REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-4/2019-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Zagreb, Širolina 4, OIB:57500462912, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB:26635293339, uz sudjelovanje zainteresirane osobe GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mira Matuško Blažević, odvjetnica u Zagrebu, radi izvlaštenja, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj: GZ-DO- 87/2018-2 od 1. veljače 2019. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3244/2017-2 od 19. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu broj UsI- 3047/2015-10 od 16. lipnja 2017., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e :
Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3244/2017-2 od 19. travnja 2018. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-3047/2015-10 od 16. lipnja 2017., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-943-04/12-01/165, Urbroj: 514-
04/01-15-3 od 3. srpnja 2015.
2. Protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložilo je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu na način da ukine presudu Upravnog suda u Zagrebu broj Usl-3047/2015-10 od 16. lipnja 2017. i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.
3. U odgovoru na zahtjev zainteresirana osoba osporava navode tužitelja i predlaže zahtjev odbiti.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude je neosnovan.
5. Postupajući na temelju odredbe čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama predmetnog zahtjeva.
6. Prema odredbi čl. 78. st. 2. ZUS zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude može podnijeti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama.
7. Predmetnim zahtjevom osporava se pravno shvaćanje upravnih sudova prema kojem se u postupku izvlaštenja, u slučaju kad postoji prostorno-planska dokumentacija kojom je određeno da će se na određenom zemljištu graditi komunalna infrastruktura, visina naknade za izvlaštenu nekretninu odnosno umanjenje vrijednosti nekretnine određuje kao za građevinsko zemljište te se ne može odrediti prema vrijednosti poljoprivrednog zemljišta.
8. Iz spisa proizlazi da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno pravne poslove, Središnji odsjek, Klasa: UP-I-943-04/10-01/68, Urbroj: 251-14-02/106-12-23 od 30. ožujka 2012. utvrđeno postojanje interesa Republike Hrvatske za izgradnju infrastrukture za potrebe javne ceste izvan cestovnog zemljišta (točka 1. izreke), prihvaćen je prijedlog tužitelja te je u ime i za račun Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb, radi potrebe izgradnje autoceste Zagreb-Sisak, dionice Jakuševec-Velika Gorica, određeno nepotpuno izvlaštenje dijela zemljišta zk.č.br. [katastarska čestica] oranica [adresa], površine 2 j 335 čhv, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 12808 m2, ustanovljenjem prava služnosti prelaska dalekovoda, na način opisan u točki 2. izreke tog rješenja, u površini zahvata nepotpunog izvlaštenja od 840 m2, zemljišnoknjižno vlasništvo prednice tužiteljice JT te upisano korisništvo i stvarno vlasništvo i korisništvo JT (točka 2. izreke). Tužitelju je naloženo s osnova umanjenja tržišne vrijednosti zemljišta JT platiti 286.036,80 kuna (točka 3. izreke), te joj naknaditi troškove pravnog zastupanja u iznosu od 35.000,00 kuna, dok je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova zastupanja u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna (točka 6. izreke).
8.1. Rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građanskog, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-943-04/12-01/165, Urbroj: 514-04/01-15-3 od 3. srpnja 2015. poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno pravne poslove, Središnji odsjek, Klasa: UP-I-943-04/10-01/68, Urbroj: 251-14-02/106-12-23 od 30. ožujka 2012. u dijelu pod točkom 6. izreke i riješeno je da je tužitelj dužan platiti troškove pravnog zastupanja JT u ukupnom iznosu od 47.750,00 kuna, te da u preostalom dijelu pobijano rješenje ostaje neizmijenjeno.
9. Upravni sudovi su zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika od 3. srpnja 2015. odbili kao neosnovan, polazeći od zaključka da vlasnici predmetne nekretnine, pripada naknada za umanjenje tržišne vrijednosti dijela nekretnine, koji je nepotpuno izvlašten ustanovljenjem prava služnosti dalekovoda, u površini zahvata nepotpunog izvlaštenja od 840 m2, u visini koja se određuje za građevinsko zemljište. Sudovi su ocijenili da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka pravilno izračunata naknada u iznosu od 286.036,80 kuna s obrazloženjem da u postupcima izvlaštenja treba prihvatiti značaj prostorno-planske dokumentacije kojom je određeno da se na nekom zemljištu treba izgraditi cestovna infrastruktura, da isto utječe na određivanje visine naknade za izvlaštenu nekretninu, pa se naknada ne može određivati isključivo prema vrijednosti poljoprivrednog zemljišta zanemarujući prostorno-plansku dokumentaciju zbog koje je i pokrenut postupak izvlaštenja.
10. U zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske navodi da su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 37. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12 – dalje: ZI) u vezi s čl. 62. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14 – dalje: ZION) jer se u konkretnom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu pa je trebalo procijeniti u kojoj mjeri će poljoprivredna proizvodnja biti umanjena zbog osnivanja prava služnosti, te da se vrijednost na može procjenjivati prema vrijednosti građevinskog zemljišta. Poziva se i na odredbe čl. 228. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP) i čl. 229. ZVDSP.
11. Na temelju odredbe čl. 37. ZI, u slučaju ustanovljenja služnosti naknada za izvlaštenu nekretninu određuje se u iznosi za koji je uslijed ustanovljene služnosti umanjena tržišna vrijednost nekretnine. Prema odredbi čl. 33. st. 2. ZI, tržišna vrijednost je vrijednosti izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđenja.
12. Prema odredbi čl. 2. st. 1. alineja druga Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine", broj 76/07, 38/09, 55/11 i 90/11 – dalje: ZPUG) građevinsko zemljište je zemljište unutar i izvan građevinskog područja, koje je izgrađeno ili prostornim planom namijenjeno za građenje građevina i uređenje javnih površina. Odredbom čl. 54. st. 1. ZPUG propisano je da se dokumentima prostornog uređenja određuje svrhovita organizacija, korištenje i namjena prostora te mjerila i smjernice za uređenje i zaštitu prostora Države, županija, Grada Zagreba, velikih gradova, gradova i općina.
13. U postupku je utvrđeno da se prema podacima prostornog plana Grada Zagreba u konkretnom slučaju radi o zemljištu koje sa nalazi izvan granica građevinskog područja naselja Novi Zagreb, poljoprivrednom zemljištu na kojemu je u površini od 840 m2 dozvoljena izgradnja nadzemnog voda dalekovoda.
14. Stoga su sudovi, u okolnostima kad je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrđena naknada za dio nekretnine površine 840 m2 (koji je izvlašten od prednice tužiteljice ustanovljenjem prava služnosti dalekovoda), prema vrijednosti građevinskog zemljišta, dok za preostali dio nekretnine odnosno poljoprivredno zemljište koje vlasnica nastavlja koristiti nije utvrđena naknada, pravilno primijenili odredbu čl. 37. ZI u vezi s čl. 2. st. 1. alineja druga ZPUG. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka (primjerice odlukama broj U-zpz 6/2013-8 od 22. veljače 2017. i broj U-zpz 5/2017-9 od 14. srpnja 2020.) zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se u postupku izvlaštenja poljoprivrednog zemljišta, prilikom određivanja visine naknade za izvlaštenu nekretninu treba cijeniti značaj prostorno- planske dokumentacije kojom je određeno da se na nekom zemljištu treba izgraditi cestovna infrastruktura jer isto utječe na visinu naknade i naknada se ne može određivati isključivo prema vrijednosti poljoprivrednog zemljišta, već se u takvom slučaju određuje kao za građevinsko zemljište na temelju čl. 37. ZI u vezi s čl. 2. st. 1. alineja druga ZPUG i čl. 54. st. 1. ZPUG.
15. Slijedom toga, vijeće je ocijenilo da je pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova, prema kojem u slučaju ustanovljenja prava služnosti na dijelu poljoprivrednog zemljišta na kojem je prostornim planom dozvoljena gradnja infrastrukturnih objekata, vlasniku pripada naknada za umanjenje vrijednosti tog dijela nekretnine prema tržišnoj vrijednosti građevinskog zemljišta.
16. Neutemeljeno je pozivanje tužitelja na odredbe čl. 228. ZVDSP i čl. 229. ZVDSP jer o primjeni tih odredbi ne ovisi odluka o sporu s obzirom da u ovom predmetu nije utvrđeno da je za postojeći dalekovod osnovana služnost na temelju zakona, niti da je vlasnica nekretnine za isto primila naknadu.
17. Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude na temelju odredbe čl. 78. ZUS, odbijen kao neosnovan.
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
