REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-962/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ljubljanska banka d.d., Republika Slovenija, Ljubljana, Trg Republike 3, OIB 40032571039, kojeg zastupa punomoćnik Matija Pečatnik, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Agram Life osiguranje d.d. iz Zagreba, Trnjanska cesta 108, OIB 18742666873, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7271/2019-7 od 23. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2216/17 od 7. studenog 2019., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7271/2019-7 od 23. prosinca 2021. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplati tužitelju 1.627.797,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2017. pa do isplate, te u točki II. izreke kojom je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenjem da je ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen 14. veljače 1997. između tužitelja i Veritas osiguranje d.d. Zagreb ništav i da ne proizvodi pravne učinke, te u točki III. izreke kojom je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnične troškove od 195.418,75 kn (točka I. izreke), a preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je na (prethodno navedeni) iznos glavnice dosuđena zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 24. listopada 2017., kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 54.004,20 kn s pripadajućim zateznima kamatama i dio zateznih kamata na iznos od 1.627.797,20 kn tekućim od 25. listopada 2017. te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen (točka II. izreke), dok je točki III. izreke odbijen zahtjev tužitelja i tuženika za naknadom troškova postupka.

2. Protiv dijela točke II. izreke presude suda drugog stupnja kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata koje na 1.627.797,20 kn teku od 24. listopada 2017. kao i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-1707/2022-3 od 4. travnja 2023. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„Da li na iznos koristi po čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14), a koji iznos odgovora visini zakupnine nekretnine koju je nepošteni posjednik posjedovao (kad je po raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora korisnik-dotadašnji zakupnik i dalje ostao u nepoštenom posjedu nekretnine) – teče zatezna kamata od dana kada bi ti novčani iznosi svakomjesečno dospijevali, odnosno počevši od trenutka stjecanja tih koristi ili od dana utuženja?“.

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu uz naknadu parničnih troškova.

4. Odgovorom na reviziju tuženik osporava reviziju i predlaže da se odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Povodom revizije predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na iznos glavnice od 1.627.797,20 kn po osnovi naknade za korištenje tuđe stvari u smislu čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP) koja teče na pojedinačne mjesečne iznose za svaki mjesec koji je tuženik bez pravne osnove posjedovao nekretninu tužitelja pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu (25. listopada 2017.).

8. Sud drugog stupnja pobijanom presudom odbija tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu pozivom na pravno shvaćanje Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske usvojenom na sjednici tog Odjela od 16. lipnja 2021. i ocjenjuje da tražbina tužitelja dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu, pa da tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate koje na iznos od 1.627.797,20 kn teku od podnošenja tužbe 25. listopada 2017. pa do isplate.

9. Revizija je dopuštena uz obrazloženje da pravno shvaćanje pobijane presude odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda (Rev-x-754/2011 od 21. rujna 2016.).

10. Prema čl. 165. st. 1. ZVDSP nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

11. Ovaj sud je u više odluka (Rev-219/2024-2 od 29. svibnja 2024., Rev-181/2022-2 od 7. rujna 2022., Rev-886/2020-4 od 4. siječnja 2022. i dr.) izrazio pravno shvaćanje prema kojem „… u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164. i čl. 165. ZVDSP, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari… Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari …“.

12. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi da su tužitelj i pravni prednik tuženika 14. veljače 1997. sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora koji je tužitelj valjano otkazao 2. lipnja 2006., a pravni prednik tuženika je u ovršnom postupku 28. listopada 2014. predao tužitelju u posjed poslovni prostor. Također, tužitelj je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik poslovnog prostora.

13. Imajući u vidu prethodno citirane odredbo odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

U okolnostima kada je posjednik vršio posjed nekretnine temeljem ugovora o zakupu koji bude valjano otkazan, od trenutka primitka odluke o otkazu ugovora o zakupu poslovnog prostora posjednik postaje nepošten te je vlasniku dužan naknaditi koristi koje je ostvario posjedom vlasnikove stvari sa zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose kako je te koristi stekao, a sve to imajući u vidu da je vlasnik dokazao da je posjednik postao nepošten i prije podnošenja tužbe za plaćanjem naknade za korištenje.

14. Obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa u pobijanoj odluci nisu iznijeti razlozi o ostalim žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda je temeljem čl. 391. st. 7. ukinuta i odlučen je kao pod točkom I. izreke.

15. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek