REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-251/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miro Glavaš, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Novokmet Smrček d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž- 219/2017-5 od 31. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7249/2014-17 od 11. listopada 2016., na sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se tuženikova revizija.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7249/2014-17 od 11. listopada 2016. suđeno je:

„I/ Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 6. i 8. Ugovora o kreditu br. 426-33/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji su tužiteljica IF kao korisnik kredita i tuženik Addiko Bank d.d., Zagreb (ranijeg naziva Hypo Alpe-Adria Bank d.d., Zagreb) kao kreditor zaključili dana 11. lipnja 2007. godine te da iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb naknaditi tužiteljici IF troškove parničnog postupka u iznosu od 45.030,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 11. listopada 2016. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tuženik Addiko Bank d.d., Zagreb sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.“

2. Presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-219/2017-5 od 31. siječnja 2019. suđeno je:

„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7249/14-17 od 11. listopada 2016. godine.“

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je u zakonskom roku podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11-pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom te predlaže preinači pobijanu presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupanja na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanoj u čl. 6. ugovora o kreditu te odredbe o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita sadržane u čl. 8. ugovora o kreditu.

7. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Suprotno navodima revizije, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer obrazloženje pobijanih presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, slijedom čega iste nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

9. Neosnovano tuženik tvrdi da je u postupku pred sudom drugog stupnja učinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.b i čl. 370 ZPP. Tuženik smatra kako je drugostupanjski sud trebao ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovo suđenje ili preinačiti prvostupanjsku presudu, no za to nisu bili ispunjeni uvjeti obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. Stoga neosnovano tuženik ističe da je drugostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, a pošavši od utvrđenja:

- tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita su 11. lipnja 2007. zaključili ugovor o kreditu u iznosu od 282.800,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, koji iznos se tužiteljica obvezala vraćati otplatom u 360 mjesečnih anuiteta u iznosu od 1.382,95 CHF u protuvrijednosti uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 4,20% godišnje

- čl. 3. ugovora o kreditu ugovorena je kamata od 4,20 %, a čl. 6. je ugovoreno da se kamatna stopa neće mijenjati do 31.prosinca 2007. ako se tužiteljica bude pridržavala svih odredbi ugovora s tim da je tuženik za cijelo vrijeme otplate kredita ovlašten promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu ako se tužiteljica ne bi pridržavala bilo koje odredbe ugovora kao i da će se uz uvjet da se pridržava svih odredbi ugovora od 1. siječnja 2008. kamatna stopa promijeniti na kamatnu stopu važeću za „kredite za mlade“ kao i da se nakon promijene kamatne stope ista mijenja sukladno tuženikovoj Odluci o kamatnim stopama ili drugom aktu tuženika, s tim da tužitelj s potpisom na ugovoru prihvaća pismenu obavijest tuženika o visini kamatne stope i visinu anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom

- tuženik je za vrijeme trajanja kredita mijenjao stopu ugovorne kamate tako da je ona iznosila: 4,20% u razdoblju od 26. lipnja 2007. do 31. prosinca 2007., 5,00% u razdoblju od 31. prosinca 2007. do 29. veljače 2008., 5,99% u razdoblju od 29. veljače 2008. do 30. studenoga 2008., 6,20% u razdoblju od 30. studenoga 2008. do 30. studenoga 2010., 5,95% u razdoblju od 30. studenoga 2010. do 30. rujna 2011., 5,45% u razdoblju od 30. rujna 2011. do 31. prosinca 2013., 3,23% u razdoblju od 31.prosinca 2013. pa nadalje

- o odredbama koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu se nije pojedinačno pregovaralo, budući su iste sastavni dio tipiziranog standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke na čiji sadržaj potrošač nije imao utjecaja

- sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja kamatne stope tijekom budućeg kreditnog razdoblja

- promjena kamatne stope je ovisna o odluci tuženika (na temelju ugovorne odredbe iz čl. 6.) pa na temelju takvih ugovornih odredbi buduća kamatna stopa kao promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva

- čl. 8. ugovora stranke su ugovorile da tužitelj može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti tuženika najmanje 30 dana unaprijed, a tužitelj se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu tuženika s tim da je u slučaju prijevremene otplate kredita ili djelomične otplate kredita tuženik ovlašten zaračunati naknadu sukladno odluci o naknadama za usluge tuženika.

11.1. U odnosu na čl. 6. ugovora prvostupanjski sud je zaključio da je navedena jednostrano određena ugovorna odredba, unesena u ugovor o kreditu unaprijed sastavljen od banke, da o toj odredbi stranke nisu pojedinačno pregovarale te na njezin sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj pa je protivna načelu savjesnosti i poštenja obrazlažući da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg tužiteljica kao klijent ima obvezu vratiti banci.

11.2. U odnosu na čl. 8. ugovora prvostupanjski sud je također zaključio da je navedena odredba ništetna u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) jer je suprotna odredbi čl. 1024. st. 4. i čl. 6. ZOO o zabrani zlouporabe prava, i to stoga što se sudionici u obveznopravnom odnosu moraju u ostvarivanju svojih prava suzdržavati od ponašanja kojima bi bilo otežano ispunjenje obveza drugom sudioniku, a tužiteljici je ovakvom naplatom otežano ispunjenje ugovora prije roka na što ima pravo na temelju zakona. Radi navedenog, prvostupanjski sud smatra da je ugovaranjem naknade za prijevremeni povrat kredita povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, zbog koje povrede je navedena odredba ništetna.

12.1. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu navodeći kako je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da odredba čl. 6. ugovara uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju promjenu ne može predvidjeti, niti provjeriti pravilnost promjene jer nema nikakvih egzaktnih kriterija s obzirom da navedena odredba promjenu ugovorne kamate čini ovisnim o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvijete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena. Budući da se u konkretnom slučaju radi o ugovornoj odredbi koja je unesena jednostrano od strane tuženika u ugovoru o kreditu, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i kojom nije na razumljiv i precizan način reguliran postupak i uvjeti za promjenu kamatne stope koja odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega je protivna načelu savjesnosti i poštenja, po mišljenju drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi.

12.2. Drugostupanjski sud je prihvatio i zaključak prvostupanjskog suda u dijelu da je ništetna i odredba čl. 8. ugovora jer sukladno čl. 2. ZOO sudionici u prometu slobodno uređuju svoje obvezne odnose, ali su u uređenju istih ograničeni Ustavom, prisilnim propisima i moralu društva, a u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju pravi i obveza iz tih odnosa sudionici su se dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Tako su se i stranke pri ugovornom uređenju svojih odnosna dužne pridržavati zakonskih normi kojima se uređuje učinak prijevremenog plaćanja kredita pa bi i Opći uvjeti te odredbe ugovora trebali biti u skladu s navedenim propisom. Pored navedenog, u konkretnom slučaju radi se o odredbi unaprijed formuliranog ugovora na čiji sadržaj nije mogla utjecati tužiteljica i o kojoj se nije posebno pregovaralo. Navedena odredba kojom je tužiteljici u slučaju prijevremene otplate kredita nametnuto plaćanje jednokratne naknade je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, pri čemu je drugostupanjski sud prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda da se radi o naplati usluge stavljanja novca na raspolaganju kreditoru koji u pogledu prijevremenog otplaćenog iznosa kredita davatelj kredita nije izvršio. Obzirom da se radi o ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru sastavljenom od banke, na koju odredbu tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja i o kojoj odredbi stranke nisu pojedinačno pregovarale, koja prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu potrošača, odredba čl. 8. ugovora o kreditu je nepoštena ugovorna odredba, pa je kao takva ništetna u smislu naprijed navedene odredbe čl. 87. ZZP-a.

12.3. Drugostupanjski sud u svojoj odluci navodi i kako se na ništetnost pazi po službenoj dužnosti te se na nju može pozvati svaka zainteresirana osoba pa okolnost da je nakon podnošenja tužbe sklopljen dodatak ugovora o kreditu kojim je iznos kredita u kunama s valutnom klauzulom CHF denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR nije od utjecaja budući da se zahtjev ne odnosi na isplatu.

13. Tuženik u reviziji u bitnome ponavlja navode iz žalbe, međutim ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

14. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može kad odbije reviziju iz čl. 382 . st. 1. ZPP umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

15. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. ovog članka revizijski sud će internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluku na koju se poziva.

16. Obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude tuženik se, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

17.1. U odnosu na revizijski navod da su sklapanjem aneksa Ugovora o kreditu 18. siječnja 2016. riješeni svi odnosi između stranaka pa nakon sklapanja tog aneksa nije bilo dopušteno ocjenjivati poštenost odredaba ugovora o krediti valja reći kako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio svoje shvaćanje u odluci broj:

Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. navodeći:

„…Prema ocjeni ovog suda, sama činjenica da su stranke sklopile 19. siječnja 2016. dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine", broj 102/15 - u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 21. lipnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

…….Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen).

Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju…“

17.2. Ovaj sud ne nalazi u navodima revizije razloga odstupiti od izraženog pravnog shvaćanja.

18. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tuženika odbijena je kao neosnovana.

Zagreb, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić