Poslovni broj: Usž-3110/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ines Bojić, odvjetnica u Zagrebu, Gorjanska 29, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi poništavanja rješenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5454/2024-9 od 9. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbacuje.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke, usvojen je tužbeni zahtjev te je poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/I-710-03/24-01/694, URBROJ: 514-03-03-02/01-24-03 od 14. studenoga 2024., a predmet je vraćen na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati trošak od 2.500,00 EUR.
2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-710-03/24-01/694, URBROJ: 514-03-03-02/01-24-03 od 14. studenoga 2024. odbijen je zahtjev tužiteljice za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područja građevinarstva i procjene vrijednosti nekretnina.
3. Protiv pobijane presude tuženik je podnio žalbu u kojoj iznosi sve propisane žalbene razloge. Kao i u osporavanom rješenju, tuženik se poziva na mjerodavne odredbe članka 126. stavak 1., stavak 3. i stavak 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“, 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24. – dalje: ZS) te članka 35. stavak 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“, 21/22.), kao i na odredbe Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“, 38/14., 123/15., 29/16., 61/19. – dalje: Pravilnik). U bitnom, navodi kako iz navedenih propisa jasno proizlazi da tužiteljica sa srednjom stručnom spremom građevinskog tehničara visokogradnje ne ispunjava uvjete za imenovanje sudskim vještakom za područje građevinarstva i procjene nekretnina. Unatoč tome što je tužiteljica imenovana stalnim sudskim vještakom prvi put 2004. godine, smatra da se ne radi o očekivanom, odnosno stečenom pravu tužiteljice, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, budući da je istekom četverogodišnjeg trajanja mandata sudskog vještaka tužiteljice propisano ovlaštenje tuženika da sukladno članku 35. stavku 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“, 21/22.), ponovo ispita postojanje svih uvjeta propisanih tim Zakonom i u odnosu na navedeno donese odluku o zahtjevu za imenovanje, što je tuženik i učinio. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar odnosno odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
4. U odgovoru na žalbu tužiteljica uglavnom ponavlja navode iz tužbe, u bitnom ističući da se u konkretnom slučaju radi o stečenim pravima tužiteljice koja joj ne mogu biti ukinuta retroaktivnom primjenom propisa. Navodi da je, obzirom da je status vještaka stekla još 2004. godine i uživala ga punih 20 godina, tužiteljica imala razumno očekivanje da će joj država priznati pravo na daljnje obavljanje poslova sudskog vještaka sukladno zakonu koji je bio na snazi kada je prvi puta imenovana sudskim vještakom. Ističe da se tumačenje propisa od strane tuženika iscrpljuje u gramatičkoj primjeni i ekscesivnom formalizmu koji je protivan Ustavu i Europskoj konvenciji i koji nema legitiman cilj. Smatra kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te obvezati tuženika da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka.
5. Žalba je podnesena od neovlaštene osobe.
6. Iz podataka spisa, kao i iz obrazloženja pobijane presude, proizlazi da je tužiteljica rješenjem predsjednika Županijskog suda u Sisku, broj: 4 Su-403/03 od 3. studenoga 2004. prvi put imenovana stalnim sudskim vještakom za područje graditeljstva, dok joj je posljednji mandat po rješenju predsjednika Županijskog suda u Sisku, broj: 4 Su-448/2020 od 9. studenoga 2020. istekao 9. studenoga 2024. Prije isteka posljednjeg mandata, dana 24. rujna 2024. tužiteljica je podnijela tuženiku zahtjev za imenovanje stalnim sudskim vještakom , koji je osporavanim rješenjem tuženika odbijen s obrazloženjem da tužiteljica ne ispunjava uvjet stručne spreme propisan člankom 126. stavak 1. ZS, s obzirom da je u Republici Hrvatskoj za područje građevinarstva organizirano više, odnosno visoko obrazovanje, stoga u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba članka 126. stavak 3. ZS o iznimci za imenovanje osobe srednje stručne spreme.
7. Prvostupanjski sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio nezakonitim, s obrazloženjem da tuženik nije imao osnovu za zaključak da tužiteljica ne ispunjava uvjete za (ponovno) imenovanje stalnim sudskim vještakom jer nema završen odgovarajući studij te da se takav zaključak može izvesti samo na temelju pretjerano formalističkog tumačenja propisa u odnosu na specifičnu činjeničnu i životnu situaciju. Prvostupanjski sud navodi i kako su i sve ranije odredbe (barem od 2012. godine nadalje) sadržajno na isti način propisivale uvjet završenog odgovarajućeg studija (odgovarajuće spreme) za imenovanje stalnim sudskim vještakom, za vrijeme važenja kojih odredbi je tužiteljica bila sukcesivno imenovana stalnim sudskim vještakom za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina u razdoblju od 20 godina. Naposlijetku, prvostupanjski sud daje uputu da će u ponovljenom postupku nadležno upravno tijelo poći od stava da tužiteljica u konkretnom slučaju ne mora imati ispunjen uvjet završetka odgovarajućeg studija te će samo utvrditi ispunjava li tužiteljica ostale propisane uvjete za (ponovno) imenovanje stalnim sudskim vještakom za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina iz članka 2. stavak 1., točka 1., 2. i 6. Pravilnika .
8. S obzirom da je ocijenio da je žalba tuženika podnesena od neovlaštene osobe, ovaj Sud pravilnost ovakvog zaključka prvostupanjskog suda nije imao mogućnost razmatrati.
9. Prema članku 21. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. dalje: ZUS), za tuženika radnje u sporu može poduzimati službena osoba javnopravnog tijela koja je donijela ili propustila donijeti odluku, postupila ili propustila postupiti, odnosno službena osoba javnopravnog tijela čija je odluka potvrđena osporavanom odlukom te druga osoba određena propisima o unutarnjem ustrojstvu javnopravnog tijela. Za poduzimanje radnji u sporu čelnik javnopravnog tijela može ovlastiti drugu službenu osobu tog tijela. Tijela državne uprave i druga državna tijela po punomoći čelnika može zastupati državno odvjetništvo.
10. Rješenje tuženika od 14. studenoga 2024. potpisao je ministar GH, a žalbu tuženika državni tajnik HH.
11. Ovaj Sud ocjenjuje da državni tajnik HH nije ovlaštena osoba za podnošenje žalbe protiv pobijane presude prvostupanjskog suda, s bilo koje osnove propisane u članku 21. stavak 3. ZUS-a, iz niže navedenih razloga.
12. Naime, spisu predmeta ne prileži odluka ministra iz koje bi proizlazilo da je HH, državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, ovlašten u konkretnom slučaju podnijeti žalbu, a niti se to može zaključiti iz podataka spisa. Dodaje se da niti iz odredbi Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije ("Narodne novine", 72/24.) ne proizlazi da je državni tajnik HH ovlašten za podnošenje žalbe u predmetnom upravnom sporu. Stoga je, primjenjujući mjerodavne odredbe ZUS-a, u okolnostima konkretnog slučaja, ovaj Sud ocijenio da je žalbu tuženika izjavila neovlaštena osoba.
13. Prema članku 133. stavak 1. ZUS-a, nepravodobnu, nedopuštenu ili žalbu koju je izjavila neovlaštena osoba Visoki upravni sud odbacit će rješenjem u roku od 15 dana od dana njezina primitka.
14. Slijedom navedenog, na temelju članka 133. stavak 1. ZUS-a, trebalo je riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
