Poslovni broj: Usž-2976/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Miran Zorica, odvjetnik u Zadru, Zrinsko Frankopanska 38, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8, OIB:56204655363, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Biograda na Moru, Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 95603491861, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1964/2024-8 od 20. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1964/2024-8 od 20. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-01/24-01/120, URBROJ: 2198-07-03/3-24-2 od 16. srpnja 2024. te je, rješenjem istog poslovnog broja, odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora.
1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja, Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/24- 01/4682, URBROJ: 2198/16-03/04-24-1 od 15. siječnja 2024., kojim je tužitelju određena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor na adresi [adresa], obračunske površine od 300 m2, u ukupnom godišnjem iznosu od 1.845,00 EUR, počevši od 1. siječnja 2024. do izmjene tog rješenja ili do donošenja novog rješenja.
2. Protiv prvostupanjske odluke tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnome, osporava da se radi o poslovnom prostoru za koji postoji obveza plaćanja komunalne naknade obrazlažući da se radi o mobilnim montažnim kućicama koje se ne mogu smatrati građevinama u smislu odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu i Zakona o gradnji. Slijedom navedenog, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova spora, uključujući i trošak sastava ove žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
3.1. Zainteresirana osoba, Grad Biograd na Moru, u odgovoru na žalbu navodi da su žalbeni prigovori u cijelosti neosnovani i predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu u skladu s odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Odredbom članka 92. stavka 1. točke 3., u vezi članka 93. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18., 110/18. i 32/20., dalje: ZKG), propisano je da se komunalna naknada plaća za poslovni prostor te da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovog Zakona.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelju obveza plaćanja komunalne naknade utvrđena po osnovi poslovnog prostora koji mu služi za obavljanje njegove poslovne djelatnosti. Naime, spisu predmeta prileži rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Biograd na Moru, KLASA: UP/I-335-03/16-01/735, URBROJ: 2198-07-14-4 od 26. srpnja 2017., kojim se tužitelju odobrava pružanje ugostiteljskih usluga smještaja u kampu u 10 kamp jedinica (mobilne kućice sa vlastitim kupaonicama), na kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužitelja, na adresi [adresa].
8. Slijedom navedenog, pravilno je u postupku i sporu zaključeno da se, u konkretnom slučaju, radi o poslovnom prostoru koji tužitelju služi za obavljanje njegove registrirane poslovne djelatnosti u smislu naprijed navedene odredbe članka 92. stavka 1. točke 3. ZKG-a.
9. Tužitelj u žalbi neosnovano ustraje u navodima da se ne radi o poslovnom prostoru. Naime, taj žalbeni prigovor je već otklonjen u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usž-236/2024-2 od 27. veljače 2024., donesenoj u sporu među istim strankama u predmetu utvrđivanja komunalne naknade za isti poslovni prostor za 2023. godinu. Osim toga, pravno shvaćanje da mobilne kućice predstavljaju objekte koji služe za obavljanje registrirane poslovne djelatnosti, zbog čega se imaju smatraju poslovnim prostorom za koji se plaća komunalna naknada, ovaj Sud je izrazio i u presudi, poslovni broj: Usž-1501/21-2 od 11. lipnja 2021., na koju se u obrazloženju svoje odluke pozvao i tuženik.
10. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Kako tužitelj nije uspio u sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora. Ujedno je, iz istog razloga, valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.
12. Stoga je, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS- a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
