Poslovni broj: Usž-2761/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članica vijeća , te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja OŽiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane , Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb , Trg kralja Petra Krešimira IV. br.1 , OIB:66486182714 . radi potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja u Domovinskom ratu, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-2169/2024-11 - od 4. ožujka 2025. , na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

pretpostavljam da je

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I- 2169/2024-11 od 4. ožujka 2025.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske , Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove , KLASA: UP/II 560-01/22-02/15 , URBROJ: 512-2501-22-2 od 25. srpnja 2022. i rješenja obrane Republike Hrvatske , Uprave za ljudske potencijale , Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima , Službe za poslove obrane , Područnog odjela za poslove obrane Zagreb , KLASA: UP/I 562-01/21-01/40 , URBROJ: 512M2-50-22-3 od 9. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačeno prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje tuženika od 25. srpnja 2022. , prvostupanjsko rješenje od 9. lipnja 2022. (točka I. izreke) i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 25. srpnja 2022., u povodu žalbe tužitelja, poništeno je rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 562-01/21-01/40, URBROJ: 512M2-50-22-3 od 9. lipnja 2022. Tim je rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja iz Domovinskog rata iz razloga što o stradavanju tužitelja ne postoji dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi pod kakvim okolnostima je tužitelj zadobio ozljedu, odnosno je li ozljeda nastala na način kako propisuje članak 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR).

3. Presuda prvostupanjskog suda donesena je u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4079/2024-2 od 27. studenog 2024. kojim je poništena presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI- 869/2023-2 od 2. rujna 2024. i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak. U navedenoj odluci Visoki upravni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud, prihvativši u upravnom postupku utvrđeno činjenično stanje bez omogućavanja tužitelju da ga ospori pred sudom, propustio provesti dokazni postupak na način koji bi omogućio pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i time povrijedio pravo tužitelja na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06. i 13/17.).

4. Protiv osporene presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-2169/2024- 11 od 4. ožujka 2025. žalbu podnosi tuženik radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda kako iz očitovanja tužitelja postoje dokazi o njegovom stradavanju i liječenju na temelju kojeg je prvostupanjski sud poništio rješenja upravnih tijela i presudu temeljio na obećanju tužitelja da će pribaviti dokaze o svojem stradavanju i liječenju. Tuženik dalje ističe da prvostupanjski sud nije dokazao nezakonitost niti neosnovanost pobijanih rješenja koja su donijeta nakon provedenog upravnog postupka, pri čemu sud i sam navodi kako tužitelj tijekom upravnog postupka nije pružio dokaze koji bi išli u prilog pozitivnom rješenju. Tuženik dalje ističe da su poništena rješenja donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog ispitnog postupka u kojem tužitelj nije predočio dokaze da bi mu se mogla izdati potvrda o stradavanju. U upravnom postupku utvrđeno je da u arhivskom gradivu ne postoji dokumentacija o stradavanju tužitelja, a niti je sam tužitelj dostavio valjanu dokumentaciju. Povijest bolesti (u neovjerenoj preslici) nije dokument iz kojeg se mogu utvrditi okolnosti pod kojima je stradavanje nastalo. Tuženik predlaže poništiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24. - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanim.

6. Upravni postupak proveden je povodom zahtjeva tužitelja radi izdavanja potvrde o okolnostima stradavanja u Domovinskom ratu za vrijeme pripadnosti VP 2147 Novska (125. brigada HV) koje se, prema navodima tužitelja, dogodilo 28. studenog 1991. u mjestu Nova Subocka. Uz zahtjev je tužitelj priložio neovjerenu presliku potvrde VP 2147 Novska iz koje proizlazi da je bio pripadnik VP 2147 kao i neovjerenu presliku povijesti bolesti Doma zdravlja Novska izdanu 28. studenog 1991.

7. U upravnom postupku su, na okolnost stradavanja tužitelja u Domovinskom ratu, saslušana dva svjedoka kao i sam tužitelj. Iz zapisnika o saslušanju tužitelja, od 18. listopada 2021. proizlazi da se stradavanje dogodilo 28. studenoga 1991. , prilikom upoznavanja s načinom rukovanja s minskim eksplozivom, kada je došlo do nehotične eksplozije pri čemu je tužitelj zadobio teške ozljede glave, leđa i vratne kralježnice. Nakon ozljeđivanja prevezen je u Opću bolnicu u Kutinu gdje je medicinski obrađen te je nakon medicinske obrade vraćen na prvu liniju bojišnice. Zbog nesnosnih bolova je, protekom dvadesetak dana, prebačen u zapovjedništvo gdje je nastavio djelovati kao "sigurnjak i obavještajac". Svjedok EŽ, pripadnik 125. brigade HV Novska, potvrdio je izjavu tužitelja danu na zapisnik, dok svjedok ŠŽ, koji je 18. studenoga 1991. preuzeo zapovjedništvo nad 3. bojnom 125. brigade HV, ne raspolaže neposrednim saznanjima o stradavanju tužitelja. U arhivskom gradivu ne postoji dokumentacija o stradavanju tužitelja, već podatak o demobilizaciji, bez navođenja stradavanja. Naime, Zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske u očitovanju od 19. travnja 2021. ističe da u arhivskom gradivu VP 2147 Novska (125. brigada HV) nije pronađena dokumentacija o stradavanju tužitelja te se u zapovijedi VP 2147 Novska broj: 1056/92 navodi demobilizacija tužitelja i to bez obrazloženja.

8. Tužitelj je uz zahtjev priložio jedan medicinski nalaz i to povijest bolesti od 28. studenog 1991. iz kojeg proizlazi da je tužitelj na dan ozljeđivanja zaprimljen u Domu zdravlja Novska i pregledan zbog „vulnus explosivum capitis“.

9. U upravnom postupku odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja iz Domovinskog rata, iz razloga što o stradavanju ne postoji dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi pod kakvim je okolnostima tužitelj zadobio ozljedu, odnosno ne može se utvrditi radi li se o ozljedi dobivenoj pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.

10. Prvostupanjski sud je održao raspravu te je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i u spisu upravnog spora te saslušao tužitelja i tuženika, čime je postupio u skladu s presudom ovog Suda poslovni broj: Usž-4079/2024-2 od 27. studenoga 2024.

11. Tužitelj je sudu dao na uvid original nalaza od 28. studenoga 1991. istaknuvši da je nastavio liječenje u SR Njemačkoj te da mu je u SR Njemačkoj priznata i invalidska mirovina, međutim medicinsku dokumentaciju o liječenju u SR Njemačkoj treba pribaviti.

12. Tuženik navodi da tužitelj nema zakonom propisanu dokumentaciju za izdavanje potvrde, a posebice nema liječničku dokumentaciju o kontinuitetu liječenja nakon ozljeđivanja, dok se iz predanog nalaza ne mogu utvrditi okolnosti pod kojima je došlo do eksplozivne rane.

13. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te je poništio rješenje tuženika od 25. srpnja 2022., rješenje prvostupanjskog tijela od 9. lipnja 2022. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak kako bi tužitelj dostavio medicinsku dokumentaciju o liječenju u SR Njemačkoj nakon ozljeđivanja i rješenje o invalidskoj mirovini, nakon čega će prvostupanjsko tijelo, ovisno o dostavljenim dokazima, donijeti novu odluku u ovoj upravnoj stvari.

14. Imajući na umu članak 180. stavak 1. ZHBDR-a, kao i izvedene dokaze, kako u upravnom postupku, tako i u upravom sporu ovaj Sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije dokazano da je kod tužitelja riječ o ozljedi zadobivenoj pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Stoga osporenu presudu nije moguće ocijeniti zakonitom, slijedom čega je presudu valjalo poništiti i odbiti tužbeni zahtjev.

15. Stoga je na temelju članka 135. stavka 2. ZUS-a valjalo poništiti prvostupanjsku presudu i na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković