REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1259/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilišta u Zagrebu, Prirodoslovno- matematički fakultet, OIB: 28163265527, Zagreb, Horvatovac 102, kojeg zastupa punomoćnica Iva Soldo, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 49508397045 za Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Zagreb, Donje Svetice 38, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-232/2024-2 od 22. siječnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-950/2023-9 od 28. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženici isplatiti iznos od 2.224,57 EUR-a sa zateznim kamatama od 30. studenoga 2021. do isplate, u roku od 15 dana. U točki II. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 53,09 EUR-a sa zateznim kamatama od 29. rujna 2021. do isplate, kao neosnovan. U točki III. (pogrešno označena kao točka II.) naloženo je tuženici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 631,86 EUR-a, u roku od 15 dana. U točki IV. (pogrešno označena kao točka III.) odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 99,54 EUR-a kao neosnovan. U točki V. (pogrešno označenoj kao točka IV.) odbijen je u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.
2. Presudom suda drugog stupnja u točki 1. odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 950/2023-9 od 28. studenog 2023. u točkama I., II. i IV. izreke. U točki 2. preinačena je prvostupanjska presuda u točki III. izreke u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 99,54 EUR-a i naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 99,54 EUR-a u roku od 15 dana. U točki 3. naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 100,00 EUR-a u roku od 15 dana. U točki 4. odbijen je kao neosnovani zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 EUR-a.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-2134/2024 od 28. svibnja 2024. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja:
„Prestaju li prava i obveze stečena za vrijeme važenja određenog Kolektivnog ugovora kojim su stranke potpisnice vezane, u trenutku prestanka važenja predmetnog kolektivnog ugovora i to samo uslijed prestanka važenja kolektivnog ugovora kao posljedica otkaza ugovora?
Obvezuje li kolektivni ugovor stranku koja je zakonito otkazala ugovor na periodične radnje čija je činidba predviđena kolektivnim ugovorom i to za period nakon otkaza Kolektivnog ugovora?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu u točki I. podredno ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u tom dijelu. Traži trošak za sastav revizije.
5. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 2.224,57 EUR-a zbog umanjenja tužiteljeve imovine nastale obvezivanjem tužitelja na plaćanje njegovim radnicima dodatka na plaću za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima odnosno na poslovima s izvorom opasnosti, sklapanjem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine“ broj 142/10 i 159/13, dalje: KU/10) bez da su se novčana sredstva osigurala za tu namjenu u državnom proračunu i isplatila tužitelju, a tužiteljeva radnica RT je u postupku izvansudske ovrhe od tužitelja naplatila svoje potraživanje po osnovi neisplaćenog dodatka na plaću.
8. Među strankama nije sporno da je tuženica s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja (dalje: Sindikat) sklopila KU temeljem kojeg radniku pripada i dodatak na posebne uvjete rada i da je radnici tužitelja isplaćen utuženi iznos upravo na ime tog dodatka, na kojeg ona nesporno ima pravo, jer je to utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-845/19 od 1. travnja 2020. Nije niti sporno, da tuženica nije tužitelju, u sklopu ispunjenja svoje obveze iz članka 107. ZZDVO, doznačila sredstva za pokriće te obveze tužitelja kao poslodavca.
9. Pravna osnova potraživanja tužitelja je naknada imovinske štete koja se sastoji u umanjenju imovine tužitelja za isplaćeni iznos svom radniku na ime prava iz radnog odnosa.
10. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO/05) imovinska šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njenog povećanja.
11. Pobijanom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatu uz odlučno obrazloženje da je prisilnom naplatom s računa tužitelja umanjena imovina tužitelja te da stoga u smislu odredbe članka 1045., 1046. i 1090. ZOO/05 tužitelj ima pravo na naknadu štete u iznosu koji je potreban da se tužiteljeva materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja tuženice, konkretno šteta je uzrokovana nedoznačavanjem potrebnih novčanih sredstava za isplatu dodatka za posebne uvjete rada (članak 1090. ZOO/05). Slijedom navedenoga drugostupanjski sud zaključuje da je tuženica u obvezu isplatiti tužitelju spornu tražbinu po osnovi naknade štete pozivajući se na odredbu članka 107. stavka 1. točke 2. ZZDVO.
12. Tijekom postupka, kao i u podnesenoj reviziji, tuženica je isticala da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje, kojeg je Vlada Republike Hrvatske sklopila 22. listopada 2010. s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja, otkazan Odlukom Vlade od 27. prosinca 2013., te da stoga nije ni postojala obveza tuženice da u proračunu osigura sredstva za isplatu dodatka na plaću tužiteljevim radnicima za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima i poslovima s izvorima povećane opasnosti.
13. Zakonitost Odluke Vlade Republike Hrvatske o otkazu Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 27. prosinca 2013. bila je predmet sudskog spora između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja i tuženice Republike Hrvatske. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8589/14-47 od 29. siječnja 2018. utvrđeno je da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. nezakonita i nedopuštena te da se smatra da takva odluka nije niti donesena, odnosno nije proizvela pravni učinak, što je potvrđeno presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/2018 od 4. prosinca 2018. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2670/2019 od 25. svibnja 2021. ukinute su presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/2018 od 4. prosinca 2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8589/14-47 od 29. siječnja 2018. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
14. Nižestupanjski sudovi pravilno obrazlažu da činjenica ukidanja presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/2018 od 4. prosinca 2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8589/14-47 od 29. siječnja 2018. nije od značaja za ovaj postupak iz razloga što u vrijeme kad je pravomoćnom presudom radniku tužitelja dosuđena naknada za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, navedena presuda kojom je bilo utvrđeno da je otkaz Kolektivnog ugovora nezakonit bila na snazi te je tužitelju u parničnom postupka naloženo da svom radniku plati naknadu koja je potom radniku na temelju pravomoćne presude i isplaćena prisilnim putem.
15. Time što je tuženica sa Sindikatom sklopila Kolektivni ugovor kojim jer radniku tužitelja priznala pravo na dodatak za posebne uvjete rada, koji obvezuje tužitelja kao poslodavca koji je dužan radniku ispuniti prava utvrđena zakonom, drugim propisima (među kojima je i Kolektivni ugovor), a pri tome nije tužitelju u ispunjenju obveze iz čl. 107. ZZDVO doznačila sredstva potrebna za financiranje i te obveze tužitelja, tuženica je -propuštajući ispuniti svoju obvezu osigurati tužitelju sredstva potrebna da bi tužitelj ispunio svoju zakonsku obvezu prema svom radniku koju je on i ispunio iz postojećih sredstava kojima raspolaže-počinila štetnu radnju kojom je tužitelju umanjena njegova imovina za isplaćeni iznos pa je tuženica stoga dužna taj iznos naknaditi tužitelju.
16. U odnosu na pravna pitanja naznačena u reviziji tuženici, valja reći da prema pravnom shvaćanju ovog suda, prava stečena za vrijeme važenja određenog kolektivnog ugovora prestaju u trenutku prestanka važenja predmetnog kolektivnog ugovora, međutim sudovi su u obvezi primjenjivati odredbe kolektivnog ugovora za vrijeme njegova važenja. (tako i Rev-200/2021 od 25. svibnja 2021.).
17. Budući da je predmetni Kolektivni ugovor bio na snazi (jer je bilo pravomoćno utvrđeno da je njegov otkaz nezakonit) u vrijeme kad je radniku tužitelja sukladno odredbama tog Kolektivnog ugovora bio dosuđen iznos dodatka za posebne uvjete rada, koji mu je potom i (prisilnim) putem isplaćen na teret sredstava tužitelja iako je tuženica bila obvezna tužitelju doznačiti novčana sredstava potrebna za isplatu dodatka to nije učinila. Takvim postupanjem tuženice ostvarene su pretpostavke za nastanak odnosa odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. ZOO i članka 1046. ZOO (tako i Rev-1497/2024-2 od 5. ožujka 2025.).
18. Radi navedenog, valjalo je odbiti reviziju temeljem odredbe članka 391. stavka 6.
ZPP-a te odlučiti kao u izreci.
19. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupka nije bila potrebna u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
