Poslovni broj: Usž-3996/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JG, Republika Slovenija, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Puhovac, odvjetnik iz Rijeke, Šime Ljubića 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-994/2024-9 od 27. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-994/2024-9 od 27. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/365, URBROJ: 443-02-03-12-02-24-04 od 17. svibnja 2024. (točka I. izreke), a ujedno se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 17. svibnja 2024. naređeno je tužitelju, kao vlasniku i investitoru, da u roku 15 dana ukloni građevine detaljno opisane točkom 1. izreke tog rješenja, a izgrađene izvan granica građevinskog područja, unutar zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 m, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naselje Bašanija, bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole.

3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, iznosi prigovore koji se odnose na procesne povrede prilikom provođenja inspekcijskog nadzora te prigovara da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir navod tužitelja da je pred nadležnim tijelom podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji još nije pravomoćno okončan. Smatra upitnim na koji je način i čime građevinski inspektor mjerio predmetne nekretnine, odnosno na koji način je nesporno utvrdio da je uistinu riječ o nekretninama u vlasništvu tužitelja. S tim u vezi, tužitelj je predložio izvođenje dokaza i to saslušanje TG, dipl.ing.građ., inspektora tuženika i provođenje uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke te saslušanje tužitelja, a koje prijedloge je prvostupanjski sud neosnovano odbio, zbog čega, prema mišljenju tužitelja, činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. S obzirom na postupak ozakonjenja , koji je u tijeku, naloženim uklanjanjem predmetnih građevina za tužitelja bi nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti te bi bilo povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Ukazuje na rješenje tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24- 02/365, URBROJ: 443-02-03-12-02-24-18 od 28. lipnja 2024., kojim se prekida postupak izvršenja pobijanog rješenja tuženika od 17. svibnja 2024. godine. Smatra da je tuženik tim rješenjem izmijenio ovdje osporavano rješenje tuženika kojim se nalaže uklanjanje. Navodi da je gradnja na predmetnoj čestici dovršena 2010., odnosno da se na predmetnoj čestici, ne izvode nikakvi radovi, osobito ne u vidu gradnje pa da bi se radilo o gradilištu, te je ujedno na potonju okolnost i predložio izvođenje dokaza, a koje dokaze prvostupanjski sud nije provodio. Ističe da je pobijano rješenje tuženika, doneseno po tuženiku, Državnom inspektoratu, Građevinskoj inspekciji, Područnom uredu u Rijeci, Ispostavi u Pazinu, međutim, u uvodu istog, vidljivo je kako je isto doneseno od strane nadležnih inspektora tuženika pri Područnom uredu u Splitu, a o kojoj okolnosti je tužitelj bio informiran nakon zaprimanja inspekcijskog zapisnika s pozivom na očitovanje, pri čemu je opunomoćenik tužitelja bio obaviješten kako se cjelokupni predmet i spis predmeta fizički nalazi u Splitu, gdje se isključivo može obaviti uvid u isti spis, kao i dobiti sve informacije vezane uz isti. Smatra da je opisanim okolnostima narušeno (i povrijeđeno) načelo sudjelovanja stranke u postupku, u smislu omogućavanja stranci da se valjano očituje na činjenice utvrđene inspekcijskim postupkom i da osporavano rješenje ne sadržava potpuno obrazloženje jer iz njega nisu vidljivi razlozi i odlučujuće okolnosti, a prvostupanjski sud je navedeno zanemario, čime je povrijeđeno pravo tužitelja na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti s ustavnopravnog aspekta zaštite prava na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku i jednakost oružja. Smatra da je bilo potrebno omogućiti mu prisustvo prilikom inspekcijskog nadzora. Slijedom svega navedenog, predlaže usvojiti žalbu , poništiti pobijanu presudu te otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar u korist tužitelja, te zahtijeva naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora i žalbenog postupka na teret tuženika, s pripadajućim zateznim kamatama.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, iz razloga navedenih ovosudnom presudom.

7. Prvostupanjski upravni sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je, ispravnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava u sporu, pravilno ocijenio zakonitim osporavano rješenje tuženika, kojim je utvrđeno da je predmetnom gradnjom, bez odgovarajućeg akta kojim se odobrava gradnja, povrijeđen članak 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19., dalje: ZG), koju povredu je građevinski inspektor dužan spriječiti i sankcionirati, sukladno članku 103. stavku 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18.,117/21., 67/23., 115/23., dalje ZDI).

8. Osporavano rješenje temelji se na rezultatima inspekcijskog nadzora bespravne gradnje od 10. travnja 2024. na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], o čemu je sastavljen zapisnik, KLASA: UP/I-362-02/24-02/365, URBROJ: 443-02-03-12-02- 24-01. Tijekom inspekcijskog nadzora izvršeno je fotografiranje i mjerenje građenja te je izvršen uvid u Prostorni plan uređenja Grada Umaga , pri čemu je utvrđeno kako se navedena zemljišna čestica, na kojoj su izgrađene predmetne građevine, nalazi izvan građevinskog područja, a unutar ZOP-a. Također, izvršen je uvid i u službenu dokumentaciju Upravnog odjela za izdavanje akata za gradnju Grada Umaga te je pritom utvrđeno da za građenje predmetnih građevina nije izdana građevinska dozvola. Utvrđeno je da je tužitelj pred nadležnim tijelom podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uvidom u pribavljenu arhitektonsku snimku izvedenog stanja iz lipnja 2013. godine, broj elaborata:

1976/LSA, te arhitektonsku snimku izvedenog stanja iz svibnja 2019., broj elaborata:

2742/PLNOVA, oba elaborata izrađena od ovlaštenog arhitekta OG d.i.a., utvrđeno je da je tužitelj i nakon dostavljenih arhitektonskih snimaka izvedenog stanja nastavio sa dogradnjom i izgradnjom novih građevina, bez obzira što upravni postupak za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije pravomoćno okončan. Predmetni zapisnik dostavljen je tužitelju na očitovanje. Tužitelj se podneskom od 3. svibnja 2024. očitovao na zapisnik, izjasnivši se kao investitor predmetne gradnje koju je započeo 2010. godine.

9. Odredbom članka 106. stavka 4. ZDI-a propisano je da, ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke pa okolnost što tužitelj nije bio prisutan očevidu, ne dovodi do nezakonitosti rješenja tuženika jer je tužitelju u upravnom postupku omogućeno očitovanje, a u daljnjem postupku mu je omogućeno sudjelovanje u upravnom sporu u kojem je održano i ročište .

10. S obzirom da tužitelj niti ne tvrdi da za predmetnu gradnju posjeduje građevinsku dozvolu, to je osnovano prvostupanjski sud, temeljem ovlaštenja propisanog odredbom članka 49. stavka 3. ZUS-a uzeo u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u upravnom postupku, a koje je, i po ocjeni ovoga Suda, valjana osnova za donošenje inspekcijskog rješenja tuženika.

11. Nadalje, a nasuprot shvaćanju tužitelja, rješenje o prekidu izvršenja osporavanog rješenja - koje je u konkretnom slučaju doneseno na temelju članka 42. Zakona o postupanju s nezakonitom izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje: ZPNIZ) u odnosu na dio nekretnina navedenih u osporavanom rješenju zbog postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju koji je u tijeku - nije od utjecaja na zakonitost inspekcijskog rješenja, jer je predmet ovog postupka ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju (ovdje izvršnog naslova), a ne postupak izvršenja tog rješenja. Međutim, s tim u vezi za napomenuti je da je postupak izvršenja osporavanog rješenja prekinut u odnosu na pojedine nekretnine čije je uklanjanje naloženo osporavanim rješenjem, i to do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju, dok se u odnosu na ostale nekretnine postupak izvršenja nastavlja i nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti tog rješenja.

12. Ovaj Sud ne nalazi osnovanim prigovor tužitelja da je osporavano rješenje sastavljeno protivno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a, s obzirom da je istim utvrđeno činjenično stanje, kao i razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza i donošenju odluke te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar.

13. U odnosu na prigovor tužitelja vezano za nadležnost tijela koje je donijelo rješenje, valja ukazati na odredbu članka 32. ZDI-a, prema kojem inspektor raspoređen na radno mjesto u središnjem uredu Državnog inspektorata prema potrebi može obavljati inspekcijske poslove na cjelokupnom području Republike Hrvatske (stavak 2.), a inspektor u područnom uredu i ispostavi područnog ureda zbog potrebe posla ili učinkovitijeg obavljanja inspekcijskih poslova, po prethodnom ovlaštenju glavnog državnog inspektora, privremeno može obavljati inspekcijske poslove izvan svoje mjesne nadležnosti, dok članak 84. stavak 2. ZUP-a propisuje mogućnost razgledavanja spisa predmeta u službenim prostorijama drugog javnopravnog tijela, različitog od tijela pred kojim se vodi postupak. Stoga, iako je iz osporenog rješenja vidljivo da je u konkretnom predmetu postupao viši građevinski inspektor građevinske inspekcije Splitsko-dalmatinske županije, Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, kao donositelj rješenja naveden je Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, Ispostava u Pazinu, koje tijelo je u konkretnom slučaju mjesno nadležno prema članku 115. stavku 3. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata (“Narodne novine”, broj 97/20., 119/20., 104/21.).

13.1. Tužitelju je ujedno dana mogućnost pokretanja upravnog spora u skladu s člankom 13. stavcima 2. i 4. ZUS-a upravo pred sudom na području kojeg javnopravno tijelo koje je donijelo odluku (Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, Ispostava u Pazinu), ima sjedište, a koje je ujedno nadležno i s obzirom na mjesto gdje se nekretnina nalazi.

14. Slijedom svega izloženog, tužitelj se tijekom inspekcijskog postupka pisanim putem izjasnio o zapisniku o inspekcijskom nadzoru te je pokrenuo upravni spor pred mjesno nadležnim sudom, u kojem je održano i ročište na kojem se tužitelj imao priliku izjasniti o svim činjeničnim i pravnim pitanjima relevantnim za predmet spora, a na kojem se njegov opunomoćenik izjasnio da nema daljnjih navoda niti dokaznih prijedloga. Stoga je ovaj Sud ocijenio neosnovanim prigovore tužitelja da je onemogućen sudjelovati u postupku, a ujedno ne nalazi osnovanost prigovora o povredi ustavnih prava na koje se poziva tužitelj.

15. I po ocjeni Suda, provođenje dokaza predloženih od strane tužitelja, bilo bi nepotrebno, a time i protivno načelu učinkovitosti, s obzirom da se relevantne činjenice za rješavanje ove upravne stvari mogu utvrditi uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog postupka i upravnog spora, a viši građevinski inspektori su osobe sa stručnim znanjem i višegodišnjim iskustvom koji posjeduju potrebna stručna znanja za utvrđenje dimenzija građevine, zbog čega neosnovano smatra tužitelj da je u konkretnom slučaju bilo potrebno provesti očevid i saslušavati višeg građevinskog inspektora i tužitelja.

16. Slijedom navedenog, kako je tuženik sve sporne činjenice utvrdio temeljem dokaza koji prileže spisu predmeta, to je pravilno prvostupanjski upravni sud presudu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.

17. Radi svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1., u vezi članka 148. stavka 4. istog Zakona.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić