Poslovni broj: Usž-1334/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Vlahi Duplančiću, odvjetniku u Splitu, Ivana Gundulića 18, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi nepripadne isplate starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3563/2023-7 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 3563/2023-7 od 23. prosinca 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/23-03/01144282201, URBROJ: 341-99- 06/2-23-5698 od 23. studenog 2023.

III. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 140-02/23-03/01144282201, URBROJ: 341-18-06/2-23-38713 od 29. rujna 2023.

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 375,00 eura (tristosedamdeset i pet eura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude, dok se zahtjev za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu odbija.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-02/23-03/01144282201, URBROJ: 341-99-06/2-23-5698 od 23. studenog 2023. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točke I. i II. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 23. studenog 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. rujna 2023. kojim je utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. listopada 2022. u svoti od ukupno 1.213,77 eura (točka I. izreke) te je utvrđena obveza tužitelja da navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplati u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja u korist žiroračuna državnog proračuna (točka II. izreke).

3. Tužitelj žalbom osporava zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Osporava stajalište upravnih tijela, koje je kao pravilno potvrdio prvostupanjski sud, da je bio obvezan navesti svaku promjenu nastalu osobnim ili stvarnim okolnostima koja utječu na starosnu mirovinu. Ovo iz razloga što je već prilikom podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na starosnu mirovinu jasno naveo činjenicu da je vlasnik obrta te stoga smatra da ni na koji način nije protupravno postupao. Ističe da je upravno tijelo napravilo propust u svom postupanju jer je propustilo unijeti informaciju o postojanju obrta u matičnu evidenciju, stoga ne može na njegov teret pasti posljedica nepažnje djelatnika upravnog tijela. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I 140-02/22-03/01144282201, URBROJ: 341-18-06/2-22-35527 od 22. rujna 2022. usvojen zahtjev tužitelja od 19. kolovoza 2022. i priznato mu je pravo na starosnu mirovinu od 1. rujna 2022. u svoti od 4.607,50 kuna (611,52 eura) mjesečno.

8. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I 140-02/22- 03/01144282201, URBROJ: 341-18-06/2-22-42668 od 4. siječnja 2023., donesenim po službenoj dužnosti, poništeno je rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 22. rujna 2022. i odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje prava na starosnu mirovinu po zahtjevu osiguranika od 19. kolovoza 2022. jer je uvidom u bazu podataka aktivnih osiguranika utvrđeno da je tužitelj na dan 1. rujna 2022. bio u obveznom osiguranju s osnove obavljanja obrta.

9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 166. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; dalje: Zakon).

9.1. U upravnom postupku pribavljena je potvrda Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda u Splitu, Ispostava Split od 30. ožujka 2023. iz koje je razvidno da je tužitelj 30. ožujka 2023. podmirio doprinos za mirovinsko osiguranje za drugu samostalnu djelatnost za razdoblje od 1. rujna 2022. do 22. studenog 2022. Pribavljeno je i rješenje Upravnog odjela za gospodarstvo EU fondove i poljoprivredu Split od 24. studenog 2022. o upisu promjene u Obrtni registar i to istupanja tužitelja iz zajedničkog obrta s danom 22. studenog 2022.

9.2. Stav je upravnih tijela da postoji obveza vraćanja nepripadno isplaćenih iznosa starosne mirovine u skladu s člankom 166. Zakona jer je tužitelj nakon priznanja prava na starosnu mirovinu podmirio doprinos za mirovinsko osiguranje po osnovi obavljanja druge samostalne djelatnosti za razdoblje od 1. rujna 2022. do 22. studenog 2022. te mu je za ta razdoblja utvrđen i staž osiguranja.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku te je na tako utvrđeno činjenično stanje, primijenio članak 166. Zakona, čije je odredbe citirao u obrazloženju presude i odbio tužbeni zahtjev.

10.1. Potvrđuje stajalište upravnih tijela da je tužitelj, u skladu s člankom 166. Zakona, obvezan vratiti nepripadno isplaćene iznose starosne mirovine te smatra da su navodi tužitelja da je do nepripadne isplate došlo isključivo krivnjom tuženika bez utjecaja su na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

11. Ovaj Sud ne nalazi uvjerljive i logički opravdane razloge za pravnu i činjeničnu osnovu koja je utvrđena u sudskom i upravnom postupku.

12. U spisu tuženika prileži zahtjev tužitelja od 19. kolovoza 2022. za priznavanje prava na starosnu mirovinu. U zahtjevu na stranici 2. označeno je da je tužitelj upisan u obrtni registar te je na stranici 4. označeno da je osiguran po nekoj drugoj osnovi. Također se u spisu tuženika nalazi izvješće Ureda državne uprave u splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo od 8. siječnja 2003. o početku obavljanja obrta koje je zajedno sa izvatkom iz obrtnog registra za obrt [obrt] u vlasništvu ovdje tužitelja prvostupanjsko javnopravno tijelo zaprimilo 14. siječnja 2003. Također je rješenje Ureda državne uprave u splitsko-dalmatinskoj županije, Službe za gospodarstvo od 3. ožujka 2009. o upisu promjene u obrtni registar za obrta [obrt] dostavljeno prvostupanjskom javnopravnom tijelu 12. ožujka 2009.

13. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjsko javnopravno tijelo u upravnom postupku u kojem je doneseno rješenje od 22. rujna 2022. o priznanju prava na starosnu mirovinu imalo saznanja o svim relevantnim činjenicama, odnosno moralo mu je biti poznato da je tužitelj u trenutku kada je podnio zahtjev bio vlasnik obrta i po toj je osnovi imao svojstvo osiguranika o mirovinskom osiguranju. Unatoč tome, prvostupanjsko javnopravno tijelo tužitelju priznaje pravo na starosnu mirovinu iako za to nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 37. stavka 1. Zakona jer je tužitelj na dan priznavanja prava na starosnu mirovinu bio u obveznom osiguranju.

14. Da je prvostupanjsko javnopravno tijelo proučilo zahtjev tužitelja i eventualno izvršilo uvid podatke vlastite evidencije, utvrdilo bi da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na mirovinu. Isključivo zbog pogreške prvostupanjskog javnopravnog tijela tužitelju je u razdoblju od 1. rujna 2022. do 22. studenog 2022. priznato pravo na starosnu mirovinu i isplaćivana mirovina iako je tijelo imalo saznanja da tužitelj na nju nema pravo te da ne postoji pravna osnova za priznavanje istog.

15. Dakle, tužitelj ne može trpjeti posljedice pogreške javnopravnog tijela kojoj očigledno nije doprinio s obzirom na to da je prilikom podnošenja zahtjeva naveo sve podatke na temelju kojih je javnopravno tijelo moglo pravilno odlučiti o njegovu zahtjevu, a ne postoji neki drugi privatni interes koji bi trebalo zaštititi.

16. Imajući u vidu stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke, broj: U- III-247/2017 od 26. rujna 2019., kao i sve specifične okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Sud ocjenjuje da prvostupanjsko javnopravno tijelo nije ispunilo svoju dužnost postupanja na vrijeme, na prikladan i dosljedan način, što je za posljedicu imalo nametanje prekomjernog tereta tužitelju jer mu je naloženo vraćanje isplaćene mirovine za razdoblje od 1. rujna 2022. do 22. studenog 2022. u kojem razdoblju je priznata i isplaćivana starosna mirovine zbog neprikladnog postupanja javnopravnog tijela. Tuženik i prvostupanjsko javnopravno tijelo, zbog čije je pogreške mirovina nepripadno isplaćivana, osporenim su rješenjima obvezu povrata nepripadno isplaćene mirovine prebacili isključivo na tužitelja i time izbjegli sve posljedice vlastite pogreške. Stoga Sud u tom dijelu osporena rješenja ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim.

17. Navedene propuste nije otklonio ni prvostupanjski sud koji je propustio ocijeniti navode tužitelja da je do nepripadne isplate došlo isključivo krivnjom tuženika pogrešno smatrajući da su isti bez utjecaja su na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari te je takvo postupanje javnopravnih tijela ocijenio zakonitim.

18. Zbog navedenih razloga ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu ocijeniti zakonitom te je stoga valjalo u skladu s člankom 135. stavkom 2. ZUS-a prvostupanjsku presudu poništiti te odlučiti o upravnoj stvari (točka I. izreke).

19. Sud je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela kao nezakonito (točke II. i III. izreke).

20. Odluku o troškovima spora sud je donio na temelju članka 144. stavaka 1. i 2. i članka 147. stavka 1. ZUS-a.

21. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1, Tbr. 27/3 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.; dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe i zastupanje na raspravi održanoj 27. studenog 2024. u iznosu od 150 eura, za koji je Sud utvrdio da je u okviru iznosa predviđenog Tbr. 27/1 Tarife, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 46. Tarife) iznosi sveukupno 375,00 eura. Međutim, tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 24. siječnja 2024. jer u istome nisu iznesena sadržajno nova činjenična i pravna razlaganja, a koja bi pridonijela uspjehu u ovom upravnom sporu. Rok za isplatu naknade troškova određen je u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a. (točka IV. izreke).

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić