REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4585/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ko jeg zastupa punomoćnica Romana Mihalić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB 57500462912, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5631/2024-2 od 11. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-69/2021-38 od 3. listopada 2024., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5631/2024-2 od 11. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-69/2021-38 od 3. listopada 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Pitanje odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom u slučaju naleta vozila na divljač?
2. Može li sud utvrđivati odlučne činjenice za koje je potrebno stručno znanje vještaka kojim sud ne raspolaže (veterinarske i prometne struke)?
3. Je li prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 8., posljedično i odredbu čl. 221.a ZPP-a u situaciji kada iz sadržaja isprava koje je tuženik dostavio u spis te iskaza svjedoka proizlazi da je poduzeo sve mjere osiguranja sigurnosti prometa propisane zakonom i podzakonskim propisima koji nisu osporavani, a unatoč tome je zaključio da tuženik nije dokazao da je do štete došlo bez njegove krivnje u predmnijevanom stupnju?
4. Je li žalbeni sud dužan odgovoriti na žalbene prigovore koji su od odlučnog značenja za odluku u sporu, kada žalba sadrži konkretne prigovore u odnosu na pogrešnu ocjenu materijalnih dokaza te je li dužan obrazložiti i argumentirati na temelju čega je izveo zaključak o postojanju odgovornosti tuženika i je li time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a?“.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik navodi da pravno shvaćanje u pobijanoj odluci odstupa od prakse revizijskog suda, kao i da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, te se poziva na revizijske odluke Rev-352/2022 od 5. travnja 2022. i Revd-3585/2022 od 26. listopada 2022., te na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4322/2021 od 26. siječnja 2023., Pž-4851/2022 od 16. srpnja 2024. i Pža-3963/2024 od 13. ožujka 2025., na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4920/2023 od 16. travnja 2024. te na odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž-1285/2023 od 14. lipnja 2023.
2.2. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja, udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
2.3. Tuženik je prijedlog podnio i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede prava na pravično suđenje.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP, ocijenjeno je da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Navedeno stoga, što je u odnosu na prvo postavljeno pitanje riječ o pitanju koje je preopćenito i nedovoljno konkretizirano, pa isto ne predstavlja pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.2. Nadalje, s obzirom da je sud tijekom postupka odlučnu činjenicu glede visine tužbenog zahtjeva utvrdio na temelju provedenog prometnog vještačenja, to od odgovora na drugo postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora, slijedom čega drugo postavljeno pitanje također nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.3. Također niti treće postavljeno pitanje, kojim tuženik sadržajno pobija prvostupanjsku presudu, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom da se sukladno odredbama čl. 382., čl. 385.a i čl. 388. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije ne može podnijeti protiv prvostupanjske već samo protiv drugostupanjske presude.
4.4. Nadalje, u odnosu na četvrto postavljeno pitanje koje se odnosi na sadržaj obrazloženja drugostupanjske presude, valja reći da odgovor na to pitanje daje odredba čl. 375. st. 1. ZPP, koja odredba je jasna i nedvosmislena, te ne ostavlja prostora za drugačije tumačenje, a prema kojoj: „U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.“.
4.5. Osim toga, četvrto pitanje nije važno ni stoga što to pitanje predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, postavljena pitanja nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nema važnost za ujednačavanje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4.6. Ocijenjeno je također da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ni zbog toga što tuženik u odnosu na ta pitanja nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom da u odlukama koje tuženik navodi kao razlog važnosti tih postavljenih pitanja, sudovi nisu izražavali pravno shvaćanje u vezi navedenih pitanja kako ih je tuženik koncipirao u prijedlogu za dopuštenje revizije, slijedom čega tuženik nije dokazao ni razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.7. Pored svega navedenog, valja reći i to da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava u sudskoj praksi, s obzirom da pobijana presuda ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odlukama broj Rev- 1272/2021-3 od 24. svibnja 2023., Rev-x-230/12-2 od 8. studenoga 2012., Rev- 621/2025-2 od 30. rujna 2025. i dr., prema kojem za štetu na vozilu od naleta na divljač na autocesti, odgovara pravna osoba odgovorna za upravljanje i održavanje autoceste po načelu pretpostavljene krivnje, a pri čemu činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje na postojanje propusta i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde.
4.8. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.
5. Stoga je u odnosu na postavljena pitanja prijedlog tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.
7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7.1. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije dijelom se svodi na prigovore na način na koji su niži sudovi ocijenili izvedene dokaze, odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, osim u izuzetno rijetkom slučajevima (a što nije ovaj slučaj).
7.2. Pri tom valja reći i to da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama, nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
8. S obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
