Poslovni broj: Usž-2638/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Tihana Gregov, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Gregov & Gregov j.t.d,, Zadar, Široka ulica 14, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi statusa žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 814/2024-7 od 3. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-814/2024-7 od 3. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-562-03/24-01/1, URBROJ: 522-4/1-1-1-24-12 od 26. veljače 2024.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za ostvarivanje statusa žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata i pripadajućih prava.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra da je na temelju dopisa Policijske uprave zadarske, Službe kriminalističke policije od 24. kolovoza 2022. pogrešno zaključeno da je bio pripadnik srpskih paravojnih postrojbi jer kao nasilno mobilizirana, a potom zatvarana, mučena i zlostavljana osoba od strane neprijateljskih postrojbi, ne može ujedno biti i pripadnik istih. Ponavljajući navode koje je iznosio tijekom postupka, ponovno ističe da je početkom lipnja 1995. prebjegao na slobodni teritorij Republike Hrvatske te ponovno prilaže dva novinska članka iz 1995. godine objavljena prije oslobođenja okupiranog područja jer je njegov bijeg odjeknuo u javnosti i bio je popraćen u medijima. Smatra da je pogrešno primijenjen članak 14. alineja 4. Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu („Narodne novine“, 64/15. i 98/19. – dalje: Zakon) jer prema navedenoj odredbi pravo ne pripada osobama koje su ugrožavale ustavni poredak Republike Hrvatske u krajnje osjetljivom ratnom periodu, a iz njegovog se ponašanja to ne može zaključiti jer je odbio sudjelovati u neprijateljskim paravojnim postrojbama i pobjegao na oslobođeno područje Republike Hrvatske. Nadalje smatra da sud nije proveo postupak u skladu s člancima 6., 9. i 92. stavkom 4. ZUS-a. Navodi i da mu nije pružena prilika da izloži tužbu i izjasni se o činjenicama i pravnim pitanjima važnima za rješavanje predmetne upravne stvari, odnosno objasniti što je u tužbi naveo niti je znao što se nalazi u spisu predmeta. Nezakonitim smatra osporeno rješenje tuženika jer je doneseno bez mišljenja Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja, odnosno Povjerenstvo u skladu s člankom 10. Zakona nije dalo mišljenje o tome je li tužitelj bio izložen seksualnom nasilju, kao ni o obliku i posljedicama tog nasilja. Dovodi u pitanje zaključak da se smatra pripadnikom, pomagačem ili suradnikom neprijateljskih vojnih ili paravojnih postrojbi jer iz spisa Upravnog odjela za hrvatske branitelje Zadarske županije, u kojem je tražio priznanje statusa civilnog invalida Domovinskog rata, proizlazi da je prije i tijekom Domovinskog rata živio u mjestu [adresa], koje je bilo okupirano od strane srpskih paravojnih postrojbi, i da je navedeno mjesto napustio 11. lipnja 1995. Smatra da je navedena okolnost rizičnog bijega na slobodni teritorij Republike Hrvatske značajna za procjenu treba li ga smatrati osobom iz članka 14. alineje 4. Zakona. Navodi da je u pobijanoj presudi izostalo obrazloženje bitnih činjenica, kao i da mu je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravičan postupak. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Predmetni upravni postupak vođen je povodom zahtjeva tužitelja od 11. siječnja 2024. za stjecanje statusa žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata i ostvarivanje prava na temelju Zakona po osnovi događaja u mjestu [adresa], općina [adresa], od strane nepoznatog počinitelja, ali bez navođenja vremena kada se nasilje dogodilo.
8. Postupajući po predmetnom zahtjevu, u upravnom postupku je od Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Uprave za zatočene i nestale, Sektora za traženje osoba zatočenih i nestalih u Domovinskom ratu pribavljen podatak da se tužitelj ne vodi kao osoba koja se nalazila u neprijateljskom zatočeništvu tijekom Domovinskog rata (dopis od 22. siječnja 2024.), a od Ministarstva pravosuđa (dopis od 16. veljače 2024.) i Županijskog državnog odvjetništva u Splitu (dopis od 24. siječnja 2024.) tuženik je obaviješten da tužitelj nije evidentiran kao žrtva bilo kojeg kaznenog djela počinjenog za vrijeme Domovinskog rata. Iz potvrde Policijske uprave zadarske, Službe kriminalističke policije od 24. kolovoza 2022. proizlazi da je tužitelj bio pripadnik paravojnih postrojbi, zbog čega su protiv njega Policijske uprave zadarska i šibensko- kninska podnijele kaznene prijave zbog počinjenja kaznenih djela ugrožavanja teritorijalne cjelovitosti i oružane pobune.
9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je u postupku koji se vodio radi priznavanja tužitelju statusa civilnog stradalnika iz Domovinskog rata, utvrđeno postojanje zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata („Narodne novine“, 84/21.), jer je istim propisano da statuse i prava ne mogu ostvariti pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih ili paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku i svi koji su na bilo koji način pomagali neprijatelju (rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku od 4. svibnja 2023. potvrđeno rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja od 2. lipnja 2023.).
10. Na temelju članka 13. Zakona, postupajući po zahtjevu tužitelja u upravnom postupku, pribavljen je nalaz i mišljenje Povjerenstva za žrtve seksualnog nasilja od 2. veljače 2024. Iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje statusa žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu jer postoji apsolutna zapreka za ostvarivanje prava propisana člankom 14. alinejom 4. Zakona.
11. Tužitelj u upravnom postupku i upravnom sporu nije dokazao da je bio žrtva seksualnog nasilja u Domovinskom ratu u smislu članka 2. stavka 1. Zakona niti da nije bio pripadnik neprijateljskih paravojnih postrojbi u Domovinskom ratu. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
12. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom postupku i upravnom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u provedenom postupku.
13. Naime, prvostupanjski sud je dokaze izvedene u upravnom postupku i upravnom sporu, ocijenio savjesno i brižljivo te je pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Tužitelj u zahtjevu nije naveo događaj, vrijeme niti okolnosti počinjenja seksualnog nasilja nad njim u Domovinskom ratu i za svoje tvrdnje nije ponudio materijalne dokaze, a iz onih koji su izvedeni ne proizlazi da je bio žrtva seksualnog nasilja iz Domovinskog rata. Za ostvarivanje statusa žrtve seksualnog nasilja iz Domovinskog rata nije dostatno navesti da se isto dogodilo, već da je izvršeno u smislu članka 2. stavka 1. Zakona. Te pretpostavke na strani tužitelja u postupku nisu utvrđene. Pri tome iz dokaza u spisu predmeta proizlazi da postoji apsolutna zapreka za priznanje traženog statusa iz članka 14. alineje 4. Zakona.
14. Prema članku 49. stavcima 1. i 4. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Budući da se u predmetima ostvarivanja statusa žrtve seksualnog nasilja radi o kaznenom djelu koje je počinjeno nad žrtvom seksualnog nasilja i da se isto dokazuje na temelju medicinske i druge relevantne dokumentacije, koju tužitelj tijekom upravnog spora nije priložio, te da je činjenica pripadnosti tužitelja neprijateljskim paravojnim postrojbama utvrđena na temelju službenih podataka javnopravnog tijela, to nije bilo osnove da se tužitelj sasluša tijekom upravnog spora jer se činjenice odlučne za donošenje odluke u konkretnom slučaju ne mogu utvrditi samo njegovim saslušanjem. Činjenice i dokazi koje je tužitelj tijekom postupka iznosio nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
15. Kako je tužitelj tijekom cjelokupnog postupka bio omogućen u iznošenju svih činjenica i dokaza radi rješavanja predmetne upravne stvari te osobno prisustvovao održanoj raspravi, ovaj Sud ocjenjuje da je tužitelju u potpunosti omogućeno sudjelovanje u postupku te zaštita njegovih prava i interesa, zbog čega nisu povrijeđena pravila postupka na koje tužitelj ukazuje u žalbi. U skladu s člankom 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.) i člankom 113. ZUS-a tužitelj je imao pravo obavijestiti se o tijeku upravnog postupka i spora i razgledati spis te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, koje pravo nije iskoristio.
16. Ovaj Sud otklanja žalbene navode o postojanju bitne povrede odredaba upravnog spora iz razloga nedostatnog obrazloženja presude jer presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 119. ZUS-a te dostatno obrazloženje svih odlučnih činjenica za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
17. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao i u tužbi i koje ponovno iznosi u žalbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koje opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje, dok povrede ustavnih i konvencijskih prava tužitelja ovaj Sud nije našao.
18. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
