REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-4628/2025-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Denisu Meczneru, odvjetniku iz Samobora, Zagorska 1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Zaboku, Građevinske inspekcije, Zabok, Kumrovečka 6, OIB: 33706439962, radi odgodnog učinka tužbe u predmetu izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3558/2025-4 od 3. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3558/2025-4 od 3. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe izjavljene protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362/02/24-02/1050, URBROJ: 443-02-04-18-25-8 od 18. kolovoza 2025., kojim je tužitelju izrečena 3. novčana kazna jer nije u ostavljenom roku postupio po rješenju kojim mu je naloženo uklanjanje bespravno dograđenog dijela stambeno- poslovne zgrade u [adresa].
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv osporenog rješenja radi bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome, smatra da sud nije na pravilan način cijenio sve okolnosti bitne za donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe budući da tužitelju prijeti opasnost od nastanka teško popravljive štete obzirom da je u tijeku postupak ozakonjenja predmetnog objekata i jer bi uklanjanjem bila ugrožena statika objekta te kulturno dobro krajolika koji navedeni objekti zajedno čine kao jedna cjelina. Drži da osporeno rješenje ne sadrži adekvatno obrazloženje glede primjene slobodne ocjene i načela razmjernosti u odnosu na, u konkretnom slučaju, odabir najstrože propisane mjere, a takvo postupanje suda je suprotno ustavnosudskoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava. S tim u vezi, navodi da je izostalo obrazloženje na koji način je sud cijenio činjenicu da sporni objekt predstavlja dom tužitelja i da bi rušenjem dijelova istog bila ugrožena statika cijelog objekta. Slijedom navedenog, predlaže ovom Sudu donijeti rješenje da tužba podnesena protiv osporenog rješenja tuženika od 18. kolovoza 2025. ima odgodni učinak do pravomoćnog okončanja upravnog spora.
3. Žalba nije osnovana.
4. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda osnovano je odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe jer u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), prema kojoj sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
5. Naime, odgoda izvršenja rješenja o uklanjanju bespravne gradnje je protivna javnom interesu. Ovo stoga jer nadležna građevinska inspekcija obavlja po službenoj dužnosti inspekcijske nadzore upravo radi zaštite javnog interesa te, ukoliko u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlaštena nadzirati, obvezna je narediti odgovarajuće inspekcijske mjere u skladu sa zakonom, što je konkretno slučaj, pa bi odgoda izvršenja rješenja kojim je izrečena propisana zakonska mjera, konkretno novčana kazna, bila protivna javnom interesu.
6. Okolnost da je u tijeku postupak ozakonjenja nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Naime, postupak ozakonjenja može biti razlog za prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju pa se s tim u vezi, a obzirom da je osporenim rješenjem tuženika tužitelj upozoren da će se u nastavku postupka izvršenja pristupiti prisilnom izvršenju putem treće osobe, upućuje tužitelja da može zatražiti prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju temeljem odredbe članka 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19).
7. Suprotno žalbenim prigovorima, navod da objekt koji je predmet uklanjanja predstavlja tužiteljev dom, iznesen je tek u žalbi protiv ovdje osporenog sudskog rješenja, a što je protivno odredbi članka 130. stavka 3. ZUS-a, kojom je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice.
8. Kraj takvog stanja stvari, kako žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog upravnog suda, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu.
9. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe članka 135. stavka 1., a u vezi odredbe članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
