REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1720/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Kosanović, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Leko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1036/2024-3 od 20. veljače 2025. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-8/2021-17 od 6. studenoga 2024., na sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
Obrazloženje
1.1. Na temelju čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužitelj predlaže da se dopusti revizija na presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž- 1036/2024-3 pod točkom II. kojom se preinačuje točka IV. izreke presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-8/2021-17, a zbog pitanja za koje tvrdi da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske te da praksa viših sudova nije jedinstvena.
1.2. Pitanje glasi:
„Kod utvrđenja iznosa restitucije u korist potrošača koji je konvertirao kredit na temelju ZIDZPK 102/15, odbija li se preplata utvrđena u konverziji na temelju Zakona o potrošačkom kreditiranju, i to članka 19.c točke 5. alineje 1., najprije od preplaćenih iznosa kamata i tečaja utvrđenih na temelju ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF iz temeljnog ugovora o kreditu dospjelih na dan konverzije ili se preplata utvrđena u konverziji odbija od ukupnih zateznih kamata obračunanih na pojedine iznose preplaćenih iznosa kamata i tečaja utvrđenih na temelju ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF iz temeljnog ugovora o kreditu, a koje su dospjele na dan konverzije, i sve to na temelju članka 172. Zakona o obveznim odnosima, pri čemu se tek ako je iznos dospjelih zateznih kamata manji od preplate utvrđene u konverziji ostatak preplate odbija od glavnice preplaćenih iznosa kamata i tečaja dospjelih na dan konverzije?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, postavljenim pitanjem se problematizira sadržaj odredbe čl. 19.c toč. 5. alineje 1. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZIDZPK) vezano uz način obračuna pretplate preplaćenih iznosa kamata i tečaja na temelju ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF-u, a odgovor na to pitanje sadržan je upravo u odredbi čl. 19.c toč. 5. alineje 1. ZIDZPK koja odredba je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti, a pobijana odluka se i ne temelji na izraženom pravnom shvaćanju koje bi bilo suprotno navedenoj odredbi. Postavljeno pitanje se suštinski odnosi na to je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio obrazložiti neke činjenice odnosno neke tužiteljeve tvrdnje žalbeni, koje predlagatelj smatra odlučnim, a sud ne, ali i na način koji predlagatelj smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Odluke viših sudova na koje se pozvao tužitelj donesene su u različitim činjeničnim i pravnim utvrđenjima od onih u ovoj parnici, pa ne predstavljaju odgovarajuće razloge za postavljeno pitanje.
5. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljeno pravno pitanje ne ispunjava uvjete u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, te je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
