Poslovni broj: Usž-3954/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Ja
RJE Š ENJE
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić Vuković , članice vijeća , te više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice CG, [adresa], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Jukić , odvjetnik u Zagrebu , Otona Kučere 64 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije , Zagreb , Margaretska 3 , uz sudjelovanje osobe Graditelj Svratišta doo , Zagreb , Ivana Česmičkog 16 , radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-3155/2023-13 od 30. rujna 2024. , na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.
pretpostavljam da je
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-3155/2023-13 od 30. rujna 2024.
rije š io je
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-3155/2023-13 od 30. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-502-03/22- 01/770, urbroj: 338-01-06-05-22-03 od 28. prosinca 2022. (točka I. izreke) i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, klasa: UP/I- 502-03/22-02/63, urbroj: 338-21-02-02-22-3 od 15. rujna 2022. (točka II. izreke), te je tužiteljici priznata ozljeda pretrpljena dana 1. studenog 2022. po dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji S 52.1 (prijelom gornjeg kraja palčane kosti-radijusa) ozljedom na radu, te joj se u vezi iste priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.730,00 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 15. rujna 2022. Tim rješenjem tužiteljici ozljeda nastala 1. studenog 2020. po dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji S 52.1 (prijelom gornjeg kraja palčane kosti-radijusa) nije priznata ozljedom na radu.
3. Tuženik je protiv prvostupanjske presude i rješenja podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Poziva se na odredbu članka 66. stavak 1. točke 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju navodeći da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom i tumačenjem iste utvrdio da predmetna ozljeda predstavlja ozljedu na radu. Osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda prema kojem za donošenje pravilne odluke nije odlučna činjenica je li tužiteljice krenula s posla prije završetka radnog vremena, s obzirom na to da se u trenutku ozljede nalazila u prostorijama poslodavca. Ističe da je do ozljeđivanja došlo nakon prekida rada, na izlasku, uslijed ranijeg odlaska s posla iz privatnih razloga, zbog čega smatra da predmetna ozljeda ne može biti vezana uz obavljanje poslova za koje je tužiteljica osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju. Navodi da raniji odlazak s posla nije pokriven pravima iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, neovisno o prethodnom odobrenju poslodavca, zbog čega se ozljeda nastala u takvim okolnostima ne može uzročno-posljedično povezati uz obavljanje poslova za koje je zdravstveno osigurana. Osporava pravilnost odluke o trošku navodeći da nije upoznat sa sadržajem podneska od 12. lipnja 2023., te da sama činjenica prisustva odvjetnika na raspravi ne čini takvo zastupanje opravdanim troškom. Navodi da je prilikom odlučivanja o troškovima spora pogrešno primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje u tekstu: Tarifa) koja nije bila na snazi u trenutku poduzimanja svih radnji u upravnom sporu. Smatra da bi se vrijednost obavljene radnje u upravnom sporu trebala utvrditi na temelju vrijednosti koja je na snazi u trenutku obavljanja radnje. U pogledu primjene odvjetničke tarife ukazuje na stajalište ovog Suda izraženo u presudi poslovni broj: Usž-1240/2023 od 5. srpnja 2023. Poziva se na odredbu članka 52. stavka 3. Tarife navodeći da je ovom Sudu podnio prijedlog za ocjenu zakonitosti, koji je zaprimljen pod poslovnim brojem Usoz- 55/2024. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i rješenje, te odbiti tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi da je odluka prvostupanjskog suda zakonita. Navode tuženika u svezi troškova upravnog spora smatra neosnovanim i u suprotnosti sa sudskom praksom.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24- dalje: ZUS), Sud žalbene razloge tuženika ne nalazi osnovanim.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je predmetni postupak pokrenut na zahtjev poslodavca tužiteljice, Doma za starije osobe Sveti Josip Zagreb dana 10. studenog 2020., u svezi s pretrpljenom ozljedom po dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji S 52.1 (prijelom gornjeg kraja palčane kosti-radijusa), nastalom 1. studenog 2020. na adresi poslodavca, kada se tužiteljica izlaskom iz prostorije za presvlačenje na hodniku poskliznula na oprane keramičke pločice i pala na lakat lijeve ruke. Prvostupanjsko upravno tijelo je u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-21721/2021-12 od 13. lipnja 2022. (prema kojoj je radi donošenja pravilne odluke u svezi ozljede tužiteljice nastale prije izlaska s posla u svezi s obavljanjem poslova na osnovi kojih je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, potrebno utvrditi medicinski odlučne činjenice), pribavilo nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva Zavoda od 12. rujna 2022., kojim je utvrđeno da je tužiteljica prilikom odlaska s radnog mjesta u prostorijama poslodavca pala i zadobila predmetnu ozljedu, koja se može uzročno-posljedično povezati s događajem od 1. studenog 2020. Rješenjem prvostupanjskog tijela od 15. rujna 2022., navedena ozljeda nije priznata ozljedom na radu, uz obrazloženje da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje ozljede na radu, jer je tužiteljica postupala nepažljivo prilikom ranijeg odlaska s posla, zbog čega put s posla nije u vremenskoj povezanosti s propisanim vremenom završetka rada. Tuženik je nakon pribave nalaza i mišljenja Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 12. prosinca 2022., kojim je potvrđen naprijed navedeni nalaz i mišljenje, odbio žalbu uz obrazloženje da nastala ozljeda nije vezana uz obavljanje poslova kuhara za koje je tužiteljica obvezno zdravstveno osigurana, te da se radi o skrivljenoj ozljedi koja je nastala prilikom ranijeg izlaska s posla.
8. Prvostupanjski sud je ocijenio nezakonitim i poništio osporavana rješenja upravnih tijela uz obrazloženje da su upravna tijela strogo formalno tumačeći odredbe članka 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, u suprotnosti sa svrhom i smislom Zakona, povrijedila zakon na štetu tužiteljice.
9. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom i tumačenjem mjerodavnih zakonskih i podzakonskih odredbi, koje je citirao, uvažavajući cjelokupnost dokumentacije, djelatnost na osnovu koje je tužiteljica obvezno zdravstveno osigurana, kao i nalaze i mišljenja Liječničkog povjerenstva u oba stupnja, ozljedu tužiteljice nastalu 1. studenog 2022. za vrijeme radnog vremena u prostorijama poslodavca priznao kao ozljedu na radu, a koja ozljeda nije nastala skrivljenim, nesavjesnim ili neodgovornim ponašanjem tužiteljice. Pri tom je pravilno prvostupanjski sud zaključio da za donošenje odluke u konkretnom slučaju nije odlučna činjenica odobrenog ranijeg odlaska s posla iz hitnih privatnih razloga, s obzirom na to da se tužiteljica ozlijedila u prostorijama poslodavca u radno vrijeme prilikom izlaska iz prostora za presvlačenje u hodnik, koji je ujedno i spojen s radnom prostorijom u kojoj se rad tužiteljice odvija (kuhinja), a u koji bi pristupila i prilikom redovnog napuštanja radnog mjesta.
10. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je odlučujući o trošku upravnog spora pravilnom primjenom odredbe članka 144. i 147 ZUS-a i Tbr. 27. točka 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife priznao tužiteljici zatražene opravdane troškove upravnog spora.
11. U pogledu prigovora tuženika o tome koje je Tarifu valjalo primijeniti, Sud polazi od odredbe Tbr. 52. stavka 3. Tarife koji glasi: "Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje se tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka." Pri tome se ukazuje da je ovaj Sud u presudi poslovni broj Usoz-55/2024- 21 od 18. srpnja 2025. navedenu odredbu Tarife ocijenjen zakonitom. Također je utvrdio da je navedena odredba prijelazne naravi, što znači da sama po sebi ne može imati povratno djelovanje koje zabranjuje članak 90. stavak 4. Ustava te ukazao da na temelju te odredbe sud ili drugo tijelo odlučuje o troškovima zastupanja, zbog čega prije donošenja te odluke niti jedna stranka nije stekla nego pravo niti joj je naređena bilo kakva obveza, u kojem kontekstu bi se uopće moglo govoriti o povratnom djelovanju.
12. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj Sud žalbene navode nije našao osnovanim, niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke.
13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci presude, dok je primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci rješenja.
U Zagrebu , 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
