REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4900/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćuković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3693/2024-3 od 22. srpnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-125/2020-45 od 14. lipnja 2024., na sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužitelju FŠ podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3693/2024-3 od 22. srpnja 2025. u dijelu pod točkom III. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-125/2020-45 od 14. lipnja 2024. i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose preplata na ime utvrđenih ništetnih odredaba ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF, tekućih od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30. rujna 2015., kao i pod točkom IV. izreke, u odnosu na pitanje:

„Da li potrošač koji je zaključio Dodatak Ugovora o konverziji ima pravo, u posebnom postupku, zahtijevati povrat onoga što je pretplaćeno temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi?“.

II. Odbija se prijedlog tuženika Addiko Bank d.d., za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d., u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P -125/2020-45 od 14. lipnja 2024. odbijen je glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ugovor u cijelosti ništetan (točka 1.), prihvaćen je eventualni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbe u vezi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule (točka 2.), naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 7.306,66 EUR-a (na ime preplate s osnova promjene kamatnih stopa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom 2. stavkom drugim izreke) od dospijeća pa do isplate, i naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 12.564,39 EUR-a (na ime preplate s osnova tečajnih razlika) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom 2. stavkom drugim izreke) od plaćanja pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a pod točkom 3. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos parnični trošak u iznosu od 6.637,07 EUR-a.

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 3693/2024-3 od 22. srpnja 2025. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom 1. i pod točkom 2. stavkom prvim izreke (točka I. i II. izreke drugostupanjske presude), a preinačena je navedena prvostupanjska presuda pod točkom 2. stavkom drugim i trećim i točkom 3. te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplate iznosa 7.306,66 EUR-a, zatim iznosa 12.564,39 EUR-a, sve sa zateznim kamata tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden u točki III. izreke drugostupanjske presude od dospijeća i plaćanja pa do isplate), a pod točkom IV. izreke drugostupanjske presude je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove cijele parnice.

3. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv navedene drugostupanjske presude.

4. Nije odgovoreno na prijedloge.

U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije

5. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:

„Da li potrošač koji je zaključio Dodatak Ugovora o konverziji ima pravo, u posebnom postupku, zahtijevati povrat onoga što je pretplaćeno temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno da li je u mogućnosti u posebnom postupku, pojedinačnom tužbom, dokazivati da u konverziji nije potpuno obeštećen?

Da li je i Županijski sud dužan cijeniti i uzeti u obzir sve navode stranaka odnosno činjenice na temelju kojih stranka ukazuje osnovanost svojeg zahtjeva?“.

5.1. Tužitelj smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5.2. U prijedlogu je tužitelj također naveo da mu se pobijanom odlukom čini povreda temeljnih prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), sadržanih u čl. 19. st. 2., čl. 26. i čl. 29. st. 1. Ustava.

6. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je postavljeno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu kako je u bitnom navedeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. i Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025.

7. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

8. U odnosu na preostalo (dio prvog i drugo) postavljeno pitanje, te u odnosu na navod tužitelja da su mu povrijeđena temeljna prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije

9. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da mu se protiv odluke o utvrđenju i odluke o trošku sadržane u drugostupanjskoj presudi dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:

„1. Može li sud, primjenom čl. 502.c ZPP-a u tužbi tužitelja kao potrošača na kojeg se odnose presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, bez obzira što banka, ovdje tuženik, u parnici tvrdi da u spornom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, a ako i jest, da promjene kamatne stope nisu dovele do bitne neravnoteže, a za koje tvrdnje predlaže adekvatne materijalne i personalne dokaze, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

2. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli? 3. Ima li korisnik kredita pravni interes voditi postupak za utvrđenjem odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskom franku i promjenjivoj kamatnoj stopi unatoč tomu što su te odredbe retroaktivno izmijenjene Aneksom koji je sklopljen na temelju ispravne primjene Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) i unatoč tomu što njegov tužbeni zahtjev nije utemeljen na općem razlogu ništetnosti, neovisnom o posebnom zakonskom uređenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15)?

4. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

5. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

6. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinijena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

7. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

8. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

9. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“.

9.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljava ju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP.

9.2. Kao razlog postavljenim pitanjima tuženik navodi da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, kao i da pobijana presuda odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, pri čemu se poziva na revizijske odluke broj Rev-895/2003, Rev- 18/2018-2, Rev-637/2019-2 i Rev-2245/2017.

9.3. U prijedlogu je tuženik naveo da su mu pobijanom odlukom povrijeđena ustavna prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 3., čl. 14. st. 2. i čl. 26. st. 1. Ustava.

10. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

11. U odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje, navodi se da o odgovoru na ta pitanja ne ovisi odluka o sporu. Naime, tim pitanjima tuženik polazi od toga da sud u tijeku postupka nije proveo dokaze predložene po tuženiku (saslušanje personalnih i materijalnih dokaza), međutim, iz obrazloženja nižestupanjskih odluka ne proizlazi da je tijekom postupka tuženik predlagao dokaze koje je sud odbio provesti. U odnosu na treće postavljeno pitanje niže stupanjski sudovi su izrazili stajalište koje je u skladu s odlukom ovog suda poslovni broj Rev-2743/2018 od 11. listopada 2022., u odnosu na četvrto postavljeno pitanje niže stupanjski sudovi su izrazili stajalište koje je u skladu s odlukom ovog suda poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. Peto postavljeno pravna pitanje nije važno za odluku u sporu, jer se nižestupanjske odluke ne temelje na činjeničnoj presumpciji da je pravni prednik tuženika bio nepošten. Šesto, sedmo, osmo i deveto pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer se u konkretnom slučaju ne radi o popunjavanju pravnih praznina već o utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu i isplati onoga što je naplaćeno preko dijela koji nije obuhvaćen ništetnošću.

12. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud odbio prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP i odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

13. Nadalje, odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

14. Tuženik u bitnom navodi da je odluka drugostupanjskog suda arbitrarna, čime da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

15. Ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se o povredi kojih procesnopravnih odnosno materijalnopravnih odredbi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnih prava.

15.1. Drugostupanjska odluka donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravna stajališta i primjenu zakona sud je obrazložio na valjan i prihvatljiv način. Imajući na umu sve izneseno, drugostupanjska odluka nije očigledno nezakonita, arbitrarna niti očito nerazumna, te stoga tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje.

16. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog ustavom, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić