Poslovni broj: Usž-4711/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

,

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Bruno Čohilj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1925/2024-7 od 2. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1925/2024-7 od 2. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/491, URBROJ: 443-02-01-12-24-14 od 12. rujna 2024. (točka I. izreke), a ujedno se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 12. rujna 2024. utvrđeno je da je 7. lipnja 2024. postalo izvršno rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/24-02/491, URBROJ: 443-02-02-17-24-6 od 14. svibnja 2024., kojim je tužiteljici naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni u tom rješenju opisanu građevinu, izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, bez izvršne građevinske dozvole (točka 1. izreke) te da tužiteljica u ostavljenom roku nije uklonila opisane građevine (točka 2. izreke), pa se određuje da će se rješenje o uklanjanju provesti putem treće osobe, strojno i ručno, s početkom uklanjanja od 1. listopada 2024. (točka 3. izreke), uz ostala popratna utvrđenja (točke 4. do 5.).

3. Tužiteljica pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da je protiv rješenja o uklanjanju od 6. lipnja 2024. pokrenula upravni spor u kojem je donesena pravomoćna odluka protiv koje je podnijela ustavnu tužbu. Navodi da bi joj izvršenjem rješenja o uklanjanju bila uzrokovana velika materijalna šteta te da ovakvo postupanje predstavlja povredu vremena, mjesta i načina izvršenja. Stoga, presudu smatra nepravilnom i nezakonitom te predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijskim rješenjem od 14. svibnja 2024. tužiteljici naređeno uklanjanje bespravne gradnje, sve detaljno opisano tim rješenjem te da tužiteljica nije postupila po naredbi iz rješenja o uklanjanju u zadanom roku, čime je to rješenje postalo izvršno. Slijedom navedenog su, i po ocjeni ovog Suda, ostvareni uvjeti za donošenje rješenja o izvršenju i pristupanje uklanjanju putem treće osobe u skladu s odredbom članka 114. stavka 1. i članka 115. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI).

8. Pritom, valja reći da je tužiteljica predmetne građevine naknadno uklonila te je zbog toga doneseno rješenje o obustavi izvršenja.

9. Pokretanje upravnog spora protiv rješenja o uklanjanju, sukladno članku 42. stavku 1. ZUS-a, ne odgađa donošenje rješenja o izvršenju kad protekne rok za dobrovoljno izvršenje rješenja o uklanjanju, koji rok je u konkretnom slučaju nesporno protekao. Jednako tako, sukladno članku 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (1999) („Narodne novine“, broj 99/99., 29/02.), ustavna tužba ne sprječava primjenu osporavanoga akta (stavak 1.), a na prijedlog podnositelja ustavne tužbe Ustavni sud može odgoditi ovrhu do donošenja odluke, ako bi ovrha prouzročila podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije suprotna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veća šteta (stavak 2.), o čemu tužiteljica u spis nije dostavila odgovarajuću odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske.

10. Kako tužiteljica ni u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi dovela u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. istog Zakona.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić