Poslovni broj: Usž-3147/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja TROŠKO-GRADNJA d.o.o., Zagreb, Goranska 7, OIB: 99152417412, zastupanog po opunomoćenici Mariji Perkov, odvjetnici u Marić, Stajčić & Perkov Odvjetničko društvo j.t.d. u Zagrebu, Radnička cesta 54, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na dodanu vrijednost , poreza na dobit, poreza na dohodak, prireza i doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2214/2023-11 od 12. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2214/2023-11 od 12. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenje tuženika klasa: UP/II-471-02/22-01/303, urbroj: 513-04-23-2 od 4. travnja 2023. i za poništenje rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-471-02/22-01/37, urbroj: 513-07-01/22-11 od 5. srpnja 2022. i obustavu postupka. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Naznačenim prvostupanjskim rješenjem od 5. srpnja 2022. tužitelju je za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. utvrđen manje obračunati porez na dobit, porez na dodanu vrijednost, porez na dohodak od kapitala, porez na drugi dohodak, prirez kao i dužni doprinosi, sve u iznosima kako je navedeno u izreci tog rješenja.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv naznačene presude iz svih zakonom dopuštenih razloga te ističe da se najteža povreda ogleda u činjenici da sud uopće nije uzeo u obzir Procjembeni elaborat tržišne vrijednosti nekretnine RAIFFEISEN CONSULTING od 20. siječnja 2022. za predmetne nekretnine koji je tužitelj dostavio prvostupanjskom poreznom tijelu. Taj elaborat je izradio stalni sudski vještak za procjenu nekretnina te su istim utvrđene znatno niže vrijednost od onih koje je u procjeni vrijednosti predmetnih nekretnina koristilo prvostupanjsko porezno tijelo. Smatra apsolutno nedopustivim da sud uzme u obzir mišljenje poreznog tijela o vrijednosti nekretnine, a zanemari mišljenje stalnog sudskog vještaka budući da nema dovoljno stručnih znanja za utvrđenje činjenica kao što je tržišna vrijednost nekretnine. Upravo iz tog razloga je nejasno zašto je prvostupanjski sud odbio novo vještačenje pozivajući se na činjenicu da spisu već prileži Procjembeni elaborat tužitelja, no taj isti elaborat je zatim potpuno ignorirao. Opisano postupanje predstavlja kontradiktoran pristup u obrazloženju ocjene dokaza koji ukazuje na arbitrarnost i povredu tužiteljevog prava na obrazloženu sudsku odluku, a time i povredu prava na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Nadalje, sud je na opisani način povrijedio i načelo jednakosti oružja kao aspekt prava na pravično suđenje jer je tužitelju bez valjanog razloga odbijen dokazni prijedlog vještačenja na okolnost vrijednosti nekretnina. Također je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo u pogledu utvrđenja radi li se u konkretnom slučaju o izuzimanju imovine u smislu članka 66. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak te tko su povezane osobe sukladno članku 13. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dobit u odnosu na LF – sina. Što se tiče ČF, zbog pogrešno utvrđene tržišne vrijednosti nekretnina došlo je do pogrešnog obračuna poreznih obveza. Zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu vrijednosti nekretnine sve porezne obveze su pogrešno obračunate. Sukladno navedenom, predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. - dalje u tekstu: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. To stoga je prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 49. stavka 3. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene i javne rasprave čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i za razmatranje svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 114.stavka 3. ZUS -a te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno našao da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured Zagreb obavilo porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja kod tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020., o čemu je sastavljen zapisnik od 9. svibnja 2022. u kojem su utvrđene nezakonitosti radi kojih su utvrđene dodatne porezne obveze sve kako je navedeno prvostupanjskim poreznim rješenjem. Uvidom u spis slijedi kako je tužitelj izvršio prodaju četiri stana/apartmana ispod tržišne cijene, a utvrđena razlika između tržišne cijene i cijene po kojoj su prodani stanovi/apartmani fizičkim osobama ĐF i ČF sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ 177/04. – 106/18.) utvrđeni su kao neevidentirani prihod u poslovnim knjigama društva zbog čega je u postupku nadzora utvrđen ukupni prihod u Prijavi poreza na dobit za 2019. uvećan u iznosu od 598.401,12 kn, za koji iznos je uvećana i porezna osnovica, slijedom čega je utvrđena i dodatna obveza poreza na dobit.

8. U svezi prigovora tužitelja na pogrešno utvrđenu tržišnu cijenu prodani stanova/apartmana prvostupanjski sud je dao jasne i detaljne razloge zbog kojih nije proveo daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja , odbivši kao nesvrsishodan prijedlog da se provede dokaz sudskog vještačenja na okolnost tržišne vrijednosti nekretnine (stanova/apartmana otuđenih LF odnosno ČF). Ocjenjujući osnovanost žalbe u dijelu koji se odnosi na neprihvaćanje dokaznog prijedloga tužitelja potrebno je istaknuti da je obveza svih sudova u Republici Hrvatskoj provoditi sudske postupke uz poštivanje jamstva koja su imanentna ustavnom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, a imajući na umu žalbene navode tužitelja , u ovom žalbenom postupku potrebno je utvrdili je li konkretni prvostupanjski upravni spor proveden u skladu s pravom na pošteno suđenje odnosno načelom jednakosti oružja. Načelo jednakosti oružja kao konstitutivni element prava na pošteno suđenje zahtjeva pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu dajući stranci razumnu mogućnost iznošenja i dokazivanja činjenica na način koji ju ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku. Ovo načelo, međutim, kao jedan od ključnih elemenata poštenog suđenja ne podrazum ijeva obvezu suda da prihvati svaki dokazni prijedlog stranke već da omogući stranci pod uvjetima koji ne stavljaju u podređeni položaj u odnosu na drugu stranu u postupku stvarno i djelotvorno osporavati sva relevantna utvrđenja javnopravnih tijela iz upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu. Stoga je radi osiguravanja načela jednakosti oružja u upravnom sporu obveza nadležnog suda voditi postupak na način koji ne favorizira ni jednu stranu u sporu. Primjenjujući navedena načelna stajališta na konkretan predmet ovaj Sud zaključuje da okolnosti konkretnog slučaja nisu zahtijevale provođenje dokaza koji je predložio tužitelj. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je LF stekao dva stana/apartmana po cijeni od 7.722,31 kn po m[2] bez PDV-a odnosno ČF po cijeni od 7.518,07 kn po m[2] bez PDV-a, dok su tržišne cijene u istoj mjesnoj zajednici/katastarskoj općini evidentirane u iznosu od 10.484,01 kn po m[2] . Pored navedenog, za ukazati je da je u istom periodu stan/apartman u istoj zgradi otuđen Aleks taktika j.d.o.o. kao kupcu za iznos od 11.382,01 kn po m[2] što opravdano ukazuje na mogućnost prodaje predmetnih stanova/apartmana po višoj cijeni od one po kojoj su otuđeni povezanim osobama. Osim toga, potrebno je istaknuti i činjenicu da je stjecatelj LF prodao jedan stan za cijenu po m[2] u iznosu od 12.602,30 kn, a drugi stan za cijenu po m[2] u iznosu od 12.787,40 kn. Pored navedenog, iz Procjembenog elaborata dostavljenog tijekom upravnog postupka proizlazi da je cijena po m[2] znatno više od one po kojoj su stanovi/apartmani prodani povezanim osobama (10.852,85 kn po m[2] do 11.232,60 kn po m ). Sukladno navedenom, prvostupanjski sud pravilno smatra da su se porezna tijela mogla osnovano pozvati na podatak o tržišnoj cijeni u istoj mjesnoj zajednici odnosno katastarskoj općini i to po cijeni od 10.422,88 kn po m[2] , a što nije na štetu poreznog obveznika. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da neprovođenje daljnjeg dokaznog postupka u okolnostima konkretnog slučaja, obzirom da je prvostupanjski sud izvršio uvid u spis prvostupanjskog tijela, ne može se smatrati postupovnom povredom prvostupanjskog suda koja bi dovela u pitanje ostvarivanje prava tužitelja s osnove mjerodavnog propisa, a niti ostvarivanje ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

9. Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je otuđenje četiri stana/apartmana izvršeno između povezanih osoba. Naime, u smislu članka 13. stavak 2. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ 177/04. – 106/18.) i članka 49. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16. i 106/18.) nesporno je utvrđeno da je ČF tijekom 2019. povezana osoba s tužiteljem budući da je bio osnivač i direktor društva pa posljedično i osoba koja ima kontrolu nad njegovim poslovanjem. Također, nesporno je utvrđeno da je i LF tijekom 2019. povezana osoba s tužiteljem po osnovi ekonomske kontrole i utjecaja nad tužiteljem obzirom na dane beskamatne pozajmice u ukupnom iznosu od 3.160.000,00 kn najvećim dijelom tijekom 2017. i 2018. godine. Dakle, radi se o značajnom iznosu beskamatnih pozajmica za koje je utvrđeno da prelaze iznos troškova nabavne vrijednosti svake od izgrađenih zgrada pojedinačno , što je služilo kao bitan izvor financiranja poslovne djelatnosti tužitelja, usmjerene na izgradnju navedenih zgrada u Novalji.

10. Nadalje, nije osnovan niti prigovor da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pogledu izuzimanja imovine u smislu odredbe članka 66. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 115/16., 106/18.). Naime, iz naprijed opisanog činjeničnog stanja nespornim proizlazi kako je tužitelj isporučio dva stana/apartmana ČF za naknadu nižu od tržišne vrijednosti, stoga je utvrđena razlika cijene u iznosu od 392.814,33 kn, a koji iznos je utvrđen kao neto primitak, odnosno skrivena isplata dobitka te je izvršen obračun poreza na dohodak od kapitala i prireza porezu na dohodak.

11. Slijedom navedenog, ovaj Sud je ocijenio da je pobijana presuda zakonita kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja tako i s osnove primjene mjerodavnog prava to je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a žalbu odbio i presudu potvrdio.

12. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković