REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4554/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Jović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6 OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-892/2025-3 od 25. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3516/2019-45 od 14. veljače 2025., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-892/2025-3 od 25. lipnja 2025., zbog pravnog pitanja:

„U smislu odredbi čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku na kojoj parničnoj strani leži teret dokaza o tome da se tužitelj može smatrati potrošačem, sve s obzirom na pojam potrošača iz članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) i članka 3. točka 9. ZZP/07?“.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-892/2025-3 od 25. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3516/2019-45 od 14. veljače 2025.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:

„1. Može li sud, primjenom čl. 502.c ZPP-a u tužbi tužitelja kao potrošača na kojeg se odnose presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesenim povodom tužbe Udruge "Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, bez obzira što banka, ovdje tuženik, u parnici tvrdi da u spornom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, a ako i jest, da promjene kamatne stope nisu dovele do bitne neravnoteže, a za koje tvrdnje predlaže adekvatne materijalne i personalne dokaze, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

2. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

3. Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 6. te 11., u slučaju kada je sud propustio donijeti odluku o istaknutom prigovoru zastare, te je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada usvaja tužbeni zahtjev u pogledu tražbina dospjelih prije 04. 04. 2007.g., budući da je tužba u parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na kojoj tužitelj temelji svoj zahtjev, podnesena 04. travnja 2012.g te bi stoga za sve tražbine prije 04.04.2007.g. nastupila zastara?

4. Je li sud omogućio raspravljanje o činjenicama koje su predmet vještačenja u parnici ako nije prihvatio dokazni prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi na okolnost istaknutih prigovora na pisani nalaz i mišljenje ili je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP - a što presudu čini nezakonitom i nepravilnom?

5. U smislu odredba čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku na kojoj parničnoj strani leži teret dokaza o tome da se tužitelj može smatrati potrošačem, u situaciji kada se tijekom postupka pojave okolnosti koje bi otklanjale svojstvo potrošača na strani tužitelja, i to sve s obzirom na pojam potrošača iz (kredit do 06.08.2007.) članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) (kredit od 07.08.2007.) članka 3. točka 9. ZZP/07? 6. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

7. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

8. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

9. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge "Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

10. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge "Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

11. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“.

2.1. Tuženik ističe da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.2. Nadalje, tuženik je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), navodeći da su mu osporavanim odlukama grubo povrijeđena prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi sa čl. 3., čl. 14. st. 2. i čl. 26. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Prijedlog je dopušten.

5. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je peto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, kako je navedeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. Navedeno stoga što u odnosu na postavljeno pitanje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (primjerice presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-226/2021. od 13. travnja 2021. (u tom smislu i ovaj sud u odluci broj Revd-656/2025-2 od 18. veljače 2025.).

6. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

7. U odnosu na preostala pitanja, te u odnosu na navod tuženika da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić