Poslovni broj: Usž-3389/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska , predsjednice vijeća , Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić , članice vijeća , te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ZĆ, državljanina Alžira , kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić , odvjetnik u Zagrebu , Tratinska ulica 62 , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Policijske uprave Zagrebačke , I. Policijske postaje Zagreb , Zagreb , Kneza Branimira 4 , radi ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2142/2025-7 od 24. lipnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2142/2025-7 od 24. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , klasa: UP/I-216-01/25-03/447 , ur.broj: 511-19-27-25-1 od 28. svibnja 2025. (točka I. izreke). Tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom sporu i naloženo tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću , pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točke II. i III. izreke), dok je točkom IV. izreke odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora u preostalom dijelu.

2. Navedenim rješenjem tuženika , tužitelju , tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1970., državljaninu Alžira , određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strane Ministarstva unutarnjih poslova , za razdoblje do tri mjeseca od dana uručenja rješenja.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Poziva na članak 32. Ustava Republike Hrvatske prema kojem se sloboda kretanja može iznimno ograničiti, te smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 54. Zakona o međunarodnoj zaštiti. Ističe da je naveo da nema namjeru bježati, te da je propušteno obrazložiti individualnu procjenu temeljem koje je doneseno rješenje. Drži da nisu dostatni i relevantni razlozi koji kod njega opravdavaju ograničenje slobodu kretanja. Predlaže Sudu da uvaži žalbu i poništiti pobijanu presudu. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1875,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je tužitelj izjavio da bi po puštanju na slobodu otišao po dokumente u Njemačku ili u Rumunjsku svojoj supruzi, iz čega proizlazi da nema namjeru ostati u Republici Hrvatskoj gdje je izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom. Smatra da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja jer se na taj način osigurava prisutnost tužitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Odredbom članka 54. stavka 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, dalje: Zakon), propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega (točka 1.), te radi utvrđivanja i provjere identiteta i državljanstva (točka 2.).

8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, te da je 21. travnja 2025. doneseno rješenje o protjerivanju, s izrečenom zabranom ulaska i boravka na državnom području država članica – članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861, država koja je raspisala upozorenje:

Hrvatska. Tužitelj je 22. travnja 2024. readmisijski vraćen u Bosnu i Hercegovinu, te je od 22. travnja 2025. do 22. travnja 2026. na snazi zabrana ulaska i boravka u Europski gospodarski prostor. Tužitelj je unatoč navedenoj zabrani ponovo nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, pa s obzirom da nema putne isprave ni isprave o identitetu zaključeno je da ne poštuje propise Republike Hrvatske te da postoji bojazan nastavka kršenja izrečenih mjera zabrana i prelaska graničnih prijelaza. Pritom, tužitelj sam navodi da namjerava otići u Sloveniju po svoje isprave, te u Njemačku i Rumunjsku.

9. S obzirom da je tužitelj prilikom davanja izjave na zapisnik u upravnom postupku i prilikom saslušanja u upravnom sporu (28. svibnja 2025. i 24. lipnja 2025.) naveo da ima namjeru napustiti Republiku Hrvatsku, te imajući u vidu da se moraju sa sigurnošću provjeriti okolnosti na kojima temelji zahtjev, te identitet i državljanstvo tužitelja, pravilno je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 5. Zakona za izricanje mjere smještaja u Prihvatnom centru za strance. Tužitelj svojim navodima iznesenim u tužbi, kao i prilikom saslušanja na održanoj raspravi, niti u ovdje podnesenoj žalbi, nije doveo u sumnju činjenice na kojem je utemeljeno osporeno rješenje tuženika.

10. Stoga ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja, te nalazi da je pobijanom presudom pravilno osporeno rješenje ocijenio zakonitim. Pritom ovaj Sud ima u vidu hitnost postupanja, te da tužitelj svojim navodima nije s uspjehom osporio činjenična utvrđenja tuženika. Nesporno je da je tužitelj nezakonito, unatoč zabrani ulaska i bez isprava ušao na teritorij Republike Hrvatske, te da prema vlastitim navodima namjerava otići u Sloveniju, Rumunjsku i Njemačku. S obzirom na navedeno, te okolnosti potvrđuju odluku za ograničenje slobode kretanja od tri mjeseca, što predstavlja razuman rok.

11. Prema ocjeni ovoga Suda žalbeni navodi nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnom upravnom sporu.

12. S obzirom da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a .

13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska