REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1029/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika Župa sv. Ivana Krstitelja, Župska crkva sv. Ivana Krstitelja u Kaštel Starom, Kaštel Stari, I. Danila b.b., OIB: 04815913154, kojeg zastupa punomoćnik Darko Varnica, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, radi utvrđenja prava vlasništva i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3152/2021-3 od 30. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-641/2020-6 od 4. svibnja 2021., ispravljena rješenjem istog suda broj P-641/2020-9 od 6. svibnja 2021., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3152/2021-3 od 30. rujna 2021. i presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P -641/2020- 6 od 4. svibnja 2021., ispravljena rješenjem istog suda broj P-641/2020-9 od 6. svibnja 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je Republika Hrvatska vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi šuma površine 317.563 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je dužan tuženik trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na temelju te presude na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi šuma površine 317.563 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Odlukom o troškovima postupka tuženik je obvezan naknaditi tužitelju 25.652,00 kuna.

2. Rješenjem ovog suda broj Revd-871/2022-2 od 26. travnja 2022. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

„Postaje li nekretnina koja se na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ 16/90) nalazila u vlasništvu pravne osobe po samom zakonu vlasništvo Republike Hrvatske?“

„Je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a pred drugostupanjskim sudom ako u presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika (u konkretnom slučaju ako se sud poziva na činjenicu upisa društvenog vlasništva dok iz isprave rješenja Državne geodetske Uprave proizlazi sasvim suprotno kao i iz izvatka)?“.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je zbog prethodno naznačenih pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se odbije kao neosnovana.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

7. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na temelju zakona, na nekretnini označena kao čestica zemlje [katastarska čestica], u naravi šuma površine 317.563 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i određivanje brisanja prava vlasništva tuženice uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice na spornoj nekretnini.

8. Pobijana presuda temelji se na činjeničnom utvrđenju: - „…da je nekretnina koja je označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. tijelo 5) upisana kao vlasništvo Župske crkve sv. Ivana Krstitelja u Kaštel Starom, (…) da je tuženik na temelju izvatka iz zemljišne knjige zatražio i postigao promjenu u katastarskom operatu na način da je rješenjem od 3. rujna 2008. ishodio upis u korist Župe sv. Ivana Krstitelja, Kaštel Stari, (…) da je Oblasna komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju u Splitu broj 7869-I/48 Agk 18, 16. studenog 1948. donijela odluku kojom je obustavila postupak utvrđivanja objekata agrarne reforme i kolonizacije za posjed Župske crkve sv. Ivana Krstitelja, Kaštel Stari…“, (…) da je uvidom u navedeno rješenje prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je „…postupak utvrđivanja objekata agrarne reforme i kolonizacije za posjed Župske crkve sv. Ivana Krstitelja, Kaštel Stari, obustavljen iz razloga što je u tom postupku utvrđeno kako „ukupni posjed te crkve po zemljišniku i katastru nije vlasnost rubricirane crkve, nego vlasnost sela i da nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi šuma, nikada nije bila i da nije vlasništvo crkve te da su seljani oduvijek koristili tu nekretninu putem paše blaga, branja trave, sječe drva i ostalih posjedovnih dijela…“, te da „…iz dopisa Hrvatskih šuma od 18. listopada 2019. proizlazi da je nekretnina koja je predmet ovog postupka bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Splitsko-Omiško-Trogirskog užeg područja za razdoblje 1981. - 1990. godine, a isto proizlazi i iz Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Splitsko-Omiško-Trogirskog užeg područja za razdoblje 1981. -1990. godine. Predmetna nekretnina se nalazila i u šumsko gospodarskoj osnovi te sukladno čl. 17. ZŠ-a za predmetnu nekretninu nikada nije proveden postupak izdvajanja iz šumsko gospodarske osnove…“, te razlozima da „… iz dokaza izvedenih tijekom postupka proizlazi kako stvarni vlasnik predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi šuma površine 317.563 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije tuženik, jer je tužiteljica na temelju odredbe čl. 16. st. 1. ZŠ-a, po samom zakonu stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja šumu, neovisno o tome što je tuženik kasnije, tek 2008. godine ishodio upis u zemljišnim knjigama na svoje ime, kao i promjenu posjeda u katastarskom operatu…“.

9. U skladu s prethodno navedenim činjeničnim utvrđenjima i razlozima na kojima je pobijanom presudom odlučeno o zahtjevu tužitelja, te u odnosu na pitanja koja su rješenjem ovog suda broj Revd-871/2022-2 od 26. travnja 2022. dopuštena, tuženik reviziju temelji na razlozima da predmetna nekretnina s trenutkom stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 41/90 - dalje: ZIDZŠ), tj. 16. listopada 1990. nije predstavljala šumi ili šumsko zemljište u društvenom vlasništvu već nekretninu u vlasništvu tuženika, te da je u provedeno postupku ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

10. S obzirom na razloge kojima tuženik u odnosu na prvo pitanje koje je rješenjem ovog suda dopušteno temelji reviziju, treba reći da je prema shvaćanju ovog suda (iznijetom u više odluka: Rev-450/11 od 11. siječnja 2012., Rev-2247/10 od 23. listopada 2013., Rev-461/11 od 4. studenog 2014., Revx-142/17 od 5. travnja 2022. i dalje), shodno odredbi čl. 6. ZIDZŠ šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u vlasništvu su Republike Hrvatske. Naime, stupanjem na snagu ZIDZŠ 16. listopada 1990. (izmjenom čl. 18. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj broj 54/83, 32/87, 47/89/) izvršena je pretvorba nekretnina koje su predstavljale šumu i šumsko zemljište koje su na dan stupanja ovog Zakona bile u društvenom vlasništvu na način da je kao titular prava vlasništva određena Republika Hrvatska. Navedenim je i odgovoreno na prvo pitanje koje je rješenjem ovog suda broj Revd-871/2022-2 od 26. travnja 2022. dopušteno.

11. S druge strane, tuženik drugo pitanje koje je rješenjem ovog suda broj Revd - 871/2022-2 od 26. travnja 2022. dopušteno temelji na razlozima da je u provedeno postupku ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a upravo na činjeničnom utvrđenju da je predmetna nekretnina na dan stupanja ZIDZŠ bila u društvenom vlasništvu, a ne u vlasništvu tuženika (tuženik je ovaj prigovor iznio u žalbi na prvostupanjsku presudu, koji prigovor drugostupanjski sud nije valjano cijenio). Kod ocjene osnovanosti ovog pitanja valja poći od razloga na kojima se u nižestupanjskim odlukama cijene ova činjenična utvrđenja. Naime, na prigovor tuženika kako tadašnji župnik Župe sv. Ivana Krstitelja nije bio ovlašten raspolagati crkvenim zemljištem, odnosno da nije bio ovlašten davati izjave koje se tiču raspolaganja crkvenim zemljištem, nižestupanjske odluke temelje se na razlozima da „…nije bitno je li ili nije tadašnji župnik Župe sv. Ivana Krstitelja imao pravo po Kanonskom pravu davati izjave, jer njegova izjava nije odlučna već dokument - isprava Baštinska iskaznica crkve u Kaštel Starom iz 1891. godine, od 25. svibnja 1891., iz koje je proizlazilo kako su vlasnici te nekretnine zapravo kućne starješine iz Kaštel Starog koje su dale taj gaj crkvi na čuvanje uz uvjet da joj se daje dio drva kada se sječe, dakle crkva nikada nije bila vlasnik sporne nekretnine…“. Međutim, navedenu ispravu, kao i odluku od 16. studenog 1948. valja prije svega cijeniti u skladu s odredbama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 11/47 od 17. prosinca 1947.) temeljem kojeg Zakona je i donesena odluka Oblasne komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju u Splitu od 16. studenog 1948. Prema odredbama čl. 3. ovog Zakona, da bi se stvorio zemljišni fond potreban za provođenje agrarne reforme i kolonizacije, oduzet će se od sadašnjih vlasnika i prijeći u državne ruke, između ostalog (st. c), zemljišni posjedi crkava, samostana (manastira), vjerskih i crkvenih ustanova i svih vrsta zaklada svjetovnih i vjerskih, dok je odredbom čl. 18. ovog Zakona precizirano što se ovim subjektima ostavlja od njihovog dosadašnjeg posjeda, s tim da se svi posjedi koji pripadaju ili služe pojedinoj župi (bogomolji, crkvi) odnosno crkvenoj općini smatraju jednim posjedom. Pri tom je odredbama čl. 23. st. 2. ovaj Zakon uređivao da je za utvrđivanje posjeda i viškova zemlje koji padaju pod udar ovog Zakona mjerodavno stanje kultura posjeda u naravi na dan 28. kolovoza 1945. Upravo u smislu navedenih odredbi, a kako to tuženik osnovano ističe u reviziji, suprotno razlozima navedenim u nižestupanjskim odlukama, iz isprava od 25. svibnja 1891., te od 16. studenog 1948., bez da su nižestupanjski sudovi brižljivo cijenili i sve ostale dokaze provedene u postupku, ne proizlazi da stvarni vlasnik predmetne nekretnine nije tuženik (da ne predstavlja vlasništvo tuženika), već da je na dan stupanja na snagu ZIDZŠ predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu. U tom smislu kod okolnosti da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika, da je u katastarskom operatu kao posjednik nekretnine upisan tuženik, te kod okolnosti da je tuženik na okolnost vlasništva nad predmetnom nekretninom predlagao saslušanje svjedoka don HC, don DC, JC, HCI, ČC, GC, RC i ĐC, u odlukama nižes tupanjskih sudova izostali su jasni razlozi koji bi opravdavali navedenu ocjenu nižestupanjskih sudova. Kod ocjene dokaza (čl. 8. ZPP-a), sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a onda kad sud nije obrazložio na čemu zasniva svoju odluku o činjenicama koje smatra istinitima (kad stečeno uvjerenje prema predloženim i provedenim dokazima nije opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu), kao i onda ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju određenih isprava i sam ih tih isprava. Navedenim je odgovoreno na drugo pitanje koje je rješenjem ovog suda broj Revd - 871/2022-2 od 26. travnja 2022. dopušteno.

12. Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti presudu drugostupanjskog i prvostupanjskog suda i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja na način da će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

14. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci, a kako to nalaže odredba čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa