REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4231/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , kojeg zastupa punomoćnik Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-896/2025-3 od 5. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1033/2024 od 23. siječnja 2025., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-896/2025-3 od 5. lipnja 2025., u odnosu na pitanje:
„Je li sud pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u situaciji kad su stranke sklopile aneks o konverziji kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute obveze i kamatne stope tj. utječe li na pravo tužitelja da potražuje isplatu činjenica da je sklopio aneks o konverziji?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-896/2025-3 od 5. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1033/2024 od 23. siječnja 2025. u dijelu kojim je pod točkom I. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
„1. Je li sud pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u situaciji kad su stranke sklopile aneks o konverziji kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute obveze i kamatne stope tj. utječe li na pravo tužitelja da potražuje isplatu činjenica da je sklopio aneks o konverziji?
2. Je li sud u ovom parničnom postupku pravilno primijenio obvezujuće pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u oglednom postupku posl. br. Gos-1/2019 od 11. prosinca 2019.?
3. Kakav pravni standard, radi primjene čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, je sud obvezan primijeniti prilikom ocijene može li se kolektivna presuda primijeniti u pojedinačnom postupku? Konkretno, smije li sud primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora bez obzira na pravnu i/ili sadržajnu različitost odredbi koje su predmetom pojedinačnih postupaka?
4. Može li sud spornu ugovornu odredbu o CHF valuti tumačiti bez sagledavanja drugih, s njom sadržajno i smisleno povezanih odredbi, a radi utvrđivanja je li ugovorena u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te stvara li neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača?
5. Može li se smatrati protivnim načelu savjesnosti i poštenja ugovaranje CHF valute obveze u situaciji kad je ugovorom o kreditu izričito ugovoreno i pravo tužitelja na izmjenu valute obveze u odnosu na početno ugovorenu, a koju je tuženik (banka) obvezan provesti u slučaju takvog zahtjeva (čl. 5. ugovora o kreditu)?
6. Je li tužitelj dužan zatražiti izmjenu valute obveze u skladu s ugovornim ovlaštenjima temeljem izričite ugovorne odredbe, u slučaju kad smatra da mu ugovorena CHF valuta obveze stvara znatnu štetu, a kako bi od sebe otklonio ili umanjio štetu u smislu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (doprinos oštećenika vlastitoj šteti); odnosno, može li tuženik jedini snositi odgovornost za tužitelju nastalu štetu (tuženikovim stjecanjem bez osnove) ako sam tužitelj nije iskoristio ugovorom predviđenu mogućnost promjene valute obveze?
7. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?
8. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?
9. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. – dalje: ZZP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?
10. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da "ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva", primijeniti i na ugovor o kreditu?“.
2.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
2.2. U prijedlogu je tuženik naveo da mu se pobijanim odlukama (prvostupanjskog i drugostupanjskog suda) čini povreda temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to prava na jednakost oružja i jamstvo prava na pravično suđenje, kao i načelo jednakosti i ravnopravnosti.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je dopušten.
5. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je prvo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, kako je navedeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.
6. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
7. U odnosu na ostala pitanja, te u odnosu na navod tuženika da su mu povrijeđena temeljna prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
