Poslovni broj: Usž-3383/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska , predsjednice vijeća , Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić , članice vijeća , uz sudjelovanje više sudskih savjetnica – specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničara , u upravnom sporu tužiteljice ŠEiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije, Zagreb , Margaretska 3 , OIB: 02958272670 , radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-348/2023-11 od 3. listopada 2023. , na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

pretpostavljam da je

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-348/2023-11 od 3. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije, klasa: UP/II-502-03/22-01/926 , urbroj: 338-01-06-05-23-03 od 17. veljače 2023.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Regionalnog ureda Rijeka , klasa: UP/I-502-03/22-03/127 , urbroj: 338-08-02-01-22-8 od 21. studenog 2022. , kojim je odbijen zahtjev tužiteljice i Akutna respiratorna bolest uzrokovana Covidom, MKB šifre: U07.1 ne priznaje se profesionalnom bolešću te se tužitelji ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s te osnove, sukladno članku 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13. i 98/19. – dalje: Zakon) .

3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog svih razloga iz članka 66. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). Navodi da je sud u tijeku spora nepravilno primijenio pojedine odredbe ZUS-a, te da je pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu koja se odnosi na okolnost načina dobivanja virusa Covid, a vezano uz njezino radno mjesto, čime je pogrešno primijenio i materijalno pravo. Ističe da tijekom postupka, od samog početka, nije utvrđeno da se zarazila izvan radnog okruženja, već se samo paušalno navodi da se radi o virusu koji je bio visoko zarazan, ne vodeći računa o tome da postoji povećani rizik od bioloških štetnosti jer se radi o radu u zdravstvenoj djelatnosti. Osporava razloge odbijanja njenog zahtjeva, kao i obrazloženje suda, odnosno razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev odbijen. Pri tome ističe da nije predložila izvođenje dokaza sudsko- medicinskim vještačenjem, jer ono ne bi doprinijelo razrješenju spornih stručno- medicinskih činjenica, dok je za pretpostaviti da će nadležno tijelo pri donošenju rješenja postupiti po važećim propisima za reguliranje konkretne pravne materije te na te okolnosti nije potrebno provesti vještačenje. Nadalje osporava utvrđenje da za radno mjesto viši stručni savjetnik ne postoji povećani rizik od bioloških štetnosti u odnosu na zarazu u općoj populaciji. Ističe da iz navoda tužbe, kao i iz izjave poslodavca, proizlazi da je u sklopu obavljanja svakodnevnih radnih zadataka u vrijeme oboljenja od Covida bila u bliskom kontaktu sa osobama zaraženim virusom, odnosno u svom radu po svim lokalitetima KBC-a Rijeka dolazila u neposredan kontakt sa djelatnicima bolnice (medicinskim i nemedicinskim), pa je samim time kao djelatnica u zdravstvenoj ustanovi bila više izložena virusu i zarazi nego ostali koji nisu zaposleni u zdravstvu. Smatra da su prema zakonskoj definiciji profesionalne bolesti ispunjeni svi uvjeti za priznanje traženog prava, jer je u procesu rada bila u vremenski dužem i neposrednom kontaktu sa djelatnicima, pogotovo medicinskim koji su bili direktno u kontaktu radeći u Covid odjelu, te se radi o specifičnim uvjetima rada premda nije zdravstveni djelatnik. Dodatno naglašava da je u njenu kancelariju dolazilo medicinsko osoblje direktno sa klinika i Covid odjela, od kojih su neki možda bili Covid pozitivni, te da je takvo radno okruženje bilo u periodu od 9. mjeseca 2021., kada je u populaciji prevladavao Delta soj virusa i kada je ona teško oboljela od Covida-19, sa teškim simptomima, a nakon toga je dobila obostranu upalu pluća i bila na bolovanju skoro četiri mjeseca, s time da je oporavak trajao godinu dana i radi oporavka pluća bila je upućena i u Lječilište Lošinj. Ističe da još uvijek osjeća tegobe i to zaduh kod hodanja po stepenicama i malo bržeg hodanja, te ima bolove na lijevoj strani plućne pleure pri svakodnevnom radu, pogotovo na vremenske promjene i pod stalnom je kontrolom specijalista. Navodi nadalje da joj se isplaćuje dodatak na posebne uvjete rada kao novčana kompenzacija zbog mogućnosti dobivanja zaraze, jer se nemedicinski djelatnici po Uredbi o koeficijentima i složenosti poslova u javnim službama svrstavaju u radna mjesta IV. vrste. Smatra da je odbijanjem zahtjeva diskriminirana i stavljena u nepovoljan položaj u odnosu prema drugim djelatnicima kojima je priznato profesionalno oboljenje radi preboljenja Covida-19. Predlaže da se prvostupanjska presuda, i osporeno rješenje tuženika poništi, te tuženiku naloži donošenje novog zakonitog rješenja.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod razloga iznesenih u odgovoru na tužbu, te smatra da je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev. Predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje koje je relevantno za rješavanje predmetne upravne stvari u smislu članka 68. Zakona i članka 2. Zakona o Listi profesionalnih bolesti („Narodne novine“, broj: 162/98. i 107/07.) te članka 38. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj: 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20. i 2/22. – dalje: Pravilnik), a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kao i činjenice koje je sam utvrdio sukladno ovlaštenju iz članka 33. stavka 2. ZUS-a. Odlučne činjenice sud je utvrdio uvidom u podatke priložene spisu tuženika, i dokumentaciju priloženu u tijeku spora te nakon održane usmene rasprave. U tijeku spora sud je omogućio strankama izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora (članak 6. ZUS-a). Iz obrazloženja presude razvidno je da je sud razmotrio odlučna činjenična i pravna pitanja u smislu mjerodavnih propisa, kao i navode stranaka, te je dao jasne, potpune i valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva utemeljene na postojećim podacima i odredbama materijalnog prava citiranim u presudi, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Prvostupanjski je sud pri tome ocijenio i navode iznesene u tužbi, koje tužiteljica u bitnom ponovno iznosi u ovoj žalbi.

8. Naime, i prema ocjeni ovoga Suda, sama činjenica što je tužiteljica u vrijeme epidemije bolesti Covid radila u zdravstvenoj ustanovi i dolazila u kontakt sa eventualno bolesnim i zaraženim medicinskim i nemedicinskim osobljem, sama po sebi ne znači da su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za priznavanje profesionalne bolesti. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da objedinjeno sagledani kriteriji propisani člankom 68. Zakona i člankom 2. Zakona o Listi profesionalnih bolesti sadržavaju izričito propisane kumulativne kriterije neposrednosti i dužine utjecaja procesa rada i uvjeta rada, dokazane uzročno-posljedične veze s procesom rada i/ili radnim okolišem, odnosno poznatosti takve veze, uz primjenu propisanog dijagnostičkog postupka i postupka utvrđivanja prisutnosti štetnosti. Pozivanje tužiteljice na isplatu dodatka na posebne uvjete rada prema Uredbi o koeficijentima i složenosti poslova u javnim službama te osnovni Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, nije od utjecaja na utvrđivanje uzročno- posljedične veze oboljenja tužiteljice i uvjeta rada, te ne predstavlja dokaz da je bolest tužiteljice izazvana dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima, odnosno da se u konkretnom slučaju izvor zaraze tužiteljice može nedvojbeno dovesti u isključivu uzročnu vezu sa obavljanjem poslova višeg stručnog savjetnika u pravnoj službi bolnice. Također niti iz postojećih podataka u upravnom i sudskom spisu ne proizlazi takva neposredna uzročno-posljedična veza, odnosno da je tužiteljica prilikom obavljanja radnih zadaća u svom poslovnom okruženju ostvarila neposredni, bliski kontakt sa drugom osobom za koju je poznato da boluje od bolesti Covid-19, imajući pri tome u vidu i nespornu činjenicu da su se tužiteljica i ostali djelatnici bolnice s kojima je dolazila u kontakt pridržavali propisanih mjera zaštite. Stoga je pravilno utvrđeno da kod tužiteljice nije utvrđen nedvojbeni izvor zaraze na radnom mjestu, te da se ne može potvrditi profesionalna etiologija bolesti, kako to proizlazi i iz nalaza, mišljenje i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije od 1. veljače 2023.

9. S obzirom na navedeno, pravilno je utvrđeno da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za priznavanje prava iz zdravstvenog osiguranja sukladno članku 17. Zakona za slučaj profesionalne bolesti, te je prvostupanjskom presudom osporeno rješenje tuženika osnovano ocijenjeno zakonitim.

10. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio neosnovanim prigovorom diskriminacije budući da sama činjenica da je drugim zaposlenicima , odnosno nezdravstvenim djelatnicima priznato pravo iz zdravstvenog osiguranja temeljem profesionalne bolesti Covida-19, ne znači da se radi o činjenično usporednim situacijama koje ukazuju na nejednakost postupanja po nekom od osnova za diskriminaciju iz članka 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08 .

11. Kako prema ocjeni ovoga Suda navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu , 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska