Poslovni broj: Usž-4589/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Mire Kovačić predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆF, državljanina [adresa], smještenog u [obrt], [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Sebastianu Miši, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miše & Pavić d.o.o., Zagreb, Petrinjska 48, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira bb, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3483/2025-7 od 14. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje točka I. izreke presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3483/2025-7 od 14. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/35, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 9. rujna 2025. (točka I. izreke). Točkama II. i III. izreke presude odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te je naloženo tuženiku da opunomoćeniku tužitelja isplati iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

2. Rješenjem tuženika od 9. rujna 2025. određeno je ograničenje kretanja tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, na najkraće moguće vrijeme, a najduže tri mjeseca od dana donošenja rješenja.

3. Tužitelj pobija zakonitost točke I. izreke prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je određeno ograničenje slobode kretanja radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka [adresa] uz paušalno navođenje da postoji opasnost od bijega bez obrazloženja zašto bi tužitelj bježao niti kako bi navedeno predstavljalo opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak. Smatra pogrešnim utvrđenje prvostupanjskog suda da mu je u upravnom postupku omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima uz pomoć prevoditelja za ruski jezik putem telefona jer se nije mogao izjasniti o upravnoj stvari, već mu je putem telefona samo prevedena dokumentacija koju je zaprimio i to tek kada je na tome inzistirao policijskom službeniku koji je onda zvao prevoditeljicu. Ističe da osporenim rješenjem tuženiku nije precizirano trajanje mjere jer najkraće moguće vrijeme nije regulirano zakonskim odredbama te ni iz čega ne proizlazi zašto se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničenja slobode kretanja. Činjenica postojanja mjera upozorenja u drugim državama ne znači po automatizmu potrebu ograničenja slobode kretanja. Tuženik je samo konstatirao da predstavlja opasnost, bez razjašnjenja činjenica i konkretnih okolnosti u odnosu na njega. Navodi da je pripadnik osjetljive skupine zbog svoje seksualne orijentacije te da je bio žrtva nasilja i diskriminacije, a koje okolnosti u pobijanoj presudi nisu vrednovane. Ističe da za ograničenje slobode treba postojati jasno opravdan i proporcionalan razlog, koji u ovom slučaju nije naveden, a posebice ne dostatan. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe. Ponavljajući utvrđenja i navode iz upravnog postupka ističe da je isti u cijelosti pravilno proveden. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 54. stavka 11., članka 54. stavka 2. točke 1. i članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.; dalje Zakon).

7.1. U upravnom postupku je utvrđeno da je tužitelj 9. rujna 2025. godine vraćen sukladno dublinskom postupku zrakoplovom kompanije ... letom broj ... iz [adresa], preko [adresa] u [adresa] te je izrazio novu namjeru podnošenje zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite. Postupak pokrenut prvim zahtjevom za međunarodnom zaštitom obustavljen je 3. svibnja 2025. jer je tužitelj napustio Prihvatilište.

7.2. Pregledom podataka Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno je da je tužitelj u skladu s dublinskim postupkom vraćen prvi puta, dok je pregledom podataka Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom utvrđeno da je za tužitelja u Schengenskom informacijskom sustavu (dalje: SIS) izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska na temelju Direktive 2008/115/EC, od strane [adresa].

7.3. Tužitelj je u iskazu od 9. rujna 2025. naveo da je 12. prosinca 2024., prilikom prelaska državne granice na graničnom prijelazu u Postaji granične policije Korenica, izrazio namjeru za ponošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom te je bio upućen da se javi u [obrt] [adresa]. U [obrt] je boravio do početka svibnja 2025. nakon čega je pobjegao u [adresa], te je tamo boravio nezakonito do 12. lipnja 2025. kada je zatečen od strane njemačke policije. Od članova uže obitelji u [adresa] nema nikoga, a nema ni odobrenje boravka u drugoj državi članici Europskog gospodarskog prostora.

7.4. Osporenim rješenjem tuženika od 9. rujna 2025. tužitelju je ograničena sloboda kretanja radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, s obzirom na to da postoji rizik od bijega i radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka [adresa].

8. U sudskom sporu izveden je dokaz saslušanja tužitelja.

8.1. Tužitelj je u iskazu od 9. listopada 2025. u bitnome naveo da je nakon traženja azila u [adresa], a prije okončanja postupka, otišao u [adresa] jer se ovdje nije osjećao sigurno budući da je homoseksualac. Bio je smješten u [obrt] u kojem su mu drugi migranti prijetili i htjeli ga pretući te su se on, njegov bratić i prijatelj zbog toga obratili policiji, koja je nešto zapisala i samo su im rekli da iznajme stan. U upravnom postupku nije saslušan o svojim osobnim okolnostima. S policajcem se prvo sporazumijevao na engleskom, a nakon toga preko Google prevoditelja hrvatski-ruski. Na poseban upit suda je odgovorio da je policajac, kada mu je dao neki papir, nazvao žensku osobu koja mu je prevela na ruski da ide u zatvoreni centar i da odabere odvjetnika. Na poseban upit svoje opunomoćenice odgovorio je da nikada nije kažnjavan ni u [adresa] niti u [adresa] te da poštuje sve pravne propise.

9. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio članak 54. stavak 2. točke 1. i 3. i članak 54. stavak 4. Zakona i odbio tužbeni zahtjev.

10. Člankom 54. stavkom 2. Zakona propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja, ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega (točka 1.), odnosno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka [adresa] (točka 3.).

11. Prema članku 54. stavku 4. Zakona, rizik od bijega procjenjuje se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja [adresa], odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu.

12. Iz članka 54. stavka 2. Zakona proizlazi da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se utvrdi i da postoji i jedna okolnost iz točaka 1. do 7. istog stavka. Rješenjem tuženika tužitelju je ograničena sloboda kretanje po dvije osnove iz stavka članka 54. stavka 2. Zakona i to jer je utvrđeno da postoji rizik od bijega (članak 54. stavka 2. točka 1. Zakona) i da je ista mjera potrebna radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka [adresa] (članak 54. stavka 2. točka 3. Zakona). Stoga je pogrešno stajalište tužitelja da mu je isto određeno samo radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka [adresa] te da je tu potrebu tuženik utvrdio zbog opasnosti od bijega.

13. Tužitelj u upravnom postupku i u upravnom sporu nije osporio da je nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u [adresa] i smještaja u [obrt] nezakonito napustio teritorij [adresa] te otišao u [adresa]. Na opisani način tužitelj, kao tražitelj međunarodne zaštite, nije postupio po članku 52. stavku 3. Zakona kojim je propisano obveza ostajanja na području [adresa] za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite. Stoga je osnovano zaključeno da u konkretnom slučaju postoji opasnost od bijega i da postoji osnova za određivanje ograničenje slobode kretanja.

14. S obzirom na to da Zakon daje nadležnom javnopravnom tijelu (tuženiku) slobodu u odabiru mjere ograničenja kretanja koja je, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, najprikladnija za postizanje cilja koji se mjerom želi postići, a imajući na umu razloge na kojima se temelji mjera ograničenja kretanja tužitelja smještajem u [obrt] na tri mjeseca, ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15. Imajući u vidu navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ograničenje slobode kretanja tužitelja, na način kako je to određeno osporenim rješenjem, potrebno radi osiguranja prisutnosti tužitelja u postupku utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu te da ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju zakonitost osporenog rješenja tuženika.

16. Ostale žalbene navode tužitelj je isticao i u tužbi te je iste otklonio prvostupanjski sud dajući pri tome valjane razloge koje je detaljno obrazložio i koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

17. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode.

18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

19. S obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić