Poslovni broj: Usž-3926/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska , predsjednice vijeća , Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić , članice vijeća , uz sudjelovanje više sudskih savjetnica – specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničara , u upravnom sporu tužitelja HŽiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vedran Stanić , odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno jtd , Osijek , Ulica kardinala Alojzija Stepinca 109 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , Zagreb , A. Mihanovića 3 , OIB:84397956623 , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-833/2022-11 od 11. listopada 2023. , na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-833/2022-11 od 11. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , klasa: UP/II 140-02/22- 03/03446505778 , urbroj: 341-99-06/2-22-3347 od 27. svibnja 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područne službe u Osijeku , klasa: UP/I 140-02/22-03/03446505778 , urbroj: 341-12-06/2-22-12070 od 22. ožujka 2022. te vraćanje predmeta na ponovni postupak (točka I. izreke). U točki II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Tužitelj osporava prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da se u odnosu na pitanje njegovog prestanka državne službe trebao primijeniti tada važeći Zakon o izvršavanju kazne zatvora i to članak 26. kojim je uređen način prijama u službu, premještaj i prestanak službe odnosno rada. Smatra da tuženik, kao i sud, pogrešno utvrđuje da on ne zadovoljava uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu sukladno odredbi članka 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, budući da nije uzeo u obzir da je sporazum o prestanku državne službe donesen uz suglasnost nadležnog Ministarstva pravosuđa te se može podvesti pod odredbu članka 6. stavka 1. toga Zakona. S obzirom da mu je služba formalno prestala rješenjem Ministarstva pravosuđa od 22. svibnja 2019., iako je sporazum o prestanku državne službe potpisao s upraviteljem zatvora u Osijeku 22. svibnja 2019., te da ima preko 30 godina mirovinskog staža, smatra da je prvostupanjskom presudom pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer sud nije naveo niti analizirao dokumentaciju koju je on dostavio uz tužbu. Napominje da je njegovim kolegama u istom statusu, koji su također sa svojom matičnom ustanovom sklopili sporazum o prestanku državne službe, tuženik priznao pravo na starosnu mirovinu temeljem odredbe članka 6. naprijed navedenog Zakona. Predlaže da ovaj Sud prvostupanjsku presudu poništi i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 777,67 eura.

3. Tuženik nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), koji se primjenjuje na temelju članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je nakon izvršenog uvida u dokumentaciju priloženu spisu tuženika i održane usmene rasprave, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kao i činjenice utvrđene iz dokumentacije priložene u tijeku spora sukladno članku 33. stavku 2. ZUS-a, pravilno ocijenio da je osporeno rješenje tuženika zakonito. Suprotno navodima žalbe sud je analizirao sve postojeće podatke odnosno dokaze i razmotrio činjenična i pravna pitanja koja su relevantna za odlučivanje o zahtjevu tužitelja za priznanje prava na starosnu mirovinu. U obrazloženju presude iznesene su odlučne činjenice koje proizlaze iz sadržaja upravnog i sudskog spisa, te su ocijenjeni navodi tužbe i dani valjani razlozi koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i propise citirane u presudi, ukazuju na osnovanost odbijanja tužbenog zahtjeva, koje prihvaća i ovaj Sud.

7. Naime, prema postojećim podacima nije sporno da je tužitelj u razdoblju od 8. lipnja 1998. do 24. svibnja 2019. godine kao državni službenik obavljao poslove iz članka 69. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za kaznena djela, privredne prijestupe i prekršaje ("Narodne novine", broj: 21/74., 39/74., 55/88., 19/90., 66/93. i 73/00.) i članka 30. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj: 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 56/13. i 150/13.), te da je imao status ovlaštene službene osobe odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa. Nadalje, na temelju podataka službene evidencije nadležnih tijela, koje tužitelj ne osporava, proizlazi da je navršio ukupan mirovinski staž od 30 godina, 7 mjeseci i 14 dana, u koji mu je uračunat i staž osiguranja u povećanom trajanju sukladno članku 30. stavku 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (svakih 12 mjeseci uračunato kao 16 mjeseci staža osiguranja). Nadalje iz spisu priloženog rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Središnjeg ureda, klasa: UP/I-112-02/19-01/100160, urbroj: 514-08-01-03- 02-01/2-19-01 od 22. svibnja 2019. proizlazi da je tužitelju, koji je bio raspoređen na radno mjesto stariji pravosudni policajac u Odjelu osiguranja Zatvora u Osijeku, Upravi za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa, prestala državna služba na temelju Sporazuma o prestanku državne službe sa danom 24. svibnja 2019., koji Sporazum je zaključen između tužitelja i upravitelja zatvora 21. svibnja 2019. sukladno članku 132. stavku 1. točki a. i članku 135. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 49/12. – pročišćeni tekst, 37/13., 38/13., 1/15., 138/15. i 61/17.), te je rješenje o prestanku državne službe doneseno na temelju odredbe članka 133. istog Zakona.

8. Prava iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti, između ostalog, ovlaštenih službenih osoba na poslovima izvršavanja kazne zatvora, odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod i osiguranja pravosudnih tijela (ovlaštenih službenih osoba pravosuđa) uređena su Zakonom o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba ("Narodne novine", broj: 128/99., 16/01., 22/02., 41/08., 97/12. i 118/12. – dalje: Zakon), a pretpostavke za priznavanje prava na starosnu mirovinu propisane su odredbom članka 4. toga Zakona, prema kojoj ostvarivanje tog prava sukladno stavku 1., ovisi o navršenim godinama života (65 godina) i navršenom stažu osiguranja (15 godina), uz mogućnost snižavanja starosne granice za stjecanje prava s obzirom na razdoblja staža osiguranja koja se računaju s povećanim trajanjem (stavak 3. članka 4.).

9. Kako je tužitelj, koji je rođen **.**.1978., do dana podnošenja zahtjeva 5. siječnja 2022. navršio 43 godine života, pravilno je utvrđeno da niti uz primjenu odredbe članka 4. stavka 3. točke 2. Zakona (prema kojoj se starosna granica za stjecanje prava propisana stavkom 1. snižava po jednu godinu za svake četiri godine provedene na dužnostima odnosno poslovima na kojima se navršenih 12 mjeseci staža osiguranja računa kao 16 mjeseci), tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje traženog prava propisane člankom 4. navedenog, posebnog Zakona koji se primjenjuje u konkretnom slučaju.

10. Tužitelj pogrešno smatra da ispunjava pretpostavke za priznavanje prava iz članka 6. stavka 1. istog Zakona, prema kojem osiguranik može ostvariti pravo na starosnu mirovinu, bez obzira na godine života, kada navrši mirovinski staž od najmanje 30 godina, od toga najmanje 15 godina mirovinskog staža na dužnostima, odnosno na poslovima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem prema odredbama ovoga Zakona i drugih propisa kojima je bila uređena djelatna vojna služba, služba policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba pravosuđa, na temelju rješenja nadležnost ministra odnosno čelnika tijela sigurnosno-obavještajnog sustava o prestanku službe zbog potreba službe.

11. Naime, s obzirom da je tužitelju državne službe rješenjem Ministarstva pravosuđa , na koje se poziva, prestala sporazumom o prestanku državne službe, zaključenim između tužitelja i čelnika tijela, a ne zbog potrebe službe, takav način prestanka državne službe ne može se podvesti pod članak 6. stavak 1. Zakona, kako to tužitelj neosnovano navodi.

12. Također, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski se sud očitovao i na dokumentaciju odnosno navodi tužitelja kojima se poziva na rješavanje iste upravne stvari u postupcima drugih podnositelja , te je dao dostatne i valjane razloge za ocjenu da ti navodi nisu relevantni za drugačije rješenje ove upravne stvari, s obzirom na izričitu i nesumnjivu odredbu članka 6. Zakona.

13. Slijedom iznesenog, prema ocjeni ovoga Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja , te navodi žalbe nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke.

14. Stoga je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke.

15. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe valjalo je odbiti sukladno članku 79. stavku 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu , 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska