REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5290/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Duji Nazliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Ivani Štih, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1110/2024-2 od 9. rujna 2025., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-97/2020-63 od 24. svibnja 2024., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljici se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1110/2024-2 od 9. rujna 2025. u dijelu pod toč. II. i III. izreke u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.
II. O troškovima prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1110/2024-2 od 9. rujna 2025., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn- 97/2020-63 od 24. svibnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je pozivom na čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) istaknula da su joj u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava, i to pravo na jednakost pred zakonom i pravo na pravično suđenje, zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Tužiteljica je navela kako prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, navodeći kako se isti prijedlog odnosi na pravna pitanja o kojima su raspravljali nižestupanjski sudovi.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 2. ZPP i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da je tužiteljica učinila vjerojatnim da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno da joj je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije, te u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedice štetnog događaja od 17. kolovoza 2017., kada je tužiteljica, kao vozačica osobnog vozila, stradala u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika. Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužiteljica je potraživala naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.475,94 EUR, te naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći u iznosu od 95,56 EUR, na ime troškova liječenja u iznosu od 159,27 EUR i na ime izgubljene zarade u iznosu od 3.245,14 EUR, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
7. Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.475,94 EUR, te naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći u iznosu od 95,56 EUR i na ime izgubljene zarade u iznosu od 3.245,14 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama, dok je odbio zahtjev tužiteljice koji se odnosio na troškove liječenja u iznosu od 159,27 EUR.
8. Sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku odluku u dijelu koji se odnosi na naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 3.258,66 EUR i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev, ocjenjujući kako tužiteljica nije dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i bolovanja na kojem se nalazila nakon studenog 2017. Drugostupanjski sud pritom je u obrazloženju pobijane odluke naveo kako je tužiteljici priznata naknada neimovinske štete u iznosu od 2.412,94 EUR, ukazao kako sud prvog stupnja uopće nije odlučio o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete i tuđe pomoći, te istaknuo kako je tužiteljici pravilno dosuđena naknada imovinske štete na ime izgubljene zarade za kolovoz 2017. u iznosu od 23,64 EUR, za rujan 2017. u iznosu od 4,13 EUR i za studeni 2017. u iznosu od 21,71 EUR, budući da je navedeni dio zahtjeva tuženik učinio nespornim.
9. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe kako je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da je sadržaj obrazloženja drugostupanjske odluke u suprotnosti sa stanjem spisa, pri čemu ukazuje da je sud drugog stupnja naveo netočan iznos dosuđene naknade neimovinske štete, pogrešno naveo kako tužiteljici nisu dosuđene zatezne kamate na iznos neimovinske štete, te ujedno odbio previsoki iznos na ime naknade imovinske štete po osnovi izgubljene zarade.
10. Imajući u vidu sadržaj odluka nižestupanjskih sudova, ocijenjeno je kako je tužiteljica učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku. Naime, tužiteljica pravilno ističe kako je odlukom prvostupanjskog suda tužiteljici dosuđen iznos od 2.475,94 EUR na ime naknade neimovinske štete (a ne iznos od 2.412,94 EUR kako se navodi u obrazloženju pobijane odluke), te da su, suprotno obrazloženju pobijane odluke, prvostupanjskom presudom dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći (na iznos od 1.592,67 EUR počevši od 22. ožujka 2019., na iznos od 883,27 EUR počevši od 16. kolovoza 2022. i na iznos od 95,56 EUR počevši od 24. svibnja 2024.). Tužiteljica je također ispravno ukazala na okolnost da je ukupan zahtjev radi naknade štete po osnovi izgubljene zarade predstavljao iznos od 3.245,14 EUR, slijedom čega je sud drugog stupnja, iako je u obrazloženju pobijane odluke ocijenio kako je zahtjev tužiteljice po toj osnovi osnovan za iznos od ukupno 49,48 EUR, odbijajući zahtjev po navedenoj osnovi u iznosu od 3.258,66 EUR, u konačnici odbio veći iznos od onog koji je bio zatražen tužbenim zahtjevom.
11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP valjalo je riješiti kao u toč. I. izreke, dok se u svezi pravnih pitanja na temelju iste zakonske odredbe ima smatrati da je prijedlog povučen.
12. O troškovima nastalim povodom prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci (toč. II. izreke).
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
