Poslovni broj: Usž-638/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić – Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FN, iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Tihomir Kovačić odvjetnik u Slavonskom Brodu, Petra Krešimira IV. 9, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi statusa osiguranika, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1190/2023-14 od 10. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1190/2023-14 od 10. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1190/2023-14 od 10. siječnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-503-01/23-01/52, URBROJ: 338-01- 06-05-23-02 od 14. kolovoza 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod KLASA: UP/I - 503-01/23-01/206, UR.BROJ: 338-12-02-23-01 od 5. srpnja 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Slavonski Brod KLASA: UP/I-503-01/23-01/206, UR. BROJ: 338-12-02-23-01 od 5. srpnja 2023.
3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se tužiteljici ne priznaje pravo i status u obveznom zdravstvenom osiguranju, pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, za razdoblje od 22. listopada 2008. do 17. siječnja 2022.
4. Tužiteljica pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima, "Narodne novine 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 I 110/21, dalje: ZUS), koji se u konkretnom predmetu primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2 Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24). U žalbi navodi da prvostupanjski sud status/prestanak statusa utvrđuje s obzirom na zatečeno stanje koje traje ubuduće, a ne retroaktivno za proteklo vrijeme, i to sve kao posljedica njene odjave 17. siječnja 2022. Smatra da je takav pristup prvostupanjskog suda diskriminatoran u odnosu na nju jer stavlja tuženika automatski u bolji položaj, a s obzirom na činjenicu da ju tuženik retroaktivno odjavljuje s obveznog osiguranja, iako je za to vrijeme ispunjavala uvjete za osiguranje po drugoj osnovi, dok joj uskraćuje pravo da učini to isto, odnosno, da se retroaktivno prijavi na zdravstveno osiguranje. Nastavno smatra da navedeni stav suda u pravnom pristupu narušava ravnotežu snaga u odnosima u kojima je ona slabija stranka, omogućuje tuženiku nepravedan, ali povoljniji položaj čime se krši ustavno načelo i konvencijsko načelo pravičnog suđenja. Poziva se na članak 122. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te ističe da tuženik nije postupao sukladno spomenutoj zakonskoj odredbi, a smislenim tumačenjem koje se dolazi do pravnog okvira za priznanje prava i statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje za razdoblje od 22.listopada 2008. godine do 17. siječnja 2022. godine, jer ako tuženik može sam isto utvrđivati po službenoj dužnosti, nema razloga da isto ne može utvrđivati na inicijativu zainteresirane osobe ili samoga osiguranika. Poziva se i na članak 119. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i smatra da odredbe Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja, te stjecanju statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, na koji se poziva tuženik, nisu u skladu sa zakonom te ističe da sud nije, iako je to predložila, postupio u smislu odredbe članka 37. Ustava Republike Hrvatske što je dovelo do toga da je zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje na koje je nepravilno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže usvojiti žalbu.
5. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi razlozima žalbe i predlaže žalbu odbiti.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio postojanje razloga zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razloga na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev.
8. Naime, člankom 122. stavkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: Zakon) propisano je da Zavod ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi kojih je osobi priznao taj status. Prema stavku 3. članku 12. Zakona, ukoliko Zavod ne prihvati podnesenu prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje ili utvrdi status osigurane osobe po nekoj drugoj osnovi, odnosno ospori status osiguranoj osobi u obveznom zdravstvenom osiguranju zbog nepostojanja okolnosti na osnovi kojih joj je taj status utvrđen, o tome donosi rješenje koje dostavlja podnositelju prijave i zainteresiranoj osobi.
9. Člankom 12. stavkom 1. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja te stjecanju statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 82/14, 17/14, 17/15, 99/17 i 129717, dalje: Pravilnik) propisano je da početak stjecanja statusa osigurane osobe i njegov prestanak utvrđuje Zavod.
10. Postupajući sukladno odredbi članka 122. stavka 1. Zakona, te u vezi odredbe članka 19. stavka 1. i 2. Pravilnika, prvostupanjsko je tijelo tužiteljici priznalo status osiguranika po osnovi člana obitelji osiguranika od 17. siječnja 2022., a pisanim rješenjem je odbilo isto priznati i za razdoblje od 22. listopada 2008. do 17. siječnja 2022.
11. Vezano za prigovore o retroaktivnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske je izrazio pravno shvaćanje „…. da u građanskom i upravnom pravu retroaktivnost nije poželjna ako negativno utječe na prava i interese pojedinaca …“ (Odluka U-III-4423/2011 od 13. srpnja 2017.). Takvo shvaćanje zauzeo je i ovaj Sud u presudi, poslovni broj: Usž- 3871/17-2 od 29. studenoga 2017. U konkretnoj upravnoj stvari, osporenim rješenjem tužiteljici nije priznat status osiguranika u predmetnom razdoblju (od 22. listopada 2008. godine do 17. siječnja 2022.). U ovom razdoblju tužiteljica je bila u osiguranju kao vlasnica obrta, a iz kojeg osiguranja se odjavila 17. siječnja 2022. (retroaktivno), po pozivu nadležnog prvostupanjskog tijela. Tada je utvrđeno da je (kao osiguranica) morala znati da je obvezu odjave imala u roku od 8 dana od prestanka djelatnosti obrta, odnosno da odjavu nije izvršila u zakonom propisanom roku. Ova, iznimna, retroaktivnost prestanka svojstva osiguranika vezana je uz prestanak postojanja osnove po kojoj se osiguranik nalazi u zdravstvenom osiguranju (konkretno postojanja obrta). No, u odnosu na novu prijavu kojom je tužiteljica za isto razdoblje, retroaktivno zatražila pravo i status osiguranika po drugoj osnovi (kao član obitelji osiguranika), nema mjesta retroaktivnosti i neprimjeni odredbi ZOZO i Pravilnika (koje prostupanjski sud citira u pobijanoj presudi i na kojima temelji svoju odluku), jer se početak osiguranja po toj prijavi ne veže uz pravnu osnovu po kojoj se, ex lege stječe svojstvo osiguranika (primjerice osnove iz odredbe članka 7. ZOZO), pa se i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja mogu steći samo ex nunc, danom zaprimanja prijave u nadležnoj područnoj službi, odnosno regionalnom uredu Zavoda.
12. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj ica isticala i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta od luka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u osporavanom rješnju i pobijanoj presudi zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
13. Trebalo je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke presude.
14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić – Babić
