REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3326/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu RAŠICA & PARTNERI d.o.o., Zagreb protiv 1. tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mato Kačan, odvjetnik u Zagrebu i 2. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB 57500462912, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu 2. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-925/2025-2 od 10. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1585/2022 od 17. siječnja 2025., na sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog 2. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb za dopuštenje revizije.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Ovom sudu je 2. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb (dalje: 2. tuženik) podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-925/2025-2 od 10. ožujka 2025., zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Da li u postupcima radi naknade štete nastale zbog naleta vozila na životinju na području autoceste, kada je utvrđeno da se životinja nalazila na kolniku, samim time dokazan propust u održavanju autoceste u vidu postojanja oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi, neovisno o tome što pojedine životinje po mogu dospjeti na kolnik autoceste i uz uredno postavljenu i održavanu zaštitnu žičanu ogradu?
2. Od kada teku zakonske zatezne kamate na glavnicu kada osiguravajuće društvo (tužitelj) od štetnika (tuženika) zahtjeva isplatu regresnog duga koji je nastao nakon što je tužitelj svom osiguraniku na temelju police od automobilskog kaska na ime materijalne štete isplatio nastalu štetu, da li od dana isplate štete prema osiguraniku ili od dana kada je tužitelj pozvao tuženika da ispuni obvezu (čl. 183. ZOO-a)?“.
1.2. Obrazlažući prijedlog za dopuštenje revizije, 2. tuženik navodi da se radi o pravnim pitanjima o kojima revizijski sud nije zauzeo pravni stav, dok je praksa viših sudova u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari različita.
3. U odgovoru na prijedlog tužitelj predlaže prijedlog 2. tuženika za dopuštenje revizije odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu parničnog troška.
4. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Predmet spora je regresni zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 597,25 EUR koji je tužitelj isplatio oštećeniku - svom osiguraniku po osnovi naknade štete na vozilu koje je bilo osigurano kod tužitelja ugovorom o osiguranju automobilskog kaska za koji je izdana polica osiguranja broj [broj police osiguranja], a nastale u prometnoj nesreći koja se dogodila 8. rujna 2019. na autocesti A3, općina Dugo Selo na 46 km, na način da je navedeno vozilo, kojim je upravljao NZ, naletjelo na divljač - lisicu.
6. U prijedlogu je 2. tuženik naznačio pravna pitanja koja smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U odnosu na prvo pitanje, revizijski sud je ocijenio da je ovaj sud na to pitanje već odgovorio u nekoliko svojih odluka, kao npr. Rev-1272/21-3 od 24. svibnja 2023. te izrazio shvaćanje da imajući u vidu odredbe članka 50. stavka 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19 - dalje: ZC), kojim odredbama je propisana odgovornost pravne osobe za upravljanje i održavanje autoceste - po načelu krivnje, potrebno je utvrditi u svakom pojedinom slučaju jesu li doista poduzete sve potrebne mjere i koje su to mjere, imajući u vidu specifičnosti svakog pojedinog područja, u svrhu odvijanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti, jer činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje na postojanje propusta, pa tako i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde. U odnosu na drugo pitanje koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata na subrogacijski zahtjev osiguravatelja, odgovor proizlazi iz zakona. Naime, odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO/01), uređen je prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija), dok je odredbom čl. 939. st. 1. propisano: „Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.“ Navedena je odredba jasna i nedvosmislena i nema je potrebe posebno tumačiti. Podredno valja istaknuti kako u odnosu na primjenu citirane zakonske odredbe postoji ustaljena sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice u odluci poslovni broj Rev 643/2022-2 od 6. prosinca 2023. i dr.). Stoga se pobijana presuda u ovom dijelu temelji na pravnom shvaćanju koje nije u protivnosti s citiranim pravnim shvaćanjima, a navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije 2. tuženik nije doveo u pitanje stabilnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
7. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
8. Prema ocjeni ovoga suda, odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom II. izreke.
9. Naime, imajući u vidu sadržaj čl. 155. st. 1. ZPP i povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, u okolnostima konkretnog slučaja, a prema sadržaju danog odgovora, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
