Poslovni broj: Usž-4608/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članica vijeća , te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice ŠCiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Blaženki Musulin , odvjetnici iz Zagreba , Palmotićeva 37/I , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije, Zagreb , Margaretska 3 , OIB: 02958272670 , radi ozljede na radu, odlučujući o žalbama tuženika i tužiteljice podnesenim protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-5546/23-30 od 20. listopada 2025. , na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

pretpostavljam da je

I. Žalbe se odbijaju i potvrđuju se presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-5546/23-30 od 20. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika , KLASA: UP/II-502-03/23-01/649 , URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 6. listopada 2023. , Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Regionalnog ureda Zagreb , KLASA: UP/I-502-03/23-02/1720 , URBROJ: 338-21-02-02-23-4 od 5. srpnja 2023. (točka I. izreke) te se tužitelji ozljede pretrpljene 29. ožujka 2023. pod dijagnozama kontuzije desnog koljena (S 80.0) i kontuzije desnog kuka (S 70.0) priznaju ozljedama na radu te joj se u vezi s tim priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (točka II. izreke). Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati trošak upravnog spora u iznosu od 5.500,00 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjeva za trošak odbija (točka IV. Izreke).

2. Rješenjem tuženika od 6. listopada 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb od 5. srpnja 2023. kojim tužiteljici, zaposlenoj kod poslodavca BAUHAUS - ZAGREB k.d., Zagreb, Ul. V. Škorpika 27, ozljede nastale 29. ožujka 2023. izražene šifrom S 70.0 i S 80.0 nisu priznate ozljedama na radu te joj u vezi s navedenim ozljedama nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv točaka I - III izreke prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da su navodi tužiteljice izneseni na ročištu održanom 31. listopada 2024. oprečni opisu događaja u izjavi danoj 7. travnja 2023. te da iz ostalih dokaza u spisu proizlazi da je neposredni uzrok padu i posljedičnim ozljedama slabost koju je tužiteljica osjetila. Tuženik dalje smatra da je sud neosnovano odluku utemeljio na nalazu i mišljenju sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Romana Pavića, dr. med., spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, koji protivno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" 80/13., 137/13. i 98/19. - dalje: Zakon), medicinskim spoznajama i sudskoj praksi, ocjenjuje kako slabost ne predstavlja predispoziciju zdravstvenog stanja jer se ne radi o kroničnoj bolesti koja bi bila izražena određenom šifrom dijagnoze te nije moguće na temelju tužiteljičine medicinske dokumentacije utvrditi medicinski uzrok slabosti. Tuženik ističe da je slabost kratkotrajni i prolazni poremećaj zdravstvenog stanja, koji je uvršten u MKB-10 klasifikaciju bolesti pod šifrom R53 i predstavlja prolazni poremećaj zdravstvenog stanja kod kojega se pravi uzrok često ne može i ne mora utvrditi, radi čega se i klasificira kao „prolazan“ ili „nepoznate etiologije", dok i sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da se moguće radi o prolaznom simptomu vezanom uz prolaznu, kratkotrajnu bolest (virozu), što i dalje opisuje poremećaj zdravstvenog stanja. Tuženik dalje navodi da u predmetnom slučaju glavni uzrok nastanku ozljeda nije uzročno vezan uz poslove koje je tužiteljica obavljala u trenutku ozljeđivanja (čišćenje vanjskog dijela vrtnog odjela Bauhausa) te smatra da nema osnove da se tužiteljici prizna ozljeda na radu. Tuženik izjavljuje žalbu i protiv točke III. izreke presude kojom ga se obvezuje tužiteljici naknaditi trošak upravnog spora jer drži da je neosnovano izgubio spor. Slijedom navedenog predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 135. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., dalje: ZUS) poništi presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-5546/23-30 od 20. listopada 2025. u pobijanom dijelu te da sam riješi stvar na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud, na temelju nespornog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbama Zakona kada je poništio osporena rješenja tuženika, tužiteljici dijagnoze šifri S 70 i S 80 priznao ozljedama na radu i u vezi s tim dijagnozama priznao prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, pri čemu je obvezao tuženika na naknadu troškova upravnog spora. Tužiteljica je osporila mišljenje liječničkih povjerenstava tuženika provođenjem dokaza sudskim medicinskim vještačenjem po vještaku kirurgu dr. Romanu Paviću koji je u svojem nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu na radu pod dijagnozom šifre S 70.0 (kontuzija kuka) i S 80.0 (kontuzija koljena) za koju smatra da nije posljedica urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja te da se stoga ta ozljeda može priznati kao ozljeda na radu pod navedenim šiframa prema MBK-10 klasifikaciji bolesti. Ističe da je tuženik u žalbi ponovio svoje ranije istaknute prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. prim. Romana Pavića, dr. med., spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, a koji prigovori su otklonjeni na ročištu, o čemu je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao valjane i jasne razloge. Tužiteljica ističe da je tuženik imao mogućnost pristupiti ročištu, postaviti dodatna pitanja vještaku i tražiti dodatna pojašnjenja, odnosno mogao je u konačnici predložiti provođenje novog vještačenja ako ne bi bio zadovoljan očitovanjem vještaka, a što je propustio učiniti, pa se stoga ne može sada u žalbenom postupku s uspjehom pozivati na te iste prigovore. Tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud utvrdio sve relevantne činjenice i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju cjelokupnog sudskog postupka, posebice nalaza i mišljenja medicinskog vještaka koji je svoj nalaz i mišljenje iznio u skladu s pravilima struke. Tužiteljica predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da žalbu tuženika odbije kao neosnovanu u cijelosti te tužiteljici dosuditi trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Tužiteljica podnosi žalbu protiv točke IV. presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-5546/23-30 od 20. listopada 2025. smatrajući da joj je sud trebao priznati trošak sastava podneska od 13. lipnja 2025. kojim se očitovala na nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Romana Pavića, dr. med., jer taj podnesak predstavlja opravdan izdatak s obzirom na to da je u cijelosti uspjela u sporu. Stoga predlaže Visokom upravnom sudu, presudu Upravnog suda u Zagrebu, shodno žalbenim razlozima, preinačiti te tužiteljici priznati daljnji trošak upravnog spora kao i trošak žalbe.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Žalba tužiteljice nije osnovana.

8. Ispitujući osporavanu presudu te postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

9. Upravni postupak pokrenut je prijavom poslodavca radi priznavanja tužiteljici ozljeda dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S 80.0 (kontuzije desnog koljena) i S 70.0 (kontuzije desnog kuka) ozljedom na radu koja je nastala 29. ožujka 2023. Iz spisa predmeta proizlazi da tužiteljica radi kao blagajnica, dok se u vrijeme ozljede, nakon odrađenih poslova na blagajni, nalazila na vanjskom dijelu vrtnog centra gdje je radila na ispomoći za čišćenje odjela uoči zatvaranja prodajnog centra. U trenutku čišćenja poda pala je na tlo. Navela je da se ne sjeća kako je pala, je li se spotaknula ili joj se zavrtjelo u glavi ili nešto treće. Zbog boli od pada nije mogla ustati te joj je kolega pomogao da ustane. Pokušala je tabletama smanjiti bol, međutim zbog jakih bolova je idući dan (30. ožujka 2023.) pregledana u Klinici za traumatologiju, gdje su ustanovljene ozljede desnog kuka i desnog koljena.

10. Liječnička povjerenstva javnopravnih tijela ocijenila su da se dijagnoze S 70.0 i S 80.0 ne mogu uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem. U nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva Direkcije od 4. listopada 2023., među ostalim, navedeno je da je u predmetnom događaju 29. ožujka 2023. tužiteljica, u sklopu radnog procesa, pala, uz prethodni osjećaj slabosti. Kliničkom obradom kod tužiteljice su utvrđene ozljede natučenja desnog kuka i koljena. MR obradom zabilježeno je i stanje nakon rupture medijalnog meniska desnog koljena i istegnuća LCA desno. S medicinskog stajališta Liječničko povjerenstvo Direkcije, nalazi da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužiteljice jer su predmetne ozljede nastale uz predispoziciju zdravstvenog stanja u formi slabosti, gubitka ravnoteže i pada, pri čemu uzrok slabosti nije medicinski utvrđen. Iz izjave tužiteljice jasno proizlazi da je uzrok pada slabost nakon koje je došlo do ozljede desnog koljena i kuka.

11. U upravnom je sporu prvostupanjski sud održao usmenu raspravu u prisutnosti tužiteljice, opunomoćenice tužiteljice i sudskog vještaka, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

12. Prvostupanjski sud je u cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja i donošenja pravilne i zakonite odluke proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Romanu Paviću, dr.med., specijalistu opće kirurgije, ortopedije, traumatologije i hitne medicine, koji je i usmeno izložio svoj nalaz i mišljenje te u bitnome istaknuo da su dijagnoze S 70.0 i S 80.0 posljedica događaja od 29. ožujka 2023. Sudski vještak je prije svega potvrdio pravilnost dijagnoza kontuzije desnog koljena (S80.0) i kontuzije desnog kuka (S70.0) te na temelju uvida u priloženu dokumentaciju utvrdio da tužiteljica u svojim izjavama nije dala siguran odgovor na pitanje zbog čega je pala na pod. Međutim, sudski vještak je također utvrdio da u postojećoj tužiteljičinoj medicinskoj dokumentaciji nema dijagnosticirane ni evidentirane nikakve kronične bolesti ni predispozicije zdravstvenog stanja, a što bi uvjetovalo njezin gubitak svijesti, gubitak ravnoteže ili kolaps. Vještak je potvrdio da je u tužiteljičinom zdravstvenom kartonu 10. veljače 2023. evidentirano da je slaba i malaksala. Međutim, naveo je i da tužiteljica povodom toga nikada nije bila upućena na pretrage kojima bi se eventualno dijagnosticirala i potom liječila neka bolest, a ta prethodna slabost i malaksalost stoga mogu primjerice biti i simptomi lakše bolesti (viroze) koja prolazi za nekoliko dana, o čemu se sa stručne strane ne može nagađati. Sud je sudskog vještaka saslušao i na ročištu, kojom prilikom je sudski vještak ponovio da kronične bolesti ili predispozicije zdravstvenog stanja, kao razloge isključenja mogućnosti priznavanja ozljede na radu, nije moguće pronaći u tužiteljičinoj medicinskoj dokumentaciji te da se tužiteljici dijagnoze MBK-10 klasifikaciji S 70.0 i S 80.0 mogu priznati kao ozljeda na radu.

13. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je zaključio da u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, zbog čega je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i tužiteljici priznao ozljede pod dijagnozama kontuzije desnog koljena (S 80.0) i kontuzije desnog kuka (S 70.0) ozljedom na radu kao i prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

14. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i to članak 66. točku 1. Zakona.

15. Prvostupanjski je sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, kao vjerodostojan i objektivan dokaz, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, pogotovo s obzirom na to da je osoba kojoj je povjereno vještačenje vještak uže specijalnosti.

16. Vještak je na raspravi dao razumno objašnjenje za postojanje uzročne veze između pretrpljene ozljede i utvrđenih dijagnoza te sa stručne medicinske strane argumentirano osporio postojanje razloga isključenja mogućnosti priznavanja ozljede na radu iz članka 67. točaka 4. i 5. Zakona, jer na temelju postojeće medicinske dokumentacije nije moguće utvrditi da bi tužiteljica u štetnom događaju pala zbog ataka kronične bolesti, odnosno zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja.

17. Stoga prvostupanjski sud nije prihvatio kao pravilne zaključke Liječničkog povjerenstva Zavoda, a nije ocijenio zakonitima ni drugostupanjsko ni prvostupanjsko rješenje.

18. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća valjano i dostatno obrazložen nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji sadrži očitovanje o svim relevantnim okolnostima. Sudski vještak je podrobno analizirao raspoloživu medicinsku i ostalu dokumentaciju, jasno obrazložio ocjenu o uzročno - posljedičnoj vezi između dijagnoza S 70.0 i S 80.0 i događaja od 29. ožujka 2023. te je u prvostupanjskom upravnom sporu pravilno utvrđena uzročno- posljedična veza između predmetne dijagnoze i događaja od 29. ožujka 2023.

19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

20. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove upravnog spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.

21. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

22. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom poništio upravna rješenja i tužitelji priznao pravo iz zdravstvenog osiguranja koje joj je uskraćeno u upravnom postupku. Stoga tužiteljica ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a . Prvostupanjski sud je pravilno odlučio o troškovima upravnog spora te su žalbe tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem osporavaju odluku o trošku neosnovane. Tužiteljici , koja je uspjela u sporu, priznati su opravdani troškovi spora. Trošak podneska od 13. lipnja 2025. , koji sud osnovano nije cijenio opravdanim, tužiteljici nije priznat, pri čemu je prvostupanjski sud dao pravilno, detaljno, obrazloženje koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća.

23. Budući da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, to joj ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka ( članak 147. stavak 1. ZUS-a ). Sud nije priznao tužitelji ni naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer, prema ocjeni Suda , taj podnesak nije utjecao na ishod žalbenog postupka.

24. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a , valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković