REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3367/2025-2

U I M E R E P U B I I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice IČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelja NČ, [adresa], 6 [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Zvonimir Stiperski i Berislav Balenović, odvjetnici u Sisku, protiv tuženika BČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, radi ispravka pogrešnog upisa prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Zk-109/2023-2 od 25. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-50/2023- 4 od 27. listopada 2023., na sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Zk-109/2023-2 od 25. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-50/2023- 4 od 27. listopada 2023., postavljajući šest pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava, a koja glase:

"1. Može li se raspravni prijedlog tuženika da se «raspravi pitanje vrijednosti predmeta spora» smatrati osporavanjem vrijednosti predmeta spora postavljene od strane tužitelja, odnosno prigovorom vrijednosti predmeta spora?

2. Je li, u slučaju da stranka prigovori vjerodostojnosti isprava predanih u spis sudskog predmeta od strane protustranke u preslici, sud dužan postupiti sukladno odredbi članka 108. stavka 3. ZPP-a?

3. Je li riječ o apsolutno bitnoj procesnoj povredi iz članka 354. Stavka 2. točke 6. ZPP-a, odnosno povredi prava na raspravljanje, ukoliko stranci u postupku isprave koje prileže spisu sudskog predmeta nisu dostavljene stranci radi razmatranja, uvida i očitovanja?

4. Je li u situaciji kada je sporno pitanje identifikacije nekretnina, a uslijed povijesnih promjena zemljišnoknjižnih oznaka nekretnina te kontradiktornosti isprava koje prileže spisu, potrebno provesti dokaz uviđajem na licu mjesta uz vještaka mjernika?

5. Je li u situaciji kada je sporno pitanje identifikacije nekretnina, a uslijed neodgovarajućih oznaka čestica u zemljišnoj knjizi i katastru, potrebno provesti dokaz uviđajem na licu mjesta uz vještaka mjernika?

6. Je li u situaciji kada je sporno pitanje identifikacije nekretnina, a na koju okolnost se saslušavaju svjedoci, iste svjedoke sud dužan ispitati na licu mjesta?".

1.2. Tuženik u odnosu na postavljena pravna pitanja nije naveo razloge iz kojih bi proizlazilo da su postavljena pitanja važna, ne samo za odluku u ovom sporu, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

1.3. Tuženik je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99- proč. Tekst, 8/99-ISPR., 14/02, 1/06 i 13/17) ne navodeći pri tome određeno naznačenu povredu temeljnog ljudskog prava u smislu članka 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a ZPP revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4.1. Prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili

- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

4.2. Prema odredbi čl. 387. st. 2. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te jasno naznačiti razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti (čl. 387. st. 3. ZPP).

5. Razmatrajući navode prijedloga ovaj je sud utvrdio da tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naveo razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna, ne samo za odluku u konkretnom sporu, već upravo i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, nije navedeno, niti je tuženik dostavio sudske odluke iz kojih bi proizlazilo da bi o tim pitanjima viši sudovi imali različitu praksu ili da bi pravno shvaćanje na kojem je utemeljena odluka odstupalo od prakse ovog suda i sl., već se tuženik, izražavajući svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka, sadržajno poziva na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu postupovnog i materijalnog prava u konkretnom slučaju, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.

6. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.

7. Također, kako je člankom 389. a ZPP propisano da će Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava pravno pitanje ili određeno naznačenu povredu temeljnog ljudskog prava ili jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja, u smislu članka 385.a ZPP, a da prijedlog tuženika ne sadrži određeno naznačenu povredu temeljnog ljudskog prava u smislu članka 385.a ZPP, to je prijedlog tuženika i u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti.

Zagreb, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Dr. SC. Ante Perkušić