Poslovni broj: Usž-4691/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 5464/2023-9 od 9. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5464/2023-9 od 9. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/408, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 23. listopada 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I- 551-06/22-013/1202, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 12. svibnja 2023. (točka I. izreke), a ujedno se odbija i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 23. listopada 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/1202, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 12. svibnja 2023. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/415, URBROJ: 251-10-01- 17-2 od 2. ožujka 2017. u dijelu koji se odnosi na visinu i prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na način da je visina i prestanak prava usklađeno s člankom 3. i 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22; dalje: Odluka/22).
3. Tužiteljica pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u osnovi, prigovara da je u postupku došlo do bitne povrede odredbi upravnog spora te povrede prava na pravično suđenje i pristup sudu obijanjem suda da sasluša tužiteljicu, kao i povrede prava vlasništva. Tvrdi da su takvim postupanjem njezina pojedinačna i individualna životna te ekonomska situacija, zanemareni, a s čim u vezi se poziva na dopis Pravobraniteljice za djecu Predsjedniku Hrvatskog sabora od 31. ožujka 2023. godine.
3.1. Smatra da tuženik nije ovlašteno drugostupanjsko tijelo za odlučivanje o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja te da isti prema članku 23. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje ZUP) te prema članku 4. Pravilnika o unutarnjem redu Stručne službe Gradske uprave („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 34/22. od 30.11.2022.), nije ovlašten rješavati, odnosno nema ovlast voditi upravni postupak. Nadalje, smatra da drugostupanjsko rješenje uopće ne sadrži potpis na aktu.
3.2. Navodi da je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da je rok propisan člankom 6. Odluke/22 procesni instruktivni rok, jer se, prema mišljenju tužiteljice, radi o prekluzivnom roku. Mišljenja je da nije dopušteno primijeniti Odluku/22 izravno na prava i obveze uređena pravomoćnim upravnim aktom, bez vremenskog ograničenja.
3.3. Smatra da prvostupanjsko rješenje treba oglasiti ništavim sukladno odredbi članka 128. stavka 1. točke 5. ZUP-a, jer ne postoji ni zahtjev stranke, ni zakon koji ovlašćuje postupiti. Poziva se na brojne odluke ESLJP-a i USRH koje smatra primjenjivima u konkretnoj upravnoj stvari.
3.4. Prvostupanjsko rješenje je pozivanjem na članak 6. Odluke/22, i to tek 2023. godine, doneseno po službenoj dužnosti i neposrednim rješavanjem, a izrekom se ''zamjenjuje izreka rješenja'' u odnosu na tužiteljicu kao stranku, i to nakon 31. ožujka 2023. za razdoblje prije 31. ožujka 2023. godine. Smatra da je time prekršeno načelo zabrane retroaktivnosti.
3.5. Sud se poziva u presudi na presude VUS-a o ocjeni zakonitosti općeg akta zanemarujući svoju ulogu suda pune jurisdikcije te zanemarujući da su opći akt i ocjena zakonitosti te spor objektivne zakonitosti potpuno različiti od ocjene pojedinačnog akta i subjektivnoga upravnog spora po tužbi.
3.6. Ističe da je sud nepravilno odlučio o prigovoru nenadležnosti osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje. Ističe da Sistematizacija na koju se sud poziva, a primjenu koje je tužiteljica također osporila, sadrži propisivanje ovlasti ovisno o rangu i kategoriji odnosno podkategoriji službenika, a da sud ničime nije utvrdio koji je rang imala konkretna službena osoba i samim time je li ista bila ovlaštena.
3.7. Nadalje, smatra da u predmetnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za neposredno rješavanje sukladno odredbi članka 49. ZUP-a.
3.8. Mišljenja je da joj je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje jer sud nije proveo dokaze koje je predložila tužiteljica.
3.9. Ističe da je u konkretnom predmetu došlo i do povrede načela zabrane retroaktivne primjene propisa, u prilog čemu se poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava (Winterwerp protiv Nizozemske). Tvrdi da je svoja prava stekla rješenjem donesenim na temelju Odluke/16, a koji je pak propis stavljen izvan snage Odlukom/18 koja je u prijelaznim i završnim odredbama propisala ujedno da će svi postupci započeti po Odluci/16 biti i dovršeni i dalje po Odluci/16. Ukazuje na to da je Odlukom/22 izmijenjena isključivo Odluka/18 i kasnije izmjene i dopune, a da se Odlukom/22 nije zadiralo u prava ili obveze korisnika prava ostvarenih po Odluci/16. Pojašnjava da je zabrana retroaktivnosti narušena jer je prvostupanjskim i drugostupanjskim rješenjem, uzimajući u obzir trenutak njihove izvršnosti, rješavano ex tunc, a ne pro futuro, jer se zadiralo u upravni akt za period koji je protekao prije nastupa izvršnosti. Upućuje na pravno shvaćanje tuženika iznijeto u odluci o pravnom lijeku na zaključak od dana 11. rujna 2019., KLASA: 551-06/19-014/118, Ureda za demografiju kojim je usvojen prigovor podnositeljice upravo uz obrazloženje da se prava stečena Odlukom/16, ne mogu revidirati temeljem Odluke/18. Nadalje, dostavlja i dopis Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 15. ožujka 2017. kojim se iznosi shvaćanje da se eventualne izmjene Odluke/16 ne bi mogle primjenjivati na osobe koje su status stekle temeljem Odluke/16.
3.10. Posljedično svemu prethodno iznijetom, smatra nezakonitom i točku II. izreke presude, obzirom da je sud, umjesto da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi zatražene troškove, istog odbio, kao i zahtjev za naknadu troškova spora. Predlaže usvojiti žalbu te poništiti prvostupanjsku presudu u cijelosti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno predlaže presudom riješiti stvar na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice te je za svoju odluku dao valjane i obrazložene razloge.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 12. svibnja 2023. zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/415, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 2. ožujka 2017. u dijelu koji se odnosi na visinu i prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na način da je visina i prestanak prava usklađeno s člankom 3. i 4. Odluke/22. Osporavanim rješenjem tuženika od 23. listopada 2023., odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv tog prvostupanjskog rješenja kao i zahtjev za naknadu troškova.
8. Naprijed navedena Odluka/22 kojom je izmijenjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21.), temeljem kojih je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, kojom su promijenjeni uvjeti prestanka novčane pomoći i iznosi novčane pomoći, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).
9. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 25/22., dalje: Odluka/18-22) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna. Nadležnost gradonačelnika Grada Zagreba, proizlazi i iz svojstva izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, koje nadzire rad tijela uprave prema članku 48. stavku 1. točki 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 33/01., 60/01., 129/05., 36/09., 36/09., 109/07., 125/08., 150/11., 144/12., 123/17., 98/19.), u ovom slučaju kao drugostupanjsko tijelo koje je, općim aktom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, ovlašteno kontrolirati zakonitost rada tijela uprave u predmetnim slučajevima.
10. Treba reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom Suda, poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen.
11. U toj presudi Sud je ocijenio kako, s obzirom na odredbe ZUS-a, proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga da je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.) 11.1. Izražavajući naprijed navedeno shvaćanje, Sud je imao u vidu i izraženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019. (točka 18. i 19. presude).
12. Također neosnovano tužiteljica smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba koji je isto i potpisao, koji je Odlukom/18-22 izričito ovlašten za rješavanje o ovom sui generis prigovoru.
13. Nadalje, suprotno navodu tužiteljice da je sporno ovlaštenje osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje treba reći da je takav navod neosnovan jer je, pravilnom primjenom odredbe članka 23. ZUP-a, rješenje donijela službena osoba u čijem opisu poslova je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela.
14. Naime, Sud je, uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22. i 31/22.), utvrdio da je odredbom članka 5. podtočka 2.2.1. propisano da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku, obavljaju, između ostalog, poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Prema točki 74. (2.2.1. Odsjek za pronatalitetnu politiku) Sistematizacije radnih mjesta u uredu, koja je prilog navedenom Pravilniku, u opis poslova stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike spadaju i poslovi rješavanja u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci u novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja zbog čega je odluku u prvom stupnju donijelo nadležno tijelo te potpisala osoba koja je to rješenje i donijela čime je postupljeno sukladno odredbi članka 23. ZUP-a.
15. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, pravilno navodi prvostupanjski sud da je rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke/22, koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocjenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.
16. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje tužiteljica predlaže nepotrebnim, budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda izvođenje predloženih dokaza, imajući u vidu podatke spisa predmeta, ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari. Pored navedenog, valja reći da odluke na koje se poziva tužiteljica u žalbi nisu usporedive ni primjenjive u konkretnom slučaju.
17. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja na koje ona upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je i iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu. Naime, imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužiteljica žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporila, to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedloge tužiteljice.
18. U odnosu na prigovor tužiteljice da joj je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva, treba reći da je već u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., Sud utvrdio da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., Sud nije našao da bi donošenje nove Odluke/22 bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.). Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
19. U odnosu na prigovor tužiteljice da je u konkretnom predmetu došlo i do povrede načela zabrane retroaktivne primjene propisa, upućuje se na obrazloženje presude ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., u kojoj odluci se Sud detaljno očitovao i navedeni prigovor otklonio (točke 104.-124.), stoga, suprotno žalbenim navodima, nije bilo zapreke za primjenu odredbe članka 6. Odluke/22.
20. Neosnovano tužiteljica prigovara da je svoje pravo roditelja odgojitelja ostvarila temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 16/16. i 19/16., dalje: Odluka/16) pa da nije bilo osnove za primjenu Odluke/18-22 na pravo ostvareno temeljem Odluke/16. Naime, tužiteljica je sukladno odredbama Odluke/16 ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja te je postupak s tim u vezi u trenutku stupanja na snagu Odluke o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18.) bio završen, dok Odluka o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja Odluka/18-22, u članku 12. propisuje da postupci koji su započeti prema odredbama Odluke/16, a do stupanja na snagu ove odluke nisu dovršeni, bit će dovršeni prema odredbama te odluke. Danom stupanja na snagu Odluke o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18.) prestala je važiti Odluka/16. Člankom 11. Odluke/18-22 je propisano da će se roditeljima odgojiteljima koji su novčanu pomoć ostvarili do stupanja na snagu te odluke uskladiti mjesečni novčani iznosi s iznosima iz članka 5. odluke pa je Odluka/18-22 pravilno primijenjena na pravo na naknadu tužiteljice.
21. S tim u vezi, valja istaknuti da odluka o pravnom lijeku na zaključak od dana 11. rujna 2019., KLASA: 551-06/19-014/118, Ureda za demografiju, na kojeg se poziva tužiteljica, a kojim je usvojen prigovor drugog podnositelja zahtjeva u postupku ostvarivanja prava roditelja odgojitelja, nije bila predmetom ocjene zakonitosti pred ovim Sudom i nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, s tim da valja naglasiti i da je donesena u činjenično različitoj situaciji od predmetne. Jednako tako, dopis Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 15. ožujka 2017. kojim se na upit podnositelja iznosi mišljenje da se eventualne izmjene Odluke/16 ne bi mogle primjenjivati na osobe koje su status stekle temeljem Odluke/16, nema obvezujuću pravnu snagu za ovaj Sud, koji s takvim shvaćanjem nije suglasan.
22. Vezano za odredbu članka 6. Odluke/22, ovaj Sud je u objektivnom upravnom sporu zakonitost tih odredbi razmatrao u povodu prijedloga zasnovanih na istim prigovorima kao i u ovom postupku, s čim u vezi valja ukazati na odredbe članka 10. stavka 2. ZUS-a kojim je propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve. Dakle, Odlukom/22, koju su zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom ocijenili ovaj Sud, a tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, Grad Zagreb je na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom.
23. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
