 bodova, drugo, četvrto i petotužiteljima po 75 bodova, te trećetužiteljici 25 bodova, odnosno uz pripadajući PDV i vrijednost boda od 10,00 kn tužiteljima pripada trošak za navedenu radnju i to prvotužiteljici u iznosu 625,00 kn, drugo, četvrto i petotužiteljima u iznosu od po 937,50 kn, te trećetužiteljici u iznosu od 312,50 kn, koliko su i zatražile i koliko im je i dosuđeno pobijanim odlukama.
16.1. U predmetnoj pravnoj stvari sud je 9. studenoga 2021. donio rješenje o spajanju parnica, te od toga dana vrijednost predmeta spora odnosno vrijednost zahtjeva svih tužitelja iznosi 20.652,14 kn/2.741,01 eura. Stoga tužiteljima pripada pravo na trošak podneska od 13. prosinca 2021. kojim se očituju na odgovor na tužbu (Tbr. 8/1), te trošak pristupa na ročište 18. siječnja 2022. (Tbr. 9/1), u iznosu od po 100 bodova, a koji uvećani za 40% (Tbr. 36) iznose po 140 bodova, uz vrijednost boda od 10,00 kn (kako su tužitelji i zatražili - čl. 2. st. 1. ZPP), te pripadajući PDV od 25% (Tbr. 42) tužiteljima pripada trošak za navedene radnje u iznosu od po 1.750,00 kn, a ne u iznosima od po 1.312,50 kn kako su to sudovi dosudili.
16.2. Pored navedenog, tužiteljima pripada i trošak pristupa na ročište za objavu presude od 3. ožujka 2022. po Tbr. 9/3, Tbr. 36 i Tbr. 42 Tarife u iznosu od 875,00 kn/116,14 eur. Međutim, s obzirom da je tužitelj zatražio trošak u iznosu od 500,00 kn zajedno s pripadajućim PDV od 25% (125,00 kn), to tužiteljima sukladno odredbama čl. 2. st. 1. ZPP u vezi sa Tbr. 9/3 i Tbr. 42 Tarife pripada ukupno 625,00 kn na ime troška pristupa na ročište za objavu presude.
16.3. Dakle, s obzirom da tužiteljima nakon spajanja parnica za naprijed navedene radnje pripada trošak parničnog postupku u iznosu od ukupno 4.125,00 kn/ 547,48 eur sukladno odredbama Tbr. 9/1, Tbr. 81/1 i Tbr. 9/3 u vezi sa Tbr. 36, Tbr. 42 i čl. 2. st. 1. ZPP, a s obzirom da je tužiteljima na ime tih troškova priznat ukupan iznos 3.281,25 kn kn/435,50 eur, valjalo je tužiteljima priznati i daljnji trošak u ukupnom iznosu 843,75 kn/111,98 eur. U skladu s Tbr. 36 iznos povišene nagrade dijeli se na jednake dijelove prema broju zastupanih osoba, pa podijelivši navedeni iznos na 5 tužitelja, proizlazi da svaki tužitelj nakon spajanja parnica, pored dosuđenog iznosa ima pravo i na daljnji iznos od po 168,65 kn/22,38 eur sa zateznom kamatom.
17. Tužiteljima pripadaju i troškovi sastava žalbe (Tbr. 10/1 i Tbr. 7/1 Tarife) u iznosu od 1.750,00 kn/232,26 eur, što uz pripadajući PDV od 25% (Tbr. 42) čini ukupan iznos 2.187,50 kn/290,33 eur na ime troška za sastav žalbe. Navedeni iznos podijeljen na 5 tužitelja iznosi 437,50 kn/58,07 eur, koliko pripada svakom od tužitelja (točka II. izreke).
18. Tužiteljima je, u povodu revizije, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: Tarifa) revizijski sud, visinu ovog troška utvrdio prema vrijednosti predmeta spora od 20.652,14 kn/2.741,01 eura, a trošak je obračunat u skladu s Tbr. 7/1, Tbr. 10/5 i Tbr. 54 Tarife, tj. prema Tarifi i vrijednosti boda koji su na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije u iznosima od po 300,00 eur u skladu s Tbr. 7/1, Tbr. 10/5 i Tbr. 54 Tarife, što čini iznos od 600,00 eur za obje radnje, što uz pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46) čini ukupan iznos troškova tužitelja u povodu revizije u iznosu 750,00 eur/5.650,87 kn). S obzirom da navedeni trošak podijeljen na 5 tužitelja čini iznos od po 150,00 eur za svakog tužitelja, valjalo je odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
19. Zbog svega navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
20. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450).
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić