REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4093/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Grubeša, odvjetnik u Osijeku protiv tuženika NU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Lacković, odvjetnica u Daruvaru, radi ispravka upisa, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk-27/2025-2 od 24. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-554/2024-53 od 12. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu prijedlog da joj se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk-27/2025-2 od 24. travnja 2025. zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"a) Da li tuženika - stjecatelja nekretnine štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige ako isti u stranačkom iskazom tvrdi da on i njegovi pravni prednici nikada nisu bili posjednici predmetne nekretnine?
b) Da li tuženik - stjecatelj nekretnine stječe vlasništvo nekretnine u dobroj vjeri ukoliko zna da je ista već otuđena drugome i da je taj drugi već ušao u njezin posjed?
c) Da li tuženika - stjecatelja nekretnine štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige ukoliko njegov pravni prednik tvrdi da je tužiteljica posjednica predmetnih nekretnina?
d) Da li je žalbeni sud u parničnom postupku dužan paziti na proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava?
e) Da li je tužiteljici povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva iz čl.1. Protokola 1. uz EKLJP donošenjem presude Županijskog suda u Varaždinu, br. Gž Zk-27/2025-2 od 24. travnja 2025.?“.
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1245/2020-2 od 24. listopada 2023., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u toj odluci.
1.3. Tužiteljica ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da joj je u drugostupanjskom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno ustavno pravo vlasništva.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik smatra da ne postoje zakonski uvjeti za dopuštenje.
3.1. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanje za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.2. Naime, postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tužiteljica u postavljenim pitanjima pod a, b i c ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (da pravni prednici tuženika nisu bili posjednici predmetne nekretnine, da su tuženici znali da je nekretnina otuđena drugome i da je tužiteljica posjednica nekretnine) nije odlučno za odluku u sporu jer je proturječno utvrđenjima nižestupanjskih sudova kojima je ovaj sud u revizijskoj fazi postupka vezan. Iz razloga odluka nižestupanjskih sudova proizlazi da su tuženici stekli posjed predmetne nekretnine od zemljišnoknjižnih vlasnika, da ih štiti načelo povjerenje u zemljišne knjige jer nisu imali razloga provjeravati zemljišnoknjižno stanje te da tužiteljica nije dokazala da je bila u samostalnom posjedu nekretnine u cijelosti. Nije od značaja pozivanje tužiteljice na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer iz te odluke proizlazi da nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji o kojoj je riječ u konkretnom slučaju.
3.3. Nadalje, u odnos u na postavljena pitanja pod d) i e), valja reći da uz to što su usko vezana za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, suštinski se odnose na to je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio cijeniti i obrazložiti neke činjenice odnosno žalbene razloge koje predlagateljica smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji predlagatelj smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Postavljenim pitanje pod e) tužiteljica preispituje i pravilnu primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju pa na tako postavljeno pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor, već odgovor ovisi o utvrđenim okolnostima u ovom i svakom drugom pojedinačnom slučaju. Iz navedeno proizlazi da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse, te nije riječ ni o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.
4. Tužiteljica u prijedlogu navodi da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom - pravo vlasništva (čl. 48. Ustava Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 56/1990., 135/1997., 8/1998. - službeni pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. - službeni pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. - službeni pročišćeni tekst, 76/2010., 85/2010. - službeni pročišćeni tekst, 5/2014. i 69/2017., dalje: Ustav), odnosno čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/1997., 6/1999. - službeni pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 1/2006. i 13/2017., dalje: Konvencija). Činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu dokazati da je stekla vlasništvo predmetne nekretnine u smislu čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012. i 152/2014.), a što su utvrdili nižestupanjski sudovi, sama po sebi ne znači da su joj time ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencijom. Naime, ovaj sud smatra da se odluke nižestupanjskih sudova odnose na tipični građanskopravni spor te da odluke sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne, pa navodima prijedloga tužiteljica nije učinila vjerojatnim povredu temeljnog ljudskog prava vlasništva odnosno prava na mirno uživanje imovine.
5. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog pravnog pitanja koje tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Kako tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
