Poslovni broj: Usž-4412/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HŠ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Darko Varnica, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, F. Tuđmana 632, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, radi naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2361/2023-29 od 8. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava i poništava se točka III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2361/2023-29 od 8. kolovoza 2025.

II. Tužitelju se priznaje se pravo na naknadu plaće u visini 100% od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 9. srpnja 2017. do 9. siječnja 2019. zbog bolesti pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji F 43.1, koja je neposredna posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

III. Tužitelju se priznaje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 10. siječnja 2019. do 14. svibnja 2020., od 18. svibnja 2020 do 31. svibnja 2020., od 14. kolovoza 2020. do 8. rujna 2020., od 10. rujna 2020. do 21. rujna 2020., te od 23. rujna 2020. do 31. listopada 2020. zbog bolesti pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji F 43.1, koja je neposredna posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. travnja 2017. do 8. srpnja 2017. kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

V. Žalba se odbija i potvrđuju se točke I., II. i IV. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2361/2023-29 od 8. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-502-04/23- 01/84, urbroj: 338-01-06-05-22-04 od 31. kolovoza 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, klasa: UP/I-502-03/20-03/42, urbroj: 338-17-02-01-23-13 od 24. svibnja 2023. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke usvojen je zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu plaće u visini 100% od osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad nastale zbog bolesti pod dijagnozom šifre prema MKB-10: F 43.1 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu u razdoblju privremene nesposobnosti za rad od 9. srpnja 2017. do 14. svibnja 2020, od 18. svibnja 2020 do 31. svibnja 2020., od 14. kolovoza 2020. do 8. rujna 2020., od 10. rujna 2020. do 21. rujna 2020., te od 23. rujna 2020. do 31. listopada 2020., dok je za razdoblje od 1. travnja 2017. do 8. srpnja 2017. odbijen njegov zahtjev kao neosnovan. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 5.500,00 eura u roku od 15 dana, od dana primitka pravomoćne odluke o trošku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenoj u toj točki presude, dok je odbijen zahtjev za naknadom preostalog dijela troška.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split od 24. svibnja 2023. kojim je tužitelju odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu plaće u visini 100% od osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 17. siječnja 2017. zbog bolesti pod dijagnozom šifre prema MKB-10: F 43.1, kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu

3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je Liječničko povjerenstvo Direkcije pravilno ocijenilo da se dijagnoza PTSP (F43.1) ne može priznati kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, te da posljedično tome tužitelj nije bio privremeno nesposoban za rad radi bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Uz žalbu dostavlja očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 29. kolovoza 2025., te navodi da se privremena radna nesposobnost od 17. siječnja 2017. vodila pod dijagnozom Radikulopatije (M54.1), a tek od 1. travnja 2017. pod dijagnozom PTSP-a. Ističe da je PTSP dijagnosticiran nakon više od 22 godina od prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu, te da je privremena nesposobnost kod tužitelja prouzročena anksioznošću i depresijom uz poremećaj socijalnog funkcioniranja. Nadalje, navodi da tužitelj ima utvrđen status HRVI s 20% oštećenja organizma temeljem PTSP-a, što u pravilu ne uzrokuje privremenu radnu nesposobnost. Prigovara nalazu stalne sudske vještakinje iz razloga što tužitelj osim anamnestičkih navoda nije dostavio dokaze o stresogenom događaju tijekom Domovinskog rata, Navodi da PTSP kod tužitelja ne udovoljava MKB smjernicama, te da se eventualno može raditi o elementima PTSP-a. Stoga smatra pogrešnim nalaz stalne sudske vještakinje koja za dijagnozu PTSP-a, F 43.1 nalazi da je uzročno-posljedično povezana s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Ujedno navodi da je trebalo primijeniti odredbu članka 52. stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju iz razloga što je tužitelj više od 18 mjeseci bio privremeno nesposoban za rad po dijagnozi F 43.1, te nakon 18 mjeseci priznati mu naknadu u iznosu od 50% od zadnje isplaćene naknade plaće. Predlaže Visokom upravnom sudu da poništi pobijanu presudu te sam riješi predmetnu upravnu stvar na način da odbije tužbeni zahtjev. Prigovara odluci o trošku spora.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju nalaza stalne sudske vještakinje, no da nisu pravilno određena razdoblja u kojima tužitelj ostvaruje pravo na naknadu plaće iz obveznog zdravstvenog osiguranja u 100% iznosu od osnovice za naknadu.

7. Sukladno članku 39. stavku 1. točki 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13. i 98/19-, dalje: Zakon), u svezi odredbe članka 55. stavka 1. Zakona, naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad pripada osiguraniku koji je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i to u 100% iznosu od osnovice za naknadu. Navedena naknada isplaćuje se sukladno odredbi članka 41. stavak 2. Zakona na teret sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske.

8. Odredbom članka 52. stavka 1. Zakona, propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, između ostalih, iz članka 39. točke 9. toga Zakona, u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda. Nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene ne sposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija.(stavak 2.).

9. Odredbom članka 134. stavka 1. Zakona propisano je da zahtjev za ostvarivanje prava na novčane naknade utvrđene ovima Zakonom zastarijeva istekom roka od tri godine od dana nastanka troška za osiguranu osobu, odnosno od dana stjecanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja prema odredbama Zakona.

10. Osporeno i prvostupanjsko rješenje tuženika doneseni su nakon presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIzs-122/2020-24 od 3. travnja 2023., kojom je poništeno ranije rješenje tuženika od 22. kolovoza 2022. i prvostupanjsko rješenje od 29. srpnja 2020. te je predmet vraćen na ponovni postupak radi pribavljanja nove ocjene tijela vještačenja tuženika. Sud je u tom sporu pribavio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje prof. dr.sc. Dolores Britvić, spec. psihijatra, prema kojem je privremena radna nesposobnost tužitelja zbog bolesti PTSP-a neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, što je ozbiljno dovelo u sumnju nalaze tijela vještačenja tuženika. Osporeno rješenje tuženika, doneseno u ponovljenom postupku, utemeljeno je na nalazu Liječničkog povjerenstva Direkcije od 30. kolovoza 2023., koje je ocijenilo da se dijagnoza pod šifrom F 43.1 ne može smatrati neposrednom posljedicom sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu iz razloga što je privremena nesposobnost prouzročena anksioznošću i depresijom uz poremećaj socijalnog funkcioniranju, te nije uzrokovana PTSP-om. Ocijenjeno je da se radi o elementima PTSP-a koji se javljaju 22 godine nakon prestanka sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, koji ne odgovara MKB smjernicama.

11. Na prijedlog tužitelja u upravnom sporu provedeno je sudsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji dr.med. Mileni Pernat, spec. psihijatru, koja je nakon analize medicinske dokumentacije te podataka o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu, kao i detaljne analize opisa kliničkih slika, mišljenja da se dijagnoza F 43.1 može povezati sa njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, te da je tužitelj u razdoblju od 1. travnja 2017 pa nadalje, bio nesposoban za rad po osnovi te dijagnoze. Sudska vještakinja je detaljno odgovorila na sve prigovore tužitelja u dopuni pisanog nalaza, a saslušana je i na raspravi. Vještakinja je navela da je kod tužitelja dijagnoza PTSP- a postavljena od više ordinirajućih psihijatara, te da nije našla nekih drugih zdravstvenih razloga koji bi bili uzrok privremene nesposobnosti osim bolesti PTSP-a. Osvrnula se i na podatke iz ratnog puta, prema kojem je tužitelj bio izložen egzistencijalno-ugrožavajućim situacijama na crti bojišnice, te je konstatirala da tužitelj ima utvrđen status HRVI-a iz Domovinskog rata upravo radi PTSP-a.

12. Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje, a koja je i suglasna sa ranijim nalazom sudske vještakinje pribavljanim u prethodnom upravnom sporu (UsIzs-122/2020), za kojeg smatra da je sačinjen u skladu s pravilima znanosti i struke, te je utvrdio da činjenično stanje u upravnom postupku nije pravilno utvrđeno, iz kojeg razloga je poništio rješenja tuženika i tužitelju priznao pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti pod dijagnozom F 43.1 koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Međutim, ovaj Sud smatra da nije pravilno utvrđeno razdoblje u kojem tužitelju pripada pravo na naknadu plaće na teret sredstava Državnog proračuna u iznosu 100% od osnovice za naknadu,, iz kojeg razloga je poništena točka II. izreke prvostupanjske presude.

13. Imajući u vidu da je tužitelj podnio zahtjev 9. srpnja 2020., proizlazi da je za razdoblje od 1. travnja 2017. do 8. srpnja 2017. nastupila zastara prema članku 134. stavku 1. Zakona, te je pod točkom IV. Izreke ove presude za navedeno razdoblje odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće. Tužitelju je priznato pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 9. srpnja 2017. do 9. siječnja 2019., u 100% iznosu od osnovice, te od 10. siječnja 2019. do 14. svibnja 2020., od 18. svibnja 2020 do 31. svibnja 2020., od 14. kolovoza 2020. do 8. rujna 2020., od 10. rujna 2020. do 21. rujna 2020., i od 23. rujna 2020. do 31. listopada 2020. u iznosu 50% od zadnje isplaćene naknade, na teret sredstava Državnog proračuna u skladu s odredbom članka 39. u vezi s člankom 52. Zakona.

14. Tuženik posebno ne osporava odluku o dosuđenom trošku tužitelju koja je donesena primjenom odredbe članka 144. i 147. stavka 1. ZUS-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23).

15. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 2. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska