REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-183/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Tušak Miletić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Tušak Miletić u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB:84924656517, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju ĐI, diplomirani pravnik, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-985/2022-2 od 6. veljače 2023., kojim je potvrđeno rješenje o trošku sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5321/2021-13 od 20. srpnja 2022., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-985/2022-2 od 6. veljače 2023. i rješenje o trošku sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5321/2021-13 od 20. srpnja 2022. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, pa se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova razlike plaće iznos od 7.171,07 kuna/951,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate (točka I. izreke) i naknaditi joj trošak postupka od 5.390,63 kune/715,46 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2022. do isplate (točka II. izreke).

2. Rješenjem suda drugog stupnja žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i potvrđena je odluka o trošku postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi pod točkom II. izreke.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2706/2023-2 od 11. listopada 2023., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-985/2022-2 od 6. veljače 2023. zbog pravnog pitanja:

"Je li kod odlučivanja o troškovima postupka kod stupnjevite tužbe relevantna naznačena vrijednost predmeta spora u trenutku pokretanja postupka podnošenjem manifestacijskog (neodređenog) zahtjeva ili vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja određenog (kondemnatornog) zahtjeva?

odnosno

Je li kod odmjeravanja parničnih troškova obzirom na postignuti uspjeh u sporu, u postupcima pokrenutim stupnjevitom tužbom mjerodavna naznačena vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja stupnjevite tužbe (manifestacijski) zahtjev ili se uspjeh stranke u parnici izračunava razmjerno uspjehu prema kondemnatornom tužbenom zahtjevu postavljenom u istoj parnici?".

4. Tužiteljica je protiv drugostupanjskog rješenja podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg joj je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje na način da prihvati njezinu žalbu, a tuženiku naloži da joj naknadi troškove postupka ili ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje uz troškova postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 155. ZPP pri čemu je kao vrijednost predmeta spora uzeo iznos od 7.171,07 kuna koji je tužiteljica zahtijevala konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

8.1. Odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u točki II. izreke prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, pozvao se na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP te čl. 380. točka 2. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP, odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka.

9. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je odluka o troškovima postupka kod stupnjevite tužbe prema odredbi čl. 186.b ZPP.

10. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica predmetni postupak pokrenula podnošenjem stupnjevite tužbe u smislu odredbe čl. 186.b ZPP, pri čemu je kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 10.001,00 kunu, uz obvezu da će po pribavi podataka tuženika i provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja urediti tužbeni zahtjev.

11. Tužiteljica u reviziji navodi da je tužbu podnijela kao stupnjevitu tužbu u kojoj je kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 10.001,00 kunu jer nije mogla specificirati tužbeni zahtjev s obzirom da je tuženik obračunske isprave za isplatu plaće dostavio tek po nalogu suda nakon pripremnog ročišta, a ne ranije kada mu se obratila. Navodi da tuženik nije prigovorio vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi i upustio se u raspravljanje. Trošak postupka potražuje sukladno vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila prilikom poduzimanja svake radnje.

12. Sukladno odredbi čl. 35. st. 1. ZPP kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, i u drugim slučajevima predviđenim u ZPP mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

13. Odredbom čl. 40. st. 1. ZPP propisano je da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (st. 2.). Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (st. 3.). Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba (st. 4.). Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. toga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 6.630,00 EURA (st. 5.).

14. Odredbom čl. 186. st. 1. ZPP propisano je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106. ZPP). Kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora (st. 2.).

15. Prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti (st. 2.). Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (st. 3.).

16. Članak 186.b ZPP glasi:

"Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini – da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni.

U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.

U sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

U tužbi iz stavka 1. ovoga članka tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. ovoga Zakona; prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ovoga Zakona."

17. Pri iznošenju odgovora na postavljeno pravno pitanje, za koje je tužiteljici dopušteno podnošenje revizije, treba navesti da je novelom kondemnatorne tužbe iz 2003. uvedena u hrvatsko parnično procesno pravo posebna vrsta kondemnatorne tužbe – tzv. stupnjevita tužba. Stupnjevita tužba je izuzetak od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određen već u tužbi (čl. 186. st. 1. ZPP). Tom tužbom se omogućuje utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu sasvim poznati, zbog toga što mu te podatke tuženik, kojem su ti podaci poznati ili dostupni, odbija priopćiti ili mu uskraćuje uvid u njih. Tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe se ostvaruje u dva stupnja: u vidu tzv. manifestacijskog zahtjeva za polaganje računa ili davanje pregleda određene imovine i u vidu određenog zahtjeva za ispunjenje dugovane činidbe. Prilikom podnošenja stupnjevite tužbe sudu samo manifestacijski zahtjev već u tužbi treba biti određen, a tužitelj će konačni i određeni zahtjev postaviti nakon što tijekom postupka tuženik položi račun ili nakon što tužitelj na drugi način prikupi potrebne podatke.

17.1. U prvom stupnju raspravljanja po stupnjevitoj tužbi raspravlja se i odlučuje o manifestacijskom zahtjevu u smislu odredbe čl. 186.b st. 1. ZPP, a zatim, nakon što tužitelj pobliže odredi svoj sljedeći zahtjev u smislu odredbi čl. 186.b st. 2. ili st. 3. ZPP, raspravlja se o drugom zahtjevu. Ako tužitelj u skladu sa sudskim rješenjem precizira tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe, daljnji postupak provodi se kao u povodu svake kondemnatorne tužbe. U tom slučaju sud konačnom presudom odlučuje o manifestacijskom zahtjevu i o naknadno određenom zahtjevu za isplatu.

18. Budući da u vrijeme podnošenja stupnjevite tužbe tužiteljev drugi tužbeni zahtjev nije preciziran, kada ga tužitelj konačno odredi može se pokazati da treba ponovno naznačiti vrijednost predmeta spora. Ako taj drugi tužbeni zahtjev glasi na novčani iznos, tužitelj to ne treba učiniti jer upravo naznačena svota predstavlja vrijednost predmeta spora po ovom drugom tužbenom zahtjevu. U drugim slučajevima, kad se drugi precizirani tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, tužitelj treba naznačiti vrijednost predmeta spora sukladno odredbama čl. 40. st. 2. ZPP. Pri tome se, odredba čl. 186.a st. 5. ZPP, koja nalaže tužitelju da ponovno naznači vrijednost predmeta spora, odnosi na izračunavanje vrijednosti predmeta spora.

19. Imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 186.b st. 5. ZPP, prema kojoj je tužitelj dužan već u tužbi iz čl. 186.b st. 1. ZPP naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu sa čl. 40. st. 2. ZPP te da je prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz st. 4. toga članka dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama čl. 35. do 37. ZPP i čl. 39. ZPP, kao i sadržaj odredbe čl. 186.b st. 1. i 2. ZPP, proizlazi da je tužiteljica bila dužna već u tužbi označiti vrijednost predmeta spora (dalje: vps) manifestacijskog zahtjeva.

20. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica u tužbi naznačila vps u iznosu od 10.001,00 kuna, a nakon što je tuženik dostavio obračunske isprave za izračun razlike plaće i izračun razlike s kojim se suglasila, podneskom od 24. svibnja 2022. postavila je kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.671,08 kuna.

21. Slijedom navedenog, trošak postupka po manifestacijskom zahtjevu, od podnošenja tužbe do uređenja tužbe, odnosno do postavljanja kondemnatornog zahtjeva treba odrediti prema vps naznačenom u tužbi, te nadalje od postavljanja kondemnatornog zahtjeva do kraja postupka, prema kondemnatornom tužbenom zahtjevu. To stoga jer se radi o dva različita zahtjeva, od kojih je jedan nenovčani- manifestacijski, a drugi kondemnatorni na isplatu konkretno određenog iznosa, koji tijekom postupka nije mijenjan.

22. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

"Kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena onda se ista, sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP predmnijeva u iznosu od 6.630,00 EUR, te se nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva (postavljanja kondemnacijskog zahtjeva) kao vrijednost predmeta spora uzima vrijednost novčanog zahtjeva ( čl. 40. st. 1. ZPP), pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe."

23. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama revizijskog suda broj Rev- 589/2021-2 od 11. listopada 2022., broj Rev 145/2023 od 18. travnja 2023., broj Rev 4/2023 od 3. svibnja 2023. i broj Rev 1202/2024-2 od 12. studenoga 2024.

24. Odluke nižestupanjskih sudova prema kojima je trošak postupka po manifestacijskom zahtjevu (od podnošenja tužbe do podnošenja podneska 24. svibnja 2022. kojim je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev) određen prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva, nisu podudarne s gore navedenim pravnim shvaćanjem ovog suda, pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. u vezi sa st. 400. st. 2. ZPP prihvaćena revizija tužiteljice, ukinute su nižestupanjske odluke o troškovima postupka i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

25. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina