Poslovni broj: Usž-3959/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ISG iz [adresa] kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2155/2024-11 od 11. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2155/2024-11 od 11. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda tužba tužitelja je odbačena (točka I. izreke) i odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja suda zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je sud počinio apsolutno bitnu povredu iz članka 126. stavka 3. točke 4. i 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), te je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Smatra kontradiktornim tvrdnje da se ne radi o šutnji uprave i upravnom postupku, sve s obzirom da je predmet po žalbi dobio i svoju klasifikacijsku oznaku, te je formiran povodom njegova zahtjeva. Nadalje, smatra da je tuženik trebao odbaciti njegovu žalbu sukladno članku 113. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), što nije učinio.

2.1. Navodi da je sud odluku donio bez održavanja rasprave iako za to nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 98. ZUS-a i iako je on u tužbi izričito zahtijevao održavanje rasprave. Smatra da je tuženik u odgovoru na tužbu zapravo priznao osnovanost tužbenog zahtjeva jer potvrđuje postojanje upravnog predmeta budući da je sudu uz odgovor na tužbu dostavio spis predmeta. Pravne zaključke suda smatra neodrživim te zaključuje da i za osobe rođene prije **.**.1991. godine postoji postupak „prethodnog utvrđenja pretpostavki za upis hrvatskog državljanstva“, te da taj «postupak» prethodnog utvrđenja pretpostavki od strane MUP-a nije poseban i samostalan postupak, već u načelu tek jedna od radnji u okviru postupka koji se vodi pred tuženikom sukladno odredbi članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21. – dalje: ZHD). Analizira i ostale odredbe ovoga Zakona kojima je uređeno stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom, te osporava stajalište suda i tuženika da se upis osoba rođenih prije **.**.1991. u evidenciju o državljanstvu ima vršiti isključivo primjenom materijalnog prava koje je bilo na snazi u trenutku njihovog rođenja i to u postupku pred Ministarstvom unutarnjih poslova, a po zahtjevu za utvrđenje hrvatskog državljanstva. Iznosi pravna stajališta koja proizlaze iz obrazloženja ranije donesenih presuda upravnih sudova i ovoga Suda, koja smatra kontradiktornim, navodeći da dovode do pravne nesigurnosti i povrede temeljnih ustavnih i konvencijskih prava stranaka. Zaključno ističe da Upravni sud u Zagrebu i ovaj Sud u odnosu na zahtjeve za stjecanje i/ili utvrđivanje hrvatskog državljanstva u istovrsnim predmetima tumače i primjenjuju odredbu članka 24. ZHD-a na način koji predstavlja grubu povredu ustavnih i konvencijskih prava podnositelja u vidu jednakih mogućnosti prilikom stjecanja odnosno utvrđivanja hrvatskog državljanstva, kao i ograničavanje prava koje nije srazmjerno procesno pravnim razlozima te javnom interesu. Smatra i da je odredba članka 24. stavka 3. ZHD-a protuustavna, pa bi sudovi trebali izravno primijeniti Ustav kao višu pravnu normu. Predlaže da ovaj Sud pobijano rješenje poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe, uključujući i sudsku pristojbu, u ukupnom iznosu od 3.562,50 eura.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da se ista odbije. Pojašnjava razliku između neupravnog i upravnog postupka i ističe da je u odnosu na podnesak tužitelja formiran neupravni spis, a zahtjev proslijeđen Ministarstvu unutarnjih poslova na postupanje. Napominje, što je isticao i u sporu, da je tužitelj, koji je rođen **.**.1985. u [adresa], u međuvremenu upisan u evidenciju o državljanstvu u Matičnom uredu Zagreb pod brojem [matični broj osiguranika] na temelju naloga Policijske uprave Virovitičko-podravske KLASA:224-04/24-01/984 od 6. prosinca 2024. Smatra da ovo potvrđuje njegova očitovanja o tome koje tijelo je nadležno postupati po zahtjevu tužitelja te neosnovanost tužbe i žalbe .

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema podacima spisa tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (raniji naziv: Ministarstvo pravosuđa i uprave) temeljem članka 3. stavka 1. točke 3. ZUS-a radi nedonošenja odluke u zakonskom roku o njegovom zahtjevu za upis u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu, podnesenom 25. kolovoza 2023. Matičnom uredu (Gradskom uredu za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Središnji odsjek za matičarstvo i evidenciju birača), odnosno o žalbi zbog šutnje uprave od 12. veljače 2024. Tužbom je zahtijevao da se tuženiku naloži donošenje odluke o njegovoj žalbi zbog šutnje Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Središnjeg odsjeka za matičarstvo i evidenciju birača.

7. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 3. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.

8. Prema članku 40. stavku 2. ZUS-a, pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.

9. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

10. Prema postojećim podacima, kao i navodima stranaka, nije sporno da je tužitelj, koji živi u [adresa], putem odvjetnika kao opunomoćenika podnio zahtjev Matičnom uredu u Zagrebu (Gradskom uredu za opću uprave i imovinsko-pravne poslove, Središnji odsjek za matičarstvo i evidenciju birača) za upis u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu sukladno ZHD-u, kao osoba čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani. Nije sporno da je ovaj zahtjev ustupljen na rješavanje Ministarstvu unutarnjih poslova kao nadležnom tijelu za rješavanje o zahtjevu za utvrđivanje hrvatskog državljanstva (prema članku 18. stavku 1. ZUP-a), o čemu je obaviješten i tužitelj.

11. Prvostupanjski je sud ocjenjujući pretpostavke za vođenje spora utvrdio da je tužba podnesena u stvari koje ne može biti predmet upravnog spora te je istu odbacio na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a. Odluka suda utemeljena je na mjerodavnim odredbama ZHD-a, citiranim u rješenju, te je sukladna pravnom stajalištu ovoga Suda, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske glede primjene odredaba toga Zakona. Obrazloženje rješenja sadrži potpune i valjane razloge koji opravdaju njegovo donošenje i ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka bila rezultat arbitrarnog postupanja.

12. Naime, i prema ocjeni ovoga Suda, s obzirom na to da je tužitelj rođen prije stupanja na snagu ZHD-a, njegov zahtjev za naknadni upis u evidenciju državljana Republike Hrvatske može se riješiti samo temeljem odredbe članka 30. stavka 1. toga Zakona u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva primjenom propisa važećih u vrijeme njegovog rođenja, budući da se članak 4. i 5. ZHD-a (stjecanje hrvatskog državljanstva po načelu podrijetla ili krvne veze) odnosi samo na osobe (djecu) rođenu nakon stupanja na snagu navedenog Zakona 8. listopada 1991. Odredbom članka 24. stavka 3. i 5. ZHD-a propisano je da se zahtjev, između ostalog, za utvrđivanje hrvatskog državljanstva podnosi osobno u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, prema mjestu odobrenog privremenog odnosno stalnog boravka, te se može podnijeti i putem diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu, a samo iznimno se može podnijeti putem zakonskog zastupnika ili ovlaštenog opunomoćenika ako se radi o osobi s invaliditetom (stavak 4.). S obzirom na to da tijelo kojem je tužitelj podnio zahtjev (Gradski ured za opću upravu i imovinsko - pravne poslove Središnjeg odsjeka za matičarstvo i evidenciju birača) nije nadležno da odlučivanje o zahtjevu tužitelja, a koje tijelo je, postupajući u skladu s odredbom članka 18. stavka 1. ZUP-a, zahtjev ustupilo nadležnom Ministarstvu unutarnjih poslova, tuženik nije javnopravno tijelo koje je propustilo donijeti pojedinačnu odluku u zakonom propisanom roku.

13. Slijedom iznesenog, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud razmatrao samo postojanje procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora, navodi žalbe o neodržavanju rasprave nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke. Suprotno mišljenju tužitelja prvostupanjski sud je razmotrio činjenice odlučne za donošenje rješenja te nije počinio bitne povrede odredaba upravnog spora koje bi mogle biti od utjecaja na donošenje zakonite odluke. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženja tuženika da dostavljanje spis predmeta ne predstavlja priznanje postojanja upravnog postupka u kojem pojedinačna odluka nije donesena u zakonom propisanom roku, sve s obzirom na Uredbu o uredskom poslovanju („Narodne novine“ 75/21) temeljem koje se akti dijele na upravne i neupravne, te se u odnosu na obje vrste formiraju i predmeti posebnih klasifikacijskih oznaka pa dodjeljivanje oznake klase u povodu zahtjeva odnosno žalbe tužitelja ne znači da je pokrenut ili vođen upravni postupak.

14. S obzirom na sve navedeno, a imajući na umu da je tužitelj pred nadležnim tijelom ostvario traženo pravo (upis u evidenciju o državljanstvu), ovaj Sud nalazi da postupanjem suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja niti ustavno i konvencijsko pravo na pristup sudu odnosno pravično suđenje. Stoga navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke pa je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, riješeno je kao u točki I. izreke.

15. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić