Poslovni broj: Usž-2855/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja od sutkinja tog suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1442/2023-15 od 25. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija i potvrđuju se točke I., II., III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1442/2023-15 od 25. ožujka 2025.

II. Poništava se točka V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1442/2023-15 od 25. ožujka 2025.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak prvostupanjskog upravnog spora u preostalom iznosu od 1.250,00 eura (slovima : tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu daljnjih troškova prvostupanjskog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura).

V. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura (slovima: tisuću petsto šezdeset i dva eura i pedeset centi) u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/II-502-03/23- 01/23, URBROJ: 338-01-06-05-23-06 od 21. ožujka 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502- 03/22-02/242, URBROJ: 338-21-02-02-22-04 od 23. studenoga 2022. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke tužitelju je priznata ozljeda dijagnoze šifre prema 10. reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (dalje: MKB-10) S16 (ozljeda mišića i tetiva u području vrata) kao ozljeda na radu nastala 11. studenoga 2022. i priznata su mu prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Točkom IV. izreke nalaženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude, dok je točkom V. izreke (u izreci pogrešno navedena kao točka IV.) odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.

2. Rješenjem tuženika od 21. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. studenoga 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje ozljede nastale 11. siječnja 2022., izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S00.0, ozljedom na radu te mu u vezi nastale ozljede nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tuženik žalbom pobija zakonitost točaka I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude zbog povreda pravila upravnog spora.

3.1. Ističe da iz sadržaja spisa i pobijane presude proizlazi da je tužitelj u upravnom postupku zatražio za događaj od 11. siječnja 2022. priznavanje dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji S 00 (površinske ozljede glave) te da nije sporno da tužitelj u predmetnom događaju nije zadobio ozljedu predmetne dijagnoze, kao i da je kod tužitelja za isti događaj tek u upravnom sporu utvrđeno postojanje druge dijagnoze na temelju medicinske dokumentacije koja je priložena tek uz tužbu. Smatra da u tim okolnostima nije bilo osnove poništiti rješenje tuženika i priznati tužitelju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu za sporni događaj prema dijagnozi šifre prema MKB-10 S16 jer je postupak pred tuženikom proveden na temelju zakona te su u tom postupku utvrđene sve relevantne činjenice na temelju dokumentacije koja je bila priložena spisu. Ističe da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju prekoračio svoje ovlasti iz Zakona o upravnim sporovima, a tim više što tužitelj nije niti odustao od inicijalnog tužbenog zahtjeva.

3.2. Zbog navedenih razloga osporava i odluku o troškovima upravnog spora. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odredio trošak za zastupanje na raspravi 7. siječnja 2025. i 11. ožujka 2025. te za sastav podneska od 29. siječnja 2025. jer se ne radi o opravdanim izdacima učinjenim u tijeku ili povodu spora. Navodi da je sud zaključio da sastav tužbe tužitelja nije opravdan jer se podnošenje tužbe moglo izbjeći da je tužitelj svu medicinsku dokumentaciju priložio tijekom upravnog postupka te s obzirom na to da se radi o propustu punomoćnika tužitelja u zastupanju, smatra da bi u konačnici on trebao snositi trošak zastupanja svoje stranke te odgovarati za bilo kakvu štetu nastalu tim propuštanjem.

3.3. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti točke I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude.

4. Tužitelj žalbom pobija zakonitost točke V. izreke prvostupanjske presude prvostupanjske presude zbog povreda pravila upravnog spora. Osporava stajalište prvostupanjskog suda da se u upravnom postupku ozljeda dijagnoze šifre prema MKB-10 S16 nije mogla priznati kao ozljeda na radu jer nije dostavio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju u skladu s člankom 47. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da je prijavu o ozljedi na radu ispunio i potpisao njegov poslodavac, dok je dijagnozu šifre naveo njegov doktor opće prakse što znači da on nije osobno sudjelovao u prvostupanjskom upravnom postupku. Tim više što je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela odbijen zahtjev uz obrazloženje da nisu ispunjene pravne pretpostavke iz članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno medicinski aspekt nije niti utvrđivan od strane upravnog tijela pa stoga prvostupanjsko upravno tijelo nije niti tražilo dodatnu medicinsku dokumentaciju niti je uopće dalo spis na ocjenu svojem Liječničkom povjerenstvu. Tek je u žalbenom upravnom postupku provedeno stručno-medicinsko vještačenje u kojem je Liječničko povjerenstvo Direkcije donijelo zaključak da se ozljede vlasišta ne može uzročno – posljedično povezati s prijavljenim događajem, međutim od njega nije zatražena dostava daljnje medicinske dokumentacije. Stoga je bio prisiljen pokrenuti upravni spor protiv tuženika te je uz tužbu dostavio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju. Citira članak 9. stavak 1. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te smatra da tuženik nije postupio u skladu s istim niti je pravilno proveo stručno -medicinsko vještačenje, već je postupku pristupio suviše formalistički. Ističe da mu pripada i trošak sastava tužbe jer bez tužbe ne bi ni bilo upravnog spora, a tužba je posljedica negativnog rješenja tuženika, a ne njegove inercije u upravnom postupku. Traži naknadu troška za podnesak od 9. lipnja 2023. kojim se očitovao na navode iz odgovora na tužbu. Predlaže poništiti točku V. presude i usvojiti zahtjev za trošak upravnog spora u cijelosti. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika ističe da je žalba tuženika u cijelosti neosnovana. Navodi da je upravni spor pokrenuo kako bi osporio zaključak tuženika da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje ozljede na radu te je uz tužbu priložio i dodatnu liječničku dokumentaciju. Tuženik je u upravnom sporu nakon primitka tužbe i nove medicinske dokumentacije i nadalje osporavao osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti te je tek nakon prvog ročišta i poziva suda dostavio očitovanje svog Liječničkog povjerenstva iz kojeg proizlazi da mu se ozljeda od 11. siječnja 2022. ipak može priznati ozljedom na radu pod drugom dijagnozom, šifre S16. Ističe da je podneskom od 29. siječnja 2025. uskladio tužbeni zahtjev te je tražio da mu se kao ozljeda na radu prizna šifra dijagnoze S16. Smatra da bi bilo protivno načelu učinkovitosti i načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa primoravati ga da podnosi novi zahtjev prvostupanjskom upravnom tijelu radi priznanja ozljede na radu pod šifrom S16, a za koje postupke je neizvjesno koliko će još trajati i kada će stranka ostvariti traženo pravo. Predlaže odbiti žalbu te traži naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

6. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

7. Ispitujući osporavane presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog tužitelj pobija točku V. izreke presude, dok ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu.

8. Upravni postupak koji je prethodio upravnom sporu pokrenut je prijavom poslodavca tužitelja od 27. siječnja 2022. za priznavanje ozljede dijagnoze šifre prema MKB-u S 0.0 (površinska ozljeda vlasišta) ozljedom na radu za događaj 11. siječnja 2022.

9. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. studenoga 2022. odbijen je zahtjev od 27. siječnja 2022. jer je utvrđeno da se ozljeda dogodila u vremenu koje nije u vremenski opravdanoj povezanosti s odlaskom s posla.

10. U drugostupanjskom upravnom sporu na temelju podataka iz spisa prvostupanjskog javnopravnog tijela, ugovora o radu tužitelja, rasporeda rada kod poslodavca u razdoblju od 10. do 16. siječnja 2022. utvrđeno je da je tužitelj sudjelovao u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 11. siječnja 2022. u 14.00 sati na adresi [adresa] te da se predmetna prometna nesreća može dovesti u vremensku i prostornu povezanost s redovitim odlaskom tužitelja s posla.

10.1. Pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, KLASA: UP/11-502-03/22-01/940, URBROJ: 338-01-10-04-23-04 od 23. veljače 2023., kojim je utvrđeno da u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nije evidentirana bolnost u području vlasišta niti je klinički opisana ozljeda u području vlasišta. Ocjenjuje da predmetna ozljeda nije verificirana i ne može se uzročno- posljedično povezati s događajem od 11. siječnja 2022.

10.2. Tuženik je na temelju nalaza, mišljenja i ocjene od 23. veljače 2023. odbio žalbu tužitelja.

11. U upravnom sporu tužitelj je uz tužbu dostavio dodatnu medicinsku dokumentaciju u kojoj se navodi da je u prometnoj nesreći od 11. siječnja 2022. tužitelj zadobio ozljedu dijagnoze S13.4 (uganuće i nategnuće cervikalne kralježnice). Raspravnim rješenjem od 7. siječnja 2025. prvostupanjski sud je pozvao tuženika da dostavi očitovanje Liječničkog povjerenstva na medicinsku dokumentaciju koja je priložena tek u upravnom sporu.

11.1. Tuženik je podneskom od 23. siječnja 2025. dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva tuženika od 17. siječnja 2025. U očitovanju navodi da se nakon uvida u kompletnu dostavljenu medicinsku dokumentaciju ostaje kod nalaza, mišljenja i ocjene od 23. veljače 2023., odnosno da se ozljeda dijagnoze šifre prema MKB -10 klasifikaciji S00.0 ne može uzročno-posljedično povezati sa štetnim događajem od 11. siječnja 2022. jer ista nije verificirana u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Između ostaloga se utvrđuje da se ozljeda pod dijagnozom šifre prema MKB -10 klasifikaciji S16 može uzročno-posljedično povezati s opisanim događajem od 11. siječnja 2022. jer je kliničkim pregledom kirurga 25. siječnja 2022. i neurologa dana 15. veljače 2022. utvrđena napeta paravertabralna muskulatura vrata, palpatorna bolnost paravertabralne muskulature vrata i umjereno bolne kretnje vratom u svim smjerovima što opisuje distenziju (istegnuće) ligamenata i mišića vrata opisane dijagnozom S16, koja je mogla nastati na opisani način (trznuo glavom prema naprijed). Ozljede dijagnoza MKB-10 klasifikaciji S13.4 i S70.1 ne mogu se uzročno posljedično povezati s događajem od 11. siječnja 2022.

12. Tužitelj je podneskom od 29. siječnja 2025. uskladio tužbeni zahtjev s očitovanjem Liječničkog povjerenstva od 17. siječnja 2025. na način da traži da mu se ozljeda nastala 11. siječnja 2022. dijagnoze prema MKB-10 klasifikaciji šifre S16, prizna ozljedom na radu te da mu se u vezi nastale ozljede priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i u upravnom sporu pribavljenog očitovanja Liječničkog povjerenstva tuženika od 17. siječnja 2025. te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio članak 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23. ; dalje: Zakon), poništio upravna rješenja i tužitelju priznao prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

14. U skladu s člankom 49. stavcima 1. do 3. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio.

15. Tužitelj je upravni spor pokrenuo radi poništenja upravnih rješenja kojima mu nije priznato pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. To što je tužitelju osporenom presudom to pravo priznato po osnovi druge dijagnoze, a ne one navedene u zahtjevu kojim je pokrenut upravni postupak, ne utječe na zakonitost iste. Imajući u vidu citirane odredbe, prvostupanjski sud, kao sud pune jurisdikcije, ovlašten je odlučne činjenice utvrditi na temelju dokaza provedenih i u upravnom sporu, a što je u konkretnom slučaju i učinio te je na temelju medicinske dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu i pribavljenog očitovanja Liječničkog povjerenstva tuženika od 17. siječnja 2025. utvrdio da se ozljeda pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S16 može uzročno-posljedično povezati s opisanim događajem od 11. siječnja 2022. Stav tuženika da se u ovim postupcima odlučuje isključivo o dijagnozama koje su navedene u prijavi o ozljedi na radu predstavlja pretjerani formalizam u odlučivanju. Stoga nije osnovan žalbeni navod tuženika da je u predmetnom sporu moguće ispitivati zakonitost rješenja tuženika samo na temelju dokumentacije koja je priložena spisu u upravnom postupku.

16. Također, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj uspio u upravnom sporu i ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavaka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a. Ovo iz razloga što su prvostupanjskom presudom poništena rješenja upravnih tijela i tužitelju su priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu . Također je prvostupanjski sud pravilno utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak za zastupanje na raspravama 7. siječnja 2025. i 11. ožujka 2025. te sastav podneska od 29. siječnja 2025., koji je određen u skladu s Tbr. 27. točki 1. alineji 2., Tbr. 46. i Tbr. 54., u vezi s Tbr. 52. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.; dalje: Tarifa) u iznosu od 3.750,00 eura.

17. Zbog navedenog, ovaj Sud žalbene navode tuženika smatra neosnovanima te je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.

18. Međutim, ovaj Sud ne nalazi uvjerljive i logički opravdane razloge za pravnu i činjeničnu osnovu koja je utvrđena u upravnom sporu u odnosu na odbijanje zahtjeva tužitelja za naknadu troška za sastav tužbe.

19. Stav je prvostupanjskog suda da trošak sastava tužbe nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a jer se podnošenje iste moglo izbjeći da je tužitelj svu medicinsku dokumentaciju priložio tijekom upravnog postupka, odnosno da je postupio prema članku 47. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine, 47/09., 110/21.). Navodi da u situaciji kada je uz prijavu ozljede na radu priložena medicinska dokumentacija, tuženik ne može znati da ista u konkretnom slučaju nije potpuna jer jedino osiguranik zna koju sve medicinsku dokumentaciju posjeduje vezano uz određenu ozljedu.

20. Člankom 127. stavkom 1. Zakona propisano je da u postupcima o pravima iz obveznoga zdravstvenog osiguranja sudjeluju liječnička povjerenstva Zavoda. Prema stavku 2. članka 127. Zakona liječnička povjerenstva iz stavka 1. tog članka provode stručno-medicinsko vještačenje o pravu osigurane osobe iz obveznoga zdravstvenog osiguranja te donose odluku u obliku nalaza, mišljenja i ocjene. Prema stavku 3. istog članka ovlasti i način rada liječničkih povjerenstava, područje njihove nadležnosti te izgled i sadržaj tiskanice nalaza, mišljenja i ocjene utvrđuje općim aktom Zavod uz suglasnost ministra nadležnog za zdravlje.

21. Članak 47. stavak 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20., 2/22.; dalje: Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti) propisano je da se prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti podnosi za slučaj ozljede na radu u roku od 8 dana od dana nastanka ozljede na radu.

22. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“, 8/15., 17/15., 41/15., 104/17., 34/18., 63/22.; dalje: Pravilnik) propisano je da kada tijekom provođenja stručno-medicinskog vještačenja u postupku pokrenutom na osnovi zahtjeva osigurane osobe za priznavanjem pojedinog prava ili na osnovi prijedloga izabranog doktora osigurane osobe, odnosno doktora specijalista ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovorne ordinacije privatne prakse, Liječničko povjerenstvo nije u mogućnosti donijeti valjanu ocjenu jer uz zahtjev osigurane osobe, odnosno uz prijedlog nije priložena relevantna medicinska dokumentacija, odnosno prijedlog nije obrazložen ili nije dostatno obrazložen, obvezno je od osigurane osobe, izabranog doktora, odnosno doktora specijalista zatražiti medicinsku dokumentaciju, odnosno obrazloženje ili dopunu obrazloženja. Stavkom 2. istog članka Pravilnika propisano je da u slučaju kada Liječničko povjerenstvo dopunu dokumentacije traži od osigurane osobe, obvezno joj je naznačiti koju dokumentaciju je obvezna dostaviti te joj odrediti rok dostave potonje koji ne može biti duži od osam dana. Pri tome je osiguranu osobu potrebno upozoriti da će, ako u ostavljenom roku ne dostavi traženo, nalaz, mišljenje i ocjena biti donijeti na osnovi raspoložive dokumentacije i u skladu s njom utvrđenim činjeničnim stanjem. Prema stavku 4. istog članka Pravilnika Liječničko povjerenstvo u postupku stručno-medicinskog vještačenja ne može donijeti negativnu ocjenu samo iz razloga jer za donošenje valjane ocjene nije raspolagalo dostatnom dokumentacijom, a da prije toga nije provelo postupak utvrđen stavcima 1. do 3. toga članka.

23. Iz spisa predmeta proizlazi da je prijavu o ozljedi na radu ispunio i potpisao poslodavac tužitelja dok je dijagnozu šifre S 00.0 naveo njegov liječnik obiteljske medicine. Prvostupanjsko upravno tijelo je odbilo priznati tužitelju predmetu ozljedu kao ozljedu na radu uz obrazloženje nisu ispunjene pravne pretpostavke iz članka 66. Zakona te medicinski aspekt nije niti utvrđivan. Tuženik je donio pobijano drugostupanjsko rješenje u kojem navodi kako je prvostupanjsko upravno tijelo pogrešno utvrdilo da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pravne pretpostavke te utvrđuje da nisu ispunjene ni medicinske pretpostavke jer je Liječničko povjerenstvo ocijenilo da predmetna ozljeda šifre S 00.0 nije verificirana i ne može se uzročno - posljedično povezati s događajem od 11. siječnja 2022.

24. Iz navedenog proizlazi da je Liječničko povjerenstvo, nakon što je na temelju analize dostavljene medicinske dokumentacije utvrdilo da ozljeda dijagnoze S 00.0 nije verificirana, odnosno da se ne spominje u medicinskoj dokumentaciji niti je u dokumentaciji evidentirana bolnost vlasišta i klinički opisana ozljeda u području vlasišta, propustilo postupiti po članku 9. Pravilnika i omogućiti tužitelju neposredno ili putem liječnika primarne zdravstvene zaštite, dostavu daljnje medicinske dokumentacije kojom bi se na nedvojben način utvrdilo da li se u konkretnom slučaju radi o ozljedi dijagnoze za koju se traži priznavanje prava s osnove ozljede na na radu, odnosno od nadležnog liječnika zatražiti dodatna očitovanja o postavljanju predmetne dijagnoze.

25. Stoga ovaj Sud smatra da Liječničko povjerenstvo nije provelo postupak predviđen člankom 9. stavcima 1. do 3. Pravilnika te u postupku stručno -medicinskog vještačenja nije moglo donijeti negativnu ocjenu samo iz razloga jer nije raspolagalo dostatnom dokumentacijom. Kao što sam prvostupanjski sud navodi samu šifru dijagnoze prema MKB-10 klasifikaciji utvrđuje liječnik primarne zdravstvene zaštite osiguranika i potom liječnička povjerenstva tuženika, dok sam osiguranik nema stručno medicinsko znanje da bi mogao utvrditi pravilnu MKB šifru dijagnoze . Pogrešno ispunjena prijava o ozljedi na radu ne može ići na štetu osigurane osobe , a tim više što prema članku 47. stavku 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne postoji subjektivni zastarni rok za podnošenje prijave o ozljedi na radu od 8 dana od dana nastanka ozljede na radu.

26. Slijedom navedenog, ovaj Sud ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da se podnošenje tužbe moglo izbjeći da je tužitelj svu medicinsku dokumentaciju priložio tijekom upravnog postupka. Tužba je podnesena radi poništenja rješenja upravnih tijela koja su donesena u postupku koji nije proveden u skladu s citiranim propisima. Dakle, odbijanjem zahtjeva tužitelja za naknadu troška za sastav tužbe prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio članak 144. stavak 1. ZUS-a, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke o troškovima upravnog spora.

27. Trebalo je stoga tužitelju, na temelju članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, dosuditi trošak za sastav tužbe kao opravdanog troška učinjenog tijekom spora u iznosu od 1.250,00 eura, u skladu s Tbr. 27. točki 1., Tbr. 46. i Tbr. 54., u vezi s Tbr. 52. stavak 3. Tarife.

28. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška za sastav podneska od 9. lipnja 2023. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud odbio zahtjev za naknadu troškova za sastav predmetnog podneska pogrešno navodeći da se radi o podnesku od 29. siječnja 2025. Budući da iz sadržaja podneska od 9. lipnja 2023. proizlazi da se u istome ponavljaju navodi tužbe te isti ne sadrže činjenična niti pravna razlaganja koja bi pridonijela uspjehu u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji osnova iz članka 144. stavka 1. ZUS-a da se dosudi trošak te je pravilno u tom dijeli odbio zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

29. Imajući u vidu razloge zbog kojih je usvojena žalba tužitelja u odnosu na odluku o troškovima za sastav tužbe, ovaj Sud smatra da odbijanjem dijela žalbe tužitelja koji se odnosi na naknadu troška za sastav podneska od 9. lipnja 2023., tužitelj samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva nije uspio, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi te stoga na temelju članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 3. ZUS-a ima pravo i na naknadu troška za sastav žalbe u zatraženom iznosu od 1.562,50 eura koji je određen u skladu s Tbr. 27. točkom 3., Tbr. 46. i Tbr. 54., u vezi s Tbr. 52. stavak 3. Tarife.

30. Tužitelj potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora budući da isti ne sadrži činjenična niti pravna razlaganja koja bi utjecala na odluku u ovom sporu pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.

31. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 2. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točkama II., III. i V. izreke, dok je na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučeno kao u točki IV. izreke, a na temelju članka 144. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki VI. izreke ove presude.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić